Dok naši branitelji, stopostotni invalidi domovinskog rata prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja, protiv nepravde i poniženja od strane vlasti kojima su duže vrijeme izloženi, Hrvati i Hrvatice, građani Republike Hrvatske i ne slute da je izvor sveg nezadovoljstva hrvatskih branitelja – zapravo nepravda koju osjećaju.
Nepravda iskazana u nejednakom ponašanju prema agresoru i prema braniteljima zahvaljujući čijoj hrabrosti imamo svoj dom i vlastiti krov nad glavom. Privilegije koje imaju oni koji su željeli zauzeti svaki pedalj naše zemlje, i s druge strane ciničko i bahato ponašanje vladajućih prema našoj svetinji – hrvatskim braniteljima izazivaju revolt i nezadovoljstvo. Dok hrvatski branitelji prosvjeduju zbog te nepravde, bivši vođe borbe za Srpsku Krajinu nisu niti progonjeni, niti im se tko izruguje. Upravo suprotno, zaštićeni su od svakog progona. Većina Srba koji su ratovali na hrvatskom području s težnjom ostvarenja Velike Srbije abolirani su, dok Veljko Marić čami u srpskom zatvoru. Istovremeno, novcem hrvatskih građana vođe ostvarenja “srpskog sna” stvaraju poslovna carstva u Srbiji.
Kako je svoje carstvo hrvatskim novcem izgradio Dragan Čičić, vođe srpske pobune u Petrinji u periodu 1991-1995?
Dragan Čičić – financijer i glavni kreator stvaranja paradržave unutar Hrvatske, sretni dobitnik HBOR-ovog (hrvatskog) novca
Mnogi kroz život godinama sanjaju dobitak na lotu ili nekom kolu sreće. Mnogima to kolo sreće i ne treba jer su im se stvari „jednostavno posložile“ dok puno njih, zahvaljujući nedostatku empatije prema drugima, dobrim poznanstvima i snalažljivosti, od sebe stvore dobitnika.
Ista je priča sa kontroverznim Draganom Čičićem, osnivačem trgovačkih društava Drvoplast Kraljevo Konarevo (Srbija) i Drvoplast Petrinja, te mnogih drugih trgovačkih društava osnovanih u skoro svim zemljama bivše Jugoslavije.
Trgovačka društva Drvoplast Kraljevo Konarevo i Drvoplast Petrinja osnovani su u jeku ratnih događanja. Dragan Čičić, koji je prema nekim navodima 2000 godine zatražio od aktualne vlasti hrvatsko državljanstvo, do 1995 godine bio je vođa srpske pobune i glavni financijaš sa svrhom ostvarenja Republike Srpske Krajine.
Krajina (RSK) bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije. Ista je formirana tijekom 1991. okupacijom dijelova Hrvatske. Većinu teritorija Oružane su snage Republike Hrvatske oslobodile tijekom 1995., dok je ostatak područja u Hrvatskom Podunavlju mirno reintegriran u hrvatski pravni sustav 1998 godine.
Još zanimljivija od povijesnih činjenica vezanih uz rat, okolnost je kako je Dragan Čičić postao miljenik hrvatskih vlasti od 2000 godine naovamo i hrvatske izvozne banke odnosno Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak?
4.500.000 eur koje je Hrvatska banka za obnovu i razvoj poklonila Draganu Čičiću
Tijekom perioda okupacije, točnije do 1995 godine društveno zemljište smješteno u Petrinji, na kojem je poslovao Drvoplast Petrinja, Dragan Čičić prenio je na sv oje ime i u privatno vlasništvo zahvaljujući Zakonu o pretvorbi i privatizaciji. Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Draganu Čičiću je, iako prema informacijama kojima raspolažemo nije bio državljanin RH, odobrila kredit na to zemljište, u iznosu od 4.500.000 eur. Dragan Čičić, dobiveni je novac sa velikim zadovoljstvom odnio u Srbiju.
