Hrvatski lički junak r.2/3.srpnja 1912. u Otočcu, u.27/28. prosinca 1942. u Slunju
Udruga ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj obnovila je 8. lipnja 2000. godine spomen obilježje hrvatskom vitezu Juri Francetiću, na istom mjestu, na istom kamenu, s jednakim natpisom i s jednakim križem, kako je izgledalo spomen obilježje, koje su na dan Svetog Jurja, 23. travnja 1943. postavili domobrani Slunjske satnije i pripadnici Slunjske ustaške satnije u legendarnoj Crnoj legiji, kojoj je bio suosnivač i zapovjednik hrvatski junak iz kršne Like Jure Francetić. Dodana je slava i ovdje palim braniteljima u Domovinskom ratu ubijenih od četnika.
To spomen obilježje vitezu Juri Francetiću najhrabrijem hrvatskom bojovniku svoga vremena protiv četničkog fašizma i protiv staljinističkog komunizma, srušili su komunistički partizani početkom ljeta 1943. godine, kad su privremeno okupirali Slunj.
Štujući značaj i hrabrost antifašističkog i antikomunističkog bojovnika Jure Francetića, kojeg su kao ranjenika, najprije sjekirom izmasakrirali i napokon mučki ubili komunistički partizani URV HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj obnovila mu je spomen obilježje.
Sljedeći korak antifašističke i antikomunističke Udruge ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj jest podizanje spomenika u Slunju hrvatskom vitezu i mučeniku Juri Francetiću jer se je jednakim žarom i jednakom hrabrošću borio za Nezavisnu Državu Hrvatsku i protiv tuđinskih ideologija – fašizma i komunizma, koji su rušili Hrvatsku, masakrirali hrvatski narod, progonili ga s djedovskih ognjišta, pljačkali gospodarska i kulturna dobra ili ih barbarski uništavali.
Istovremeno najavljujemo, da ćemo podići tužbu protiv komunističkih partizana radi ratnog zločina, kojeg je počinio komunistički partizan Nikola Trbojević u Močilama na ranjenicima u srušenom hrvatskom zrakoplovu Jurom Francetićem i pilotom Mijom Abičićem zadavši im sjekirom vrlo teške rane na glavi i po tijelu, zatim mučenjem u improviziranoj bolnici u Slunju i ubojstvom davljenjem noću 27/28. prosinca 1942. Tada se je jedan partizan u Slunju hvalio, da je on osobno zadavio ustaškog glavešinu Juru Francetića.
Komunistički partizani, svjesni da je učinjen zločin nad ranjenicima proširili su glasine o vrlo upornom liječenju krilnika Jure Francetića i njegovog pilota, inače domobranskog poručnika Mije Abičića s namjerom, da će ih zamijeniti za zarobljene partizane. Istovremeno pišu, da mu je mrtvo tijelo u lijesu odpremljeno iz Slunja, ali ne kažu kuda je odpremljeno i gdje je završilo.
Pisatelj ovih redova je vidio ranjenoga i mrtvoga Juru Francetića i ranjenoga, ali pokretnoga Miju Abičića. Francetićevo mrtvo tijelo nije bilo u lijesu, kako običava pisati komunistička publicistika, nego zamotano u plahtu. Nešto prije podne 28. prosinca 1942. tijelo je ležalo pored partizanskog kamiona, a uz kamion na stražnjoj strani stajao je svezan Mijo Abičić i oko njih se je nalazilo jedno desetak naoružanih komunistiökih partizana. Jedan komesar je s otvorenog kamiona održao govor pun mržnje uz isticanje, da će ovako završiti svi ustaše, domobrani i svi okupatorski vojnici. Zatim su živog Abičića i mrtvog Francetića bacili na kamion, u koji su se popeli brojni partizani. Kamion se je uputio središnjom slunjskom ulicom prema Rakovici, ali ga tamo nije nitko od Rakovičana vidio. Da je kojim slučajem prolazio kroz Rakovicu tu bi se komunisti hvalili pred rakovičkim Hrvatima sa zarobljenim ustaškim glavešinama, kako su se inače izražavali tada o Francetiću i Abičiću.
Poznato je da komunistički partizani nisu nikada izvršili zamjenu Francetića i Abičića za svoje zarobljene partizane. Zanimljivo je pripomenuti, da komunisti u Slunju nisu o njima nikada javno govorili za vrijeme rata niti u poraću. Mi stariji Slunjani, u koje spadam i ja osobno vjerujemo, da su partizani umjesto u Rakovicu skrenuli u Močile, gdje su ubili ranjenoga Miju Abičića (Zločin kažnjiv prema Ženevskoj konvenciji o postupku sa zarobljenim ranjenicima) i zajedno s već umorenim Jurom Francetićem bacili u neku prirodnu bezdanu. Druga vjerojatnost njihovog počivališta jest u bezdani na Debeloj Glavi izmeü Slunja i Tobolića, gdje su tih dana partizani poubijali oko 700-800 ranjenika i pobacali u tu bezdanu (podatak o broju zarobljenih ranjenika hrvatskih vojnika je iz dokumentarne komunističke litarature: Stevo Opsenica, Borbe za oslobođenje Slunja, novembra 1942. godine, str. 435-448, Zbornik 18, HAK, Karlovac 1998). Prema mišljenju starijih Slunjana, od kojih su članove obitelji komunisti poubijali i bacili u tu bezdanu i prema očevidu još živih ljudi partizani su vodili 1945. čitave kolone ljudi, zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, koje su poubijali i bacili u bezdanu na Debeloj Glavi. Da bi svoj masovni zločin nad ranjenicima, zarobljenicima i drugim Hrvatima, vjerojatno Francetićem i Abičićem zauvijek sakrili tu bezdanu je zacementirala JNA i pored nje izgradila odašiljač za bivši Vojni poligon JNA u Slunju.
