Kao prvi pokušaj oslobođenja

Hrvatske od kolonijalno-okupatorskog srpskog režima,

Velebitski ustanak – 1932. predstavlja ključ,

bez kojega se suvremena povijest Hrvata nikako ne može

razumjeti u svojoj najdubljoj emancipacijskoj dimenziji.

(Nedjeljko Kujundžić)

PLETER 1

POZIVNICA

UHDDR-a GRADA RIJEKE I GOSPIĆ (BILAJ)

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI U DIJASPORI

VELEBITSKI USTANAK - BRUŠANE - JADOVNO GOSPIĆ

PROGRAM

BRUŠANE

Spomenik Velebitskom ustanku 1932. – svijeće i vijenci (10:00)

(prigodno slovo:

Karlo STARČEVIĆ, gradonačelnik Grada Gospić)

JADOVNO (KRČ)

Grob Stjepana Devčića – svijeće i vijenci (11:00)

(prigodno slovo:

Mile Biondić, predsjednik UHDDR-a Grada Rijeka)

JADOVNO

Spomen-križ Velebitskom ustanku 1932. – svijeće i vijenci (11:30)

(prigodno slovo:

Joso Mraović, predsjednik UHDDR-a Grada Gospić (Bilaj)

GOSPIĆ

Gospićka katedrala – misa (12:00)

(predvoditelj : vlč. Mario Vazgeč)

POU “Dr. Ante Starčević” – tribina: Velebitna prepoznanja (13:00)
(uvodno slovo:

prof. dr. sc. Ivan BIONDIĆ – IVOT)

Ante Starčevića 17 – Podizanje spomen-ploče

zapovjednom stožeru VU 81932.) – performance (14:00)

(otkrivatelj:

hrv. akademik Dragan HAZLER, predsjednik HAZUD-a)

Hotel Ante – Velebitno blagovanje (14:30)

(velebitna zdravica:

sc. Darko MILINOVIĆ, župan LSŽ-e

U susret 85. obljetnice Velebitskog ustanka (1932. – 2017.)

VELEBITNA PREPOZNAVANJA (5)

Velebitski ustanak (1932.) izraz je borbe ličkih Hrvata

za slobodu i nezavisnost, a ne negativno fašističko nasljeđe.

(Franjo Tuđman, 1995.)

Tragom projekta „Velebitsko-vukovarski pobjednički krug (1932. – 1995.)“, kao objedinitelj dijela braniteljskih udruga – uz Hrvatsku akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) – BASTION VUKOVAR u ličkom tropletu (Brušane-Jadovno-Gospić) organizira obilježavanje 85-te obljetnice VELEBITSKOG USTANKA (1932. – 2017.).

Nakon zaboravljene Labinske republike (1921.), kao prvoga otpora talijanskom fašizmu – uz taktičku potporu „hrvatskih klasnih revolucionara“ (komunisti) – Velebitski ustanak (1932.), što ga podigoše „hrvatski nacionalni revolucionari“ (ustaše), prva je organizirana protimba srpskoj monarho-fašističkoj diktaturi i okupaciji (1918. – 1941.).
U tom ustaško-antifašističkom ozračju („prvi pucanj u onodobni nepravedni versajski poredak“) – izravno pred Velebitski ustanak (1932.), kao inačica stara hrvatskog pozdrava – pronikao je slobodarski poklič ZA DOM SPREMNI, koji je „crvena krpa“ jugokomunističkim i velesrpskim baštinicima.
S obzirom na to, kasnije odlučno ustajući protiv srbočetničkoga i jugokomunističkog fašizma – kako danas svjedoči velebni spomenik velebitskim ustanicima u Jadovnom (Krču) – spomenuti poklič nimalo slučajno preuzimaju branitelji/dragovoljci DOMOVINSKOG RATA (1990. – 1995.).
Ovim prvim izvorno-ustaškim spomenikom u Republici Hrvatskoj – tragom projekta „Velebitsko-vukovarski pobjednički krug“ (1932.- 1995.) – simbolički je tako obesnažena „službena” historiografska paradigma, što je viktornovakovski pod teretom „trivijalne historiografije“ familije Goldstein.
Spomenutu paradigmu obilježava: Goldsteinova boljševičko-antifašistička („1941.: godina koja se vraća”) i, tome prispodobna, Pupovčeva velikosrpska aksiomatika („Jadovno /1941./ je matica svih kasnijih zločina druge polovice XX. Stoljeća u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”).
Po crti potonja notornog „zločinca za pisaćim stolom“, u “Beogradu glavnom gradu matične države Srba u Hrvatskoj” (Pupovac) – pod nazivom „Srpski Yad Vashem”– pokrenuta je akcija “Podignimo spomenik svim žrtvama ustaškog genocida od Jasenovca do Oluje”, čiji je pokrovitelj ex-predsjednik Srbije, četnički vojvoda, Tomislav Nikolić – Grobar.
Nakon oslobidalačke Oluje (1995.), otkrivanjem emancipacijskoga potencijala Velebitskog ustanka (v. moto) – glede njegove 66. obljetnice (1932. – 1998.) – za „Tuđmanove Hrvatske“ gradski (Gospić) i mjesni HDZ (Rizvanuša) podigli su spomen-obilježje u ustaničkim Brušanima.
Međutim, koruptivno-klijentistička (o)pozicijska politika „novoga smjera“ (od 2000. do danas) – skandalozno obnavljajući četničko-partizanske spomenike (Srb) ter, nakon „jasenovačke“, potičući „jadovnjačku mitologiju“ – potisnula je Velebitski ustanak na rub povijesna događaja.
Suprotno sustavnom boljševičko-velikosrpskom zamagljivanju, kroz VELEBITNA PREPOZNANJA razbistrava se nacionalno-državni identitetarij (v. niže tablicu), bez kojega je onemogućeno zaglavljivanje Drugoga svjetskog rata (i njegova poraća) i, s tim u svezi, protežno Domovinskog rata (1990.-1995.).
Spomenuto zaglavljivanje tek pretpostavlja konstituiranje Hrvatske kao normalne političke zajednice. Naime, riječ je o HRVATSKOJ NACIJI (inače, nepoznata/nepriznata u hrvatskom Ustavu), koja bi, spram „zapadno-balkansko (č)etničke“, bila u funkciji „zapadno-europske liberalne demokracije“.
U svakom slučaju obnovljeno sjećanje na Velebitski ustanak (1932.) predstavlja moguću povijesno-političku prijelomnicu, koja nam bjelodano pokazuje: kako – stekliški kazano – naspram „iz tuđe“, hrvatski politički narod (hrvatska nacija) ima pravo pisati povijest „iz vlastite glave“. Ni manje, ni više!