Hrvatske žrtve na prostoru Kotara Slunj nemaju nijedan državni spomenik, a srpske nekoliko stotina i na svakom srpskom spomeniku je broj žrtava znatno uvećan.
Saborska komisija za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća utvrdila je broj hrvatskih žrtava na prostoru bivšeg Kotara Slunj oko 8.500 i srpskih žrtava oko 2.500. Ispitivanje nije završeno jer je koalicijska vlada Ivice Račana 2.000-te godine ukinula Saborsku komisiju i time pokazala da je Izvršna vlast iznad Zakonodavne – saborske vlasti.
Objavljuje se ova dokumentarna rasprava u znak sjećanja na 8. lipnja 1943. – na “drugo od 22 oslobođenja Slunja”, kada su Marx-Titovi komunistički (anti-)fašisti (“osloboditelji”) ubijali Slunjane – civile, odrasle i djecu, zarobljene domobrane, oružnike i opkopare; ubijali su ih najstrašnijim metodama: klanjem ljudi, rezanjem naživo, fizičkim davljenjem, gušenjem dimom u pećini, mučenjem ljudi do izdisaja, utapanjem u rijekama i tek netko od slunjskih Hrvata je “imao sreću”, da su mu se marxo-titovci smilovali odstrijelom.
Titovi komunistički partizani nisu u ratu imali logore, nego su zarobljene ubijali
Ustaše su imale jedan Jasenovac i još nekoliko “Jasenovčića”, a Titovi “osloboditelji” su u svakom “oslobođenom” hrvatskom gradu, mjestu i selu imali strašnije “Jasenovce” od onog radnog logora u Jasenovcu.
Mjesto Slunj je prema komunističkoj literaturi bilo “22 puta oslobađano” i toliko puta pretvarano u Titov, Boljkovčev i Zinaićev “Jasenovac”.
Tada, 8. lipnja 1943. u Slunju, nije bilo ustaša
Da su kojom srećom umjesto domobrana ustaše branile Slunj, zasigurno ne bi Marx-Titovi šumski zločinci “oslobodili” hrvatski Slunj. Hrabri i ponos hrvatski vojničari ustaše bi spasile Hrvate Slunja, kao što su to činile za vrijeme čitavog Drugog svjetskog rata diljem Nezavisne Države Hrvatske.
Baš zato Srbi i komunisti mrze i sotoniziraju ustaše jer su ih ustaše uvijek ili skoro uvijek pobjeđivale. Vojnički motreno Hrvatska nije nikada imala tako dobru vojsku kao što su bili ustaše.
Povijesna je šteta, da se ustaše ocjenjuje samo kroz ratne zločine i zločince, kakvih je bilo među poštenim ustašama možda stotinu i više, što je ralativno manje zločinaca, nego u svakoj vojski Drugog svjetskog rata.
Ne želeći ovdje braniti ničije zločine pa niti ustaške jer kao po pravilu sve vojske u ratu čine zločine, a i sam rat bez obzira kako ga se atributira je zločinstvo.
Ovim hoću reći da do krajnosti osuđujem ustaške zločine, ali ako broj i oblik zločinstava i usporedba ustaških zločina i komunističko partizanskih zločinstava nešto znači, onda istina govori da su komunističko partizanski zločini bili višebrojno istaknutiji, a po oblicima zlodjela su bili stostruko strašniji, nego ustaški. Komunistički partizani su gušili dimom (Kuterevićeva pećina u Slunju) djecu na majčinim sisama, ubijali su masovno svoje protivnike uz obvezatni obred mučenja. Evo još par primjera komunističkog ponašanja u Slunju, kakav nije bio poznat na ustaškoj strani.
– Komunistički partizani su oko 30 majka s djecom 14. studenoga 1942. paljbom iz strojnica prisilili da skaču u nabujalu Koranu u Rastokama-Slunju i najmanje 30-tero nevine hrvatske dječice zajedno sa svojim majkama je našlo smrt u hladnoj i nabujaloj Korani.
– 12-godišnju djevojčicu Ljubicu Božičević su komunistički partizani 8. lipnja 1943. u Slunju pred roditeljima klali i rezali do izdahnuća i pritom otca Pavu i majku Mariju su batinali.
Teško je vjerovati, da je ikoja vojska u Drugom svjetskom ratu i u poraću bila toliko okrutno zločinačka kao što su bili Titovi komunistički partizani. Ni srbski fašistički četnici poznati po svojim zločinstvima nisu bili dorasli Titovim komunističkim partizanima.
I po broju ubijenih nedužnih ljudu komunistički partizani su vodeći u Slunju. Sve vojske zajedno poubijale su u Slunju oko 2.500 pretežno Srba, a samo komunistički partizani poubijali su oko 8.500 Hrvata civila, među kojima nekoliko stotina djece. K tome prema komunističkoj literaturi poubijali su Titovi zločinci u Slunju oko 3000 neprijateljskih vojnika – pretežno zarobljenika na Križnim putevima kroz Slunj.
Ustaše su obranile i spasile Hrvate od potpunog istrjebljenja u Drugom svjetskom ratu
Zaboravlja se povijesno i usmenom predajom, da su Hrvati trebali posve nestati iz ljudskog društva:
- po genocidnom planu Karla Marxa, kojeg je sprovodio Marxovac i Staljinist Tito i
- po svima srbskim genocidnim teorijama za Hrvate, napose po Moljević/Mihailovićevom planu, prema kojemu je trebalo poštediti samo 200.000 Hrvata, koje će SPC posrbiti.
Marxovim Titovcima i srpskofašističkim četnicima ustaše su pokvarile plan u totalnom ubijanju Hrvata. Upravo radi toga udruženom klevetničkom retorikom nastupaju protiv ustaša Marx-Titovi komunisti(fašisti) i srpsko-četnički fašisti, još točnije većina Srba. Nota bene!
Na prostoru Slunjskog kotara tijekom Drugog svjetskog rata i poraća za jednog stradalog Srbina od svih vojska komunistički partizanski fašisti i srbsko-četnički fašisti ubili su četvero Hrvata domorodaca – civila i po jednog hrvatskog vojnika NDH. Dakle, ni u smrti nisu Hrvati jednako vrijedni kao Srbi. Oko pet Hrvata ubijeno je za jednog Srbina.
Autor: mr.sc. Dragan Hazler