/ Kardinal Franjo Kuharić 15.04.1919. – 11.03.2002./

 

Dvanaest je godina prošlo – kao da se jučer desi

Nemamo više OTCA – pitamo se, Franjo, gdje si

Duhovno si svjetlo bio – ikona svih katolika

Moralna nam vertikala – najvjernija Božja slika

 

Vjere naše od iskona – temeljni si bio kamen

Od jutra do večeri – Božji si nam bio znamen

Oči blagošću su sjale – a glas zvonak, pun topline

Orio se zemljom, morem – predrage nam Domovine

 

Bio si i simbol mira – pravo lice nas Hrvata

Milosti čudo Božje – pravi primjer dobrog brata

Mnogo toga preko pleća – svojih Ti si prevalio

Rodoljub i humanista – uvijek si nam uzor bio

 

Još i danas k’o da vidim – ta povorka, Ti na čelu

Kolona je iza Tebe – Ti zastavu nosiš, bijelu

Krvava bješe kupelj – početak Tvog svetog puta

Svakom želio si pomoć – da mu duša ne odluta

Kako dalje sad bez Tebe – što osta od slobode

Čudni sad nam neki ljudi – u državi kolo vode

Dok junaci naši slavni – u tom ratu pobjednici

Bez znamenje ostadoše – zarobljeni u tamnici

 

I sada Te više nema – kad država nam se ruši

A osjećaj te praznine – samo stvara bol u duši

Vrati nam se u snovima – pomozi, budi s nama

U toj boli tiho šapćem – Tvoje ime na usnama

 

Ipak, još se himna čuje – i suze nesmiljeno teku

Mali potok pretvorit’ ćemo – opet u bujnu rijeku

Vidim Te, gordo stojiš – na vratima Božjeg raja

Primi pozdrav – Majke Božje od Remeta zmaja

 

Vladimir Biondić