Ne obazirite se na svoje strahove, nego u nade i svoje snove. Ne razmišljajte o svojim frustracijama, već o svom neispunjenom potencijalu. Ne brinite se za što ste isprobali i neuspjeh, već za ono što vam je još uvijek moguće učiniti. (Sv. Ivan Pavao II.)
Piše: Rudi Tomić
Čitajući i šlušajući komentare, pohvale i prigovore o rezultatima izbora 2020. za Saborske zastupnike u RH, ne može se oteti dojmu, da na izborima nisu svi (iza)brani poželjni, pošteni i radišni zastupnici, nego ostala je i uhodana politička ekipa koja je okusila vlast i iskoristila maksimalnu mogućnost u ostvarenju svojih idejnih, svjetonazornih i osobnih ambicija. Međutim, kako tvrde samozvani političari: ”2/3 novoizabranih zastupnika u Hrvatskom saboru razmišlja i djeluje državotvorno.” (hrsvijet.net, 07.07.2020.)
Sada slijedi formiranje nove/stare Vlade i Saborskih odbora, koji će, isto kao i rezultati izbora, podijeliti narod za i protiv ustrojenja vlade, posebice ministarstava u vladi, jer nema tolikog broja ministarstava koliko ima potencijalnih kandidata za ministre. Na kraju ovih izbornih i postizbornih zavrzlama, biti će još većih iznenađenja kad vlada uzme ”uzde” u ruke.
Podsjetimo, krovna stranka HDZ dobila je 14% glasova od ukupnog broja registriranh glasača u RH i dijaspori, a na birališta je izišlo manje od 50% njih koji su se odlučili dati svoj glas inim strankama, koalicijama i udrugama od kojih 1/3 njih mrze državu u kojoj će vladati. Absit omen!
Izbori su bili proslavljeni na ”svečan” način, kada je ”najbolji umjetnik” u RH, koji je u Rijeci, gradu europske kulture, postavio petokraku na neboder, smislio i skupio nekoliko hrvatskih zastava, zgužvao i zapalio u sred Zagreba. Nisu li zastava , grb i himna nacionalni simboli koji su Ustavom zaštićeni u Republici Hrvatskoj? Dakle, kad može Šešelj u Beogradu paliti hrvatski stijeg, zašto ne bi mogao i uličarski performanaus Siniša u Zagrebu!?
Vjerojatno će u svome četverogodišnjem mandatu Plenkovićeva vlada ostvariti barem dvije mogućnosti, koje je spriječila epidemija koronavirusa u minulom mandatu: a) Uvođenje euro valute u hrvatski monetarni (novčani) sistem; b) Uvođenje Srbije u Europsku zajednicu. Što bi još moglo biti kobnije od ovih katastrofalnih posljedica u Republici Hrvatskoj? Samo potres epske jačine 10,0+ na Richterovoj ljestvici, koji nikada nije bio zabilježen.
Ne daj Bože da se bilo što u Hrvatskoj ostvari od ovog scenarija za film ”Europska budućnost Hrvatske”. Jer, u prvom možebitnom ostvarenju, postepeno – ali sigurno izgubit ćemo suverenitet, jer jedino što još imamo da nas čini posebnom i suverenom državom jest naša novčana valuta – kuna. U slučaju uvođenja euro u RH, Hrvatska gubi i svoje državne granice, ulazi u zajedničku ”državu” Europu, koja nas je već nekoliko puta u povijesti ugurala u Jugoslavensku zajednicu (2X), i ima nakanu ugurati nas u novu zajednicu, ”Region” samo s drugim nazivom – ”Zapadni Balkan”.
Na žalost, Hrvatska euro uvodi već 2023. Odlučeno je da središnji tečaj kune za euro bude 7,53450 kuna. Nadzor nad hrvatskim bankama preuzima Europska središnja banka, stoji u priopćenju worf-view.office (11.07.2020.)