A sada na aktualno ponašanje takozvanih antifašista, koji prijete uklanjanjem spomen obilježja vitezu Juri Francetiću.
Mi veterani HRVATSKI DOMOBRAN – antikomunisti, koji smo istovremeno i antifašisti ne diramo niti u četničko-fašističke niti u komunističke spomenike. Neka mrtvi imaju svoj mir isto kao što je to za mrtve iz obadviju zaraćenih strana u kulturnom i demokratskom svijetu. U SAD-u ratnici Sjevera i Juga imaju svoj nedirnuti počinak; u Francuskoj i Njemačkoj ratnici iz I. i II. svjetskog rata imaju svoja spomen obilježja; u Španjolskoj su u Escariolu pored Madrida zajedničke kosturnice od mrtvih iz obadvije ratujuće falange, od kojih je jedna bila prokomunistička, a drugu se smatra profašističkom. U Njemačkoj postoje u svakom selu spomen obilježja mrtvim njemačkim nacističkim vojnicima i zapovjednicima čak uz navođenje gradova i pokrajina u državama, gdje su se borili i poginuli. Njemačka država je regulirala s mnogim europskim državama pa čak i s Poljskom pitanje grobišta i groblja za poginule njemačke vojnike i zapovjednike u II. svjetskom ratu.
Njemački zapovjednik Afričkog bojišta – Feldmaršal Erwin Rommel ima u Njemačkoj dva spomenika. Osobno sam predao slike tih spomenika novinaru Karlovačkog lista gosp. Kundiću.
Republika Hrvatska je početkom svoga stvaranja 1990/91. proklamirala pomirenje između još živih vojnika iz obadvije zaraćene strane, što podrazumijeva isto i za mrtve.
Po kakovoj to logici se uskraćuju nama veteranima prava na kult prema svojim mrtvima, a istovremeno postoje tisuće ispravnih i lažnih komunističkih i četničkih spomenika u Hrvatskoj.
Komunizam je pao isto kao i fašizam. Nijedna strana nema pravo predbacivati nešto drugoj strani jer su obadvije bile zločinačke ne samo jedna prema drugoj, nego i prema nedužnom civilnom pučanstvu svih narodnosti. Komunisti su obnovili pod zvijezdom petokrakom udruženi s četničko-fašističkom kokardom svoja “antifašistička” zlodjela u čitavoj Hrvatskoj i u BiH: Vukovar, Dubrovnik, Lipik, Petrinja… i u bivšem kotaru Slunju uništili su sve što je bilo uništivo i poubijali 362 nedužna čovjeka, među kojima su naživo palili ljude, hrvatsku djecu i starice.
To je prava VRLO PRLJAVA legitimacija bivših “antifašista” i njihovih sljedbenika.
Pustite na miru SPOMEN OBILJEŽJE antifašističkom i antikomunističkom bojovniku Juri Francetiću u Slunju jer u protivnom kršite ljudska prava nama, koji ne mislimo na valnim dužinama “antifašista”, koji su u II. svjetskom ratu i poraću poubijali i prognali više od pola milijuna Hrvata, a reprizu svoga “antifašizma” pokazali su u Vukovaru i Dubrovniku 1991. i nadalje, na primjer sa “zvončićima” protiv djece u Zagrebu i s nepreglednim minskim poljima za ubijanje Hrvata. Hoće li “antifašisti” srušiti spomenik u Bleiburgu, spomen ploču na Autobusnom kolodvoru u Zgb-u…
Zar se vi gospođe i gospodo ne stidite svoga “antifašizma”. Vaš “antifašizam” je bio i ostao nabijen velikosrpskom mržnjom i agresijom na sve hrvatsko. U II. svjetskom ratu su se staljinistički komunisti borili protiv svojih ideoloških neprijatelja fašisto-nacista, ali su istovremeno sprovodili i SPROVELI velikosrpsku politiku na Hrvatsku. Zašto je pao komunizam pred ispitom povijesti?! Tko se danas opoziva na komunistički antifašizam u Hrvatskoj taj štiti velikosrpsku ideju – Jugoslaviju, JNA, četnike i druge aveti prišlosti. Vaš “antifašizam” je Vukovar i Dubrovnik. Nota bene.
Isus je rekao: “Tko se osjeća pravednim neka se baci kamenom na…”
Rušenje spomenika, ma kome oni bili postavljani spada u nekulturu. Čak Turci su Mustafu Kemala, koji je za Tursku poubijao i prognao nekoliko milijuna Armenaca, Grka i Kurda proglasili “Ocem Turske – Ata Türk“, a Yugo-antifašisti su protiv Francetića jer je pobjeđivao ČETNIKE!
Ostavite Vi, antifašisti i “antifašisti” na miru spomen obilježje hrvatskom vitezu Juri Francetiću jer se je on uspješno borio protiv najopasnijeg fašizma – srpskih fašističkih četnika i spašavao živote tisućama nedužnih ljudi u BiH. Možda je baš ova istina za nekoga provocirajuća.
ZA HRVATSKU – UVIJEK!
Mr.ph. Dragan Hazler
Predsjednik URV HD – Ogranak Slunj