‘Ime mi je Josip Mayer. Rođen sam 1948. godine u jednom malom selu, danas sa oko 700 stanovnika (nekada je to selo bilo duplo veće), a zove se Luka Pokupska, Rečica kraj Karlovca.S nepunih 16 godina sam uz druge naše iseljenike otišao trbuhom za kruhom u Njemačku u kojoj sam još malo, sa suprugom Brigitom, 50 godina (ujedno, za par godina toliko smo i u braku).
Ni sam nisam siguran da li će me se lako razumjeti. Ali mi, takozvana nekadašnja bauštelačka iseljenička generacija, naučili smo upravo nakon razgovornih savjeta i snimanja radnih kolega odmah zapeti i raditi.
Kao prvo, moja iskrena čestitka usmjerena je prvoj ženskoj osobi predsjednici RH. Kolindi Grabar Kitarović, Vi ste naš put u budućnost, a mi Vaša potpora, snaga i savjetna hrana. Pratio sam inauguraciju što me je i potaklo da o tome i napišem nešto.
Jedan sam od one prve radne bauštelske generacije koji su odlaziliu razne države Europe i svijeta, trbuhom za kruhom 60-ih godina prošloga stoljeća. Kad govorim o bauštelama onda mi upravo hrvatska bauštela pada na pamet na koju smo upravo i sa Vaše strane svi pozvani zajedničkim snagama na rad i suradnju, jer jednome samome je sve to nemoguće učiniti.
Hrvatska nam je svima posebno pri srcu, uz domaće i nama iz dijaspore i svaka Vam čast da se i dalje posebno zauzimate, uz mnogo čega drugoga i za obostrano zajedništvo u smislu nacionalnog konsenzusa.A posebno me veseli jačanje suradnje i daljnjih dobrih odnosa sa Njemačkom, u kojoj naši iseljenici žive već nekoliko desetljeća, pojedini i ostaju radi raznih razloga.
Sada nam je potrebno pretvoriti riječi u djela, a to će ići malo teže i trajat će duže vremena, ali sam optimist. Ako svi zapnemo, neće dobrim djelima biti kraja.
Složit ću se sa svima onima koji dijele slična razmišljanja; ista smo nacija. Iako se u iseljeništvu bolje živi u većini, tu su slične podjele kao i u domovini, bez velikih razlika između domovinske i iseljene Hrvatske. Ispada da je hrvatsko iseljeništvo povezano jedino kros neke vrste glasačkog stroja. Na taj način nedostaje one ljudske velikodušnosti jednih za druge. Koje će biti teško ispraviti.
Stvarno bi nam bilo dobro poći samima od sebe te se upitati – što sam ja učinio pojedinačno, a što možemo i ćemo mi učiniti, na političkoj i društvenoj razini kako bi se život i u Hrvatskoj promijenio nabolje?
Koliko smo spremni sami preuzeti odgovornosti za društvo i zajednicu u kojoj živimo, ma gdje god se nalazili u iseljeništvu ili u domovini. To posebno vrijedi za iduće, mlađe generacije. Prekriženih ruku se ne smijemo zadovoljiti i čekati da nam nekad bude bolje.U tom smislu želim nam svima zajedno i Vama osobno, gospođo Kolinda Grabar Kitarović puno zdravlja, snage i energije za buduća uspješnija vremena. Hvala Vam na lijepim riječima. Sretno Predsjednice i neka Vas Bog prati i blagoslovi!
Te za svo dosadašnje zalaganje, što ste učinili i što ćete u buduće činiti za Hrvatsku i njezine građane.
Jer oni su to, kako ste i sami već napomenuli niz puta u svojim predizbornim govorima, na kraju krajeva i zaslužili.
Sa visokim poštovanjem!
Josip Mayer’
foto; facebook
Autor: CroExpress
Evo što joj je gospodin Mayer poručio.