Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Bavite se književnošću. Što vas na to potiče?

-Još kao dijete uživala sam čitati knjige. Kad sam porasla počela sam i pisati.  Većinom su to bile pjesme koje i danas pišem, ali ih nikad nisam objavila. Prije par godina pojavila se želja da napravim nešto vječno. Ako budete čitali moju knjigu vidjet će te da na samom početku moje knjige piše: ,,Svi smo mi samo prolaznici, jedino knjiga je vječna”. Tako sam došla na ideju da napišem i objavim knjigu.

Iz čega crpite inspiraciju?

-Inspiraciju crpim iz svoje želje da svoje i tuđe događaje, osjećaje i želje pribilježim da ne pripadnu zaboravu. Kad nešto napišem često imam osjećaj da oživim ono o čemu pišem.

Jeste li ukoričili koje svoje djelo?

-Ukoričila knjigu nažalost još nisam. Korona me spriječila, pa sam bila  primorana odgoditi. Objavila sam  na Amazonu elektronsku knjigu. Ako situacija dozvoli ukoričiti je planiram u proljeće.

Koje su teme koje preovladavaju u Vašim djelima?

-Moje pjesme i ova moja knjiga baziraju na istinitim događajima.

Čuli smo da je česta tema Vaših pjesama rodna Vam Posavina?

– Moje pjesme obuhvaćaju jako raznolike teme među kojima je i rodni kraj.

Živite i radite u inozemstvu. Što Vam znači Božić u rodnom kraju?

–  Božića u rodnom kraju sjećam se samo iz djetinjstva. Bili su to jako lijepi  običaji koje sam imala sreću kao dijete doživjeti, a koji nažalost polako  odumiru. Ja sam odrasla kod bake i za Božić nisam se radovala samo dolasku Božića nego i mame koja je dolazila iz Njemačke. Božić to je obitelj i najveća nada, jer kad Božić dođe ljubav svijetom vlada. Nažalost u zadnjih 36 godina za Božić sam bila samo dva puta u rodnom kraju.

Izvor: kerigma-pia.hr