Oglasio se i Plenković o ulasku Hrvatske u čekaonicu za euro: ”Ovo je uspeh države koji puno znači. Mislim da ćemo euro uvesti tijekom mandata iduće vlade…”, prenosi world-view.office (11.07.2020.)
Plenković i ministar Marić otkrili su nam da je projekt o ulasku u tečaj mehanizam ERM-2 ”počeo kada je Hrvatska prije godinu dana u pismu obvezala provesti 19 mjera u šest područja, uključujući i nastavak nadziranja bankarskog sustava.” Sigurno će još mnogo toga što je rečeno u mraku izići na svjetlo. Zato se ne bojte njih; jer se ne pokriva ništa što neće biti otkriveno i ništa tajno što neće postati poznato. (Mt. 10:24-33)
Uvođenje Srbije u Europsku zajednicu je povijesno ostvarenje englesko-francuskih imperijalista, velikosrpske ideje Vuka Karadžića i fašističke ideje Vuka Draškovića, Slobodana Miloševića, Vojislava Šešeljlje, Aleksandra Vučića; Milorada Dodika, Milorada Pupovca i jugonastalgičara i komunista u Hrvatskoj. (Vjekoslav Krsnik: ”Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena” , portal hkv.hr , 28. 08. 2017.)
Ako nova/stara Vlada RH uvede Srbiju na ”zadnja vrata” u Europsku zajednicu, onda ćemo umjesto hrvatskih nacionalnih proslava imati, hrvatsko-srpsko-četničke derneke s navedenim akterima (izuzev Miloševića) koji će nam na Trgu Ban Jelačića govoriti, kao što je govorio Koča Popović (8. svibnja 1945.): ”Govorim vam kao sin Srbije…”, nakon pokolja liječnika, svećenika, intelektualaca i svih onih koji su se našli na ulicama, ili u dobrim stanovima i kućama, koje su opljačkali, zapalili ili prisvojili. ”Svaki šesti Hrvat nije živ dočekao Božić 1945.” Goran Jurišić, portal hkv.hr, 08.06. 2019.
Tko ne zna svoju povijest, taj će doživjeti sudbinu: ”Do istrage naše ili vaše” (prevedeno na hrvatski jezik: ”do nestanka našeg ili vašeg.” (Nikola Stojanović, Srbobran, Zagreb, 22. 08. 1902.)
Već nekoliko dana u Beogradu vlada ”opsadno stanje”, prosvjedi podsjećaju na intifade, frustracije srpske mladeži na Vučićevu vladu.”Evidentno je da je frustracija srpskog društva velika i nagomilana, i to u svim slojevima – od lijevog do desnog, od mladih do starih, od školovanih do neukih, od europejaca do rusofila, od nacionalista do liberala.” (jutarnji.hr, 11.07.2020.) Umjesto da Vučić smiruje stanje u Srbiji, on otvara frontu u susjednim državama, koje proziva da su krivci za bunt u Beogradu i Srbiji općenito, posebice krivi politiku u Hrvatskoj i poimenice Davora Ivu Stiera. Sigurno je Vučić dobio upute od Pupy iz Zagreba.
Hrvatska mudrost kaže: ”Bog ne oduzima narodu njivu po njivu, već mu oduzme razum”.
Primjera radi navest ćemo sadašnji položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Poznato je, da je hrvatski narod na referendumu spasio BiH od Jugoslavije, te da su Hrvatske obrambene snage spasile hrvatsko i muslimansko pučanstvo od općeg pokolja od strane srpskih četnika i JNA. Ali, kada je trebalo, nakon konačne pobjede razgovarati o uspostavi vlasti i uređenju države – hrvatska je strana ne samo zakazala, nego je predala vlast onima protiv koju su se borili i ginuli kako bi spasili koje hrvatsko-muslimansko selo ili koju stariju osobu.
