Mir vam svoj dajem!

Mnogi su uzroci mojeg nemira. Mnogo puta, koliko god mislio da sam blizak s Bogom, preuzme me nemir. Dogodi se pad, napravim stoti put istu pogrešku, desi se neočekivano, zadesi me neuspjeh, smalakšem, budem progonjen, osjećam se ostavljenim, osjećam se izgubljenim, osjećam se ismijanim, nevažnim.

Mnogo puta obuzme me nemir zbog straha za budućnost, zbog nevjerice i grijeha drugih, zbog tragedija i zločestoća svijeta..

Oprosti Gospodine, priznajem Ti da me ponekad smrvi nemir. I vidim da Tebe u nemiru nema. I vidim da mi nedostaje Tebe u meni! Uviđam da Te gubim, da Te ne živim, da sam te izbacio iz srca.

Gospodine, Bože nemogućeg! Kajem se za sve pogreške koje svakodnevno radim, kajem se za sva lutanja, za sve iznemoglosti, za sve uzaludno provedene dane, za svaki hedonizam, za neraspoloženost za Tebe kakav jesi, za umišljenost, povođenje za svojim interesima, očuvanja zemaljskog života, okupiranost zemaljskim brigama, okupiranost zadovoljenjem vlastitih interesa.

Ne mogu pobjeći od svojeg života, ne mogu pobjeći od onog što mi nosi, ne mogu pobjeći od svojih obaveza, niti zaustaviti vrijeme da se smirim. Ali predajem Ti svoje dane, svoj život ovakav kakav je, sa svim što on nosi, sa svim što mi se još može dogoditi, sa svim tragedijama i svim gubicima, sa svim padovima, malenostima, neuzvišenostima.

Želim da se nastaniš u meni, da zavladaš očito da Te moj život snažno, nepokolebljivo svjedoči. Da mir zagospodari mojim životom jer to je jedino što me može očuvati i što mi daje smisla da ustrajem i da sam na dobrom putu.

Pomozi mi još da na put mira vratim mnoge koji su slični meni, pomozi mi da nađemo načina da svjedočimo i vratimo sve one koji pate jer nemaju mir, jer nemaju Tebe..—