Poslovne aktivnosti Dragana Čičića u Republici Srpskoj
Priče kruže da je Čičić u Srbiju novac nosio u koferima, i to ne samo ovaj hrvatski novac, već i novac susjedne Republike Bosne i Hercegovine, tj. Republike Srpske. Tamo su Čičićeve tvrtke tužile Ministarstvo financija Republike Srpske tražeći najprije naknadu štete od 35 milijuna KM, a potom od još 27 milijuna KM, od kojih mu je temeljem vansudske nagodbe isplaćeno 11 milijuna. U nastavku je Dragan Čičić tužio i Brčko Distrikt u kojoj tužbi traži 51 milijun KM.
U tužbi protiv Republike Srpske Čičić tvrdi da zbog blokade žiro računa društava BIM Galames i Vrbasplat Banjaluka od strane Porezne uprave, nije mogao realizirati poslovne ugovore i aranžmane koje je imao u planu gospodarskog rasta za ta poduzeća te je stoga izgubio značajne iznose zbog nemogućnosti realizacije „posla desetljeća“.
Prema Čičićevim tvrdnjama, svaka tvrtka kojoj Porezna uprava opravdano blokira račun ima pravo tražiti naknadu štete za izgubljenu poslovnu dobit u tom periodu. S druge strane Čičić uopće ne osporava dug prema Poreznoj upravi na ime neplaćenih poreza i doprinosa.
„Upravo kada je posao desetljeća bio u fazi realizacije, tuženo Ministarstvo financija RS je blokadom svih resursa tužitelja onemogućilo ta društva da realizira poslove iz ugovora tako da je cjelokupni posao propao“, navodi se u njegovoj tužbi.
Da bi Čičić uopće imao osnova tužiti Republiku Srpsku, prethodno je tužio sam sebe
Njegove tvrtke u Srbiji tužile su njegove tvrtke osnovane u Republici Srpskoj zbog pretrpljene štete po osnovu ugovorenih poslovnih obaveza. MI GALAMES Beograd i Drvoplast Kraljevo Konarevo su na Trgovačkom sudu u Kraljevu tužile „Vrbasplast“ i „BIM Galames“ Banjaluka, a sud je presudom iz prosinca 2007. godine obvezao tužene da na ime naknade štete isplate tužiteljima solidarno „MI Galamesu“ Beograd 11,25 miliona dolara sa kamatom i PTR „Drvoplast“ Kraljevo iznos od 8,57 miliona američkih dolara sa kamatom počevši od 26.11.2007. godine.
Dobivena presuda bila mu je osnov za tužbu protiv Republike Srpske. Nakon što je sklopio vansudsku nagodbu temeljem koje mu Republika Srpska isplaćuje 11 milijuna KM, diže novi tužbeni zahtjev za sličnim razlozima za još 27 milijuna KM.
Nova tužba Dragana Čičića protiv Brčko Distrikta po istom receptu
Po sličnoj osnovi, podiže tužbu i protiv Brčko Distrikta u kojem traži naknadu za izgubljenu dobit od čak 51 milijuna KM. U toj tužbi Čičić tvrdi da je pretrpio poslovnu štetu jer Brčko Distrikt nije u ugovorenom roku uklonio željezničku prugu u krugu tvornice „Bimeks“ koju je on privatizirao za svega 200 KM.
Kako je Dragan Čičić poslovao u Hrvatskoj?
Trgovačkom društvu Drvoplast iz Petrinje, vlasništvo Dragana Čičića, Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrila je 2002 godine kredit od 4.500.000 eur-a unatoč blokiranom računu. Novac nije upotrijebljen za razvoj proizvodnje i zapošljavanje radnika u Petrinjskoj tvornici, već je odnešen u Srbiju. Iz odobrenog kredita trebali su biti kupljeni i strojevi za preradu plastike i granulata, koje je HBOR platio direktno dobavljačima na račun i istovremeno te strojeve uzeo pod garanciju. Međutim, kako je Čičić tvrdio, ti prethodno plaćeni strojevi nisu mogli stati u proizvodnu halu u Petrinji, pa je u halu smjestio druge, manje i polovne strojeve, koji su bili njegovo vlasništvo. Nove strojeve kupljene iz kredita HBOR-a Čičić je smjestio u Drvoplast Kraljevo, Srbija.