Daytonski je sporazum za Hrvate u BiH imao iste tragične posljedice, kao što je imala atomska bomba na Japance – kapitulaciju. Japanci su se nacionalno i gospodarski osnažili, ali još se uvijek nisu osamostalili, kao ni Nijemci, jer su izgubili rat, ali Hrvati u BiH, koji su pobijedili Jugoslaviju na Referendumu za osamostaljenje BiH i u borbama oslobodili 1/3 hercegovačko-bosanske teritorije, predali su vojsku (HOS) neprijateljskoj ”Armiji Bosne i Hercegovine” i poklonili vlast unitarističkom Sarajevu.
Ugovora se treba držati. Pacta sunt servanda. Sve što je bilo dogovoreno u Dayton-u, Washington-u i Pariz-u davno je ishlapilo. Danas imamo ”državu” BiH podijeljenu na dvije ”Republike”, od kojih je jedna etinčko-srpska, a druga muslimansko-bošnjačko- hrvatska ”federacija” u kojoj Bošnjaci već (3X) biraju ”hrvatskog” predstavnika u Predstavništvo u BiH. O, vi dobroćudni glupani u Sarajevu, koliko će vremena proći da se osvijestite (bilinci acilmak) od jugoslavenstva, koje vas je zavilo u crno? Vratite se svojim korijenjima u komšiluku!
Republika Hrvatska, koja je bila garantor da će hrvatski narod u BiH biti u jednakopravnom položaju sa druga dva naroda, Srbima i Bošnjacima, nije ispunila svoju obvezu. Dapače, predsjednici RH, Stipe Mesić i Ivo Josipović podržavali su politiku bošnjačkog unitarističkog Sarajeva i savjetovali bosansko-hercegovačkim Hrvatima da slijede vladu u Sarajevu, te da se okane Zagreba, jer ne žive i ne plaćaju porez u RH nego u drugoj, ”dobrosusjednoj” BiH.
Nismo ni mi, veća polovica hrvatskog naroda koja obitava u iseljeništvu (dijaspori), ništa bolje prošli od naših sunarodnjaka u BiH. Naime, imamo ukupno isti broj saborskih zastupnika (3), koliko ima i srpska (antihrvatska) nacionalna manjina u RH s 4.5%), u što su uključeni Vlasi i hrvatski pravoslavci. Ako ćemo po Ustavu slobodnih država u svijetu (Srbi ne prelaze ni izborni prag, a imaju tri saborska zastupnika), gdje nacionalne manjine ne mogu imati političke stranke, niti mogu odlučivati o zakonima u državi, nego mogu i trebaju imati svoje kulturne udruge.
Dana 11.07.2020. u BiH je obilježena žalosna 25. obljetnica genocida u Srebrenici, gdje su mahom pobijeni muškarci (7.000 do 8.000), žene, djeca i starci od krvavih četničkih hordi, čije se kosti još i danas pronalaze u jamama i rovovima. Nađeni su predmeti: jedna bijela i jedna plava dječja cucla-duda. U zapisniku piše: Likvidirana pucnjem u glavu. Admir ef Muhić iz okolice Karlovca, napisao je pjesmu tugujući za malom Amili.
Amila, djevojčica mila
Nađena je ali ne i živa.
Ubili je zlotvori zbog imena,
Ubili je jer je ona Amila.
Leži Amila u mezaru malom,
I njena duda u mezaru zlatnom,
Leže svi oni u našim Biljanima,
U Biljanima danas nišan do nišana,
U Biljanima danas šehid do šehida,
U Biljanima se gleda naša sudbina,
U Biljanima je pečet od genocida.
(direktno.hr, 07.11.2020.)
Ni toliki nišani (nadgrobni spomenici), ni presuda međunarodnog suda u Haagu ne mogu Srbiju ”uvjeriti” o njihovim žločinima i genocidu u Srebrenici, nego sustavno negiraju da u Srebrenici nije bio nikakav genocid. Gradonačelnik u Srebrenici, inače Srbin, zjavio je novinarima da ”on nema pojma o bilo kakvom zločinu nad muslimanima, a kamoli genocidu u ovom srpskom gradu.” Srpski čelnici i vjerski poglavari u Beogradu i Banjoj Luci ”uvjereni su” da bošnjačke izmišljotine prenose svjetski mediji koji mrze Srbiju.
Jugoslavenstvo bez države je: Ilijada poslije Homera. Nešto posve suvišno.
Vrijeme je, nakon stoljeća brutalnih ubijanja i potoka nevine krvi, da se definitivno prekine s tim barbarskim brakom ”bratstva i jedinstva” – zajedničke države Srba i Hrvata, koji nije ništa dobrog donio ni Srbina ni Hrvatima, ali je eskalirao mržnju, zlobu i osvetu, s čime su odgajane generacije u osmišljenju luđačke formule: Combining oleum et aqua (spajanje ulja i vode).
Čvrste državne granice su garancija za sigurnost svake države i uvjet za dobro susjedstvo s graničnim državama, gdje je svatko slobodan u svom domu i u svojoj domovini – Srbi u Srbiji i Hrvati u Hrvatskoj. U tom slučaju Srbima se neće dizati ”krvni tlak” kada vide i čuju da hrvatski narod slavi svoje blagdane, svoje svetinje i velikane, svoju zastavu, himnu i drugo znakovlje, kao i pozdrave: Hvaljen Isus i Marija, ili Za dom spremni. Isto tako Srbi mogu slaviti svoje velikane i blagdane u Srbiji, što neće imati nikakav negativan utjecaj na hrvatski narod. Tu moraju biti međunarodne crte preko koji se ne smije prijeći. Sve što je do sada bilo pokušano učiniti, ili nasilno učinjeno nije donijelo nikakve koristi nego obostrane žrtve i gubitke, pa je vrijeme de se promijeni način razmišljanja i djelovanje s jedne i druge strane rijeke Drine, što će sigurno donijeti obostranu korist i popraviti ljudske odnose, također potrebno je vratiti sve ukradeno i oteto, jer što je oteto to je prokleto.
Predsjednik HDZ-a, a također i predsjednik buduće Vlade u RH Andrej Plenković, ima jedinstvenu priliku u posljednjih dvadeset godina, jer je dobio relativnu većinu na izborima 2020. da postavi nove, bolje i čvršće temelje suverenosti Države Hrvatske: kako u unutarnjem uređenju, tako i u vanjskoj politici, posebice kada je u pitanju neovisnost i demokracija države, koja je uspostavljenja s voljom hrvatskog naroda i krvlju hrvatskih branitelja u pobjedničkom Domovinskom obrambenom ratu. Plenković je idejni Europejac, nije na idealnim državotvornim temeljima hrvatske suverenosti, u gore iznesenim okvirima, ali mogao bi uvjerljivo pokazati svoje stajalište o demokraciji, ako ništa drugo, imati će saborsku većinu te može raspisati referendum: o uvođenju euro u hrvatski monetarni sistem; izmjenama i dopunama Ustava; izmjenama i dopunama zakona kojima se dovodi u pitanje integralna sloboda i demokracija u državi; izgonu Srpske svetosavske sekte, koja je najodgovornija za sve zločine u Hrvatskoj, kao i za tragediju hrvatskih pravoslavnih Srba. Dakle, novi/stari predsjednik Vlade ima veliku mogućnost i potrebu da promijeni način razmišljanja i upravljanja državom.
Dana 11.07.2020. je veliki blagdan posvećen sv. Benediktu, zaštitniku Europe, koji je rekao: Kad god započnete bilo kakvo dobro djelo, prije svega trebate upućivati apel (vapaj) Kristu našem Gospodinu da ga dovede do savršenstva. Amen!