HBOR je kao garanciju za odobreni kredit prihvatio nekad društveno zemljište, koje je Čičić, iako nije bio državljanin RH privatizirao, prenio na svoje ime tijekom ratnih zbivanja, a potom 2002 godine na isto to zemljište dobio kredit od HBOR-a. HBOR je u ovršnom postupku 2011 godine prodavao nekretninu na kojoj je bio uknjižen Fond za razvoj i zapošljavanje kao vlasnik (prethodno fiducijarni vjerovnik za Drvoplastov kredit) a koju nekretninu je kupila tvrtka „Liatris“ iz Petrinje, za 5.500.000 kn. U pokušaju da se naplati na strojevima HBOR je prošao jednako kao i Republika Srpska.
Čičić je naime tužio HBOR tvrdeći da su to njegovi privatni strojevi, a ne oni kupljeni iz kredita. Očigledno je bio u pravu, jer su mu i hrvatski sudovi odobrili da sa svojim strojevima radi što želi stoga ih je Čičić 2011 godine odvezao u Srbiju.
Tijekom perioda od 2000 godine, pa sve do konačne prodaje nekretnine na javnoj dražbi, u krugu tvornice Drvoplast Petrinja poslovale su dvije tvrtke – vlasništvu njegove supruge Đurđice Čičić koja je bila i direktor zaduženog Drvoplast d.o.o., i tvrtka njegove kćerke i to „Trgodrvoplast“ i „Europlast“. Iste su proizvodile na „njegovim strojevima“ granulat koji su izvozili u Srbiju, Čičićevoj tvrtki Drvoplast Kraljevo, i tako ispunjavale uvjete koji su postavljeni izvoznicima.
DORH do danas nije pokrenuo postupke protiv Đurđice i Dragana Čičića niti zbog zločina počinjenih u Petrinji tijekom rata, niti zbog zlouporabe položaja kao direktora i direktorice društva Drvoplast Petrinja kojem su odobrena sredstva hrvatskih građana u iznosu od 4.500.000 eur-a. Sredstva iz kredita nikad nisu vraćena HBOR-u.
HBOR se opravdao da oni imaju garanciju – hipoteku na nekretninu, na koju se vlasnički upisao Fond za razvoj, koji je odobrio dio sredstava iz kredita, pa je u ovršnom postupku HBOR zapravo prodavao nekretninu koja pripada Fondu za razvoj i zapošljavanje odnosno Republici Hrvatskoj.
Kako je vidljivo iz objava u Narodnim novinama, HBOR-u do danas nije isplaćena kupovnina iz prodaje nekretnine Liatrisu d.o.o. http://narodne-novine.nn.hr/oglasi/default.aspx
http://www.hazud.hr/ekskluzivno-uprava-hbor-a-dala-je-odgovore-na-pitanja-vrijedne-milijune-kuna/
U međuvremenu Čičić u Srbiji zadovoljno trlja ruke.
Čičić je osim u „Republici Srpskoj“ u Petrinji tijekom rata, politički bio angažiran i u političkoj stranci JUL Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića. O Čičićevoj ulozi tijekom rata, pročitajte u Ekskluzivno objavljenom Fonogramu njegovog nastupa na Radio Srpska Petrinja 1993 godine;
„Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao.“
Milan Babić (Haag)
FONOGRAM IZ NASTUPA DRAGANA ČIČIĆA NA RADIO SRPSKA PETRINJA – PROSINAC 1993.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Pukovniče Letić, sledeće pitanje isto je upućeno Vama, šta će biti sa ovim narodom i ovom još uvijek neostvarenom državom ako Republika Srpska zatvori granice pošto je njeno rukovodstvo za nas nepodobno i strani državljani, pita naš slušalac?
Pukovnik Stanko Letić;
Prvo treba da bude jasno svima da je narod nepobediv. On i ako napravi grešku, on će tu grešku i platiti s manje – više žrtava i on će opet pobediti. Ovo je nama Srbima treći srpski ustanak i proces srpskog ujedinjenja i ne može niko više zaustaviti. On može da se uspori ili da se ubrza. Prema tome, mi ćemo ovaj svoj cilj postaviti i izvršiti bez obzira ko kad došao za predsednika.
Dragan Čičić;
Dragi moji poljoprivrednici, moramo shvatiti da baš gledajući na vas koji ste morali imati pune štale, nisu usmjeravani novci ka Prišiću da bi mogao puniti vaše štale sa živim odojcima i telićima i sa stočnom hranom nego su odlazili na trgovačku robu koju je inflacija pojela i zna se da je tu napravita greška. Prišić bi itekako htio da su sve štale pune, ali on to nije uspio.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
22 su časa i jedna minuta. Zaista imamo još mogo vaših pitanja poštovani slušaoci. Slijedeće pitanje je gospodine Čičić za vas. Izuzetno Vas cijenim kao privrednika, ali me interesuje zašto Vaši radnici podižu pomoć u Crvenom krstu, a imaju izuzetno velike plate za ovo sadašnje vrijeme. Da li je to u redu i da li to imate pod kontrolom?
Dragan Čičić;
To se zove prokletstvo. Ja sam poslao dopis Crvenom krstu da po imenu i prezimenu moji radnici ne mogu dobiti u Crvenom krstu, međutim morate shvatiti da Crveni krst dijeli robu po vezama i privilegijama, a tako i moji radnici vjerovatno koriste Drvoplast i moje ime i oni tamo vjerovatno se misle da sam ih ja poslao i tako padaju pod uticaj. Molim Crveni krst da mojim radnicima ne daju više nikakve robe.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Znači li to da držite pod kontrolom?
Dragan Čičić;
Pa ja ne mogu držati pod kontrolom, ja ne mogu znati od 408 zaposlenih u Drvoplastu ko šta radi, međutim ću nastojati ponovo poslati dopis i sastat se sa rukovodstvom Crvenog krsta s kojim ću razgovarati da roba ide onima kojima je potrebna, a ne onima koji će stvarati zalihe roba dok drugi krepavaju od gladi.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
I sledeće pitanje je upućeno Vama gospodine Čičić. Zašto redove građana niste preselili ispred Opštine Petrinja da tamo traže posao i pomoć?
Dragan Čičić:
Pa moram Vam reći čekao sam izbore jer sam trpio, to znam dok nema pravne države da moramo nositi ko radi i stvara i ko ima, međutim sad smo napravili izbore i itekako ćemo to usmjeriti našim portirima ćemo to reći da te ljudi skrene ka gospodi koja vodi ovu Opštinu.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Za vas pitanje gospodine Letić. Ujedno naš slušalac pozdravlja sve u studiju. Naš slušalac kaže; dok Vas plaća vojska Jugoslavije možete pričati što god hoćete, ali kad vas počne plaćati srpski narod onda ćete misliti kao i mi. Kaže slušalac.
Pukovnik Stanko Letić;
Prvo da bude jasno svakom Srbinu da mi ovo teško breme koje je nametnuto srpskom narodu nosimo svi podjednako i prema tome i mene i njega plaća srpski narod koji ovo itekako oseća i veoma teško, i veoma teško izdržava. Mi drugog izbora nemamo i mi moramo da se borimo i mi moramo da pobedimo, a ja sam danas rekao i Unproforu; mi ćemo pobediti, pa makar travu pasli.
Ilija Ćorković;
Ne znam kako je zamislio pitanje ovaj slušalac, ja bi njemu postavio pitanje da li postoje dva srpska naroda? Koji to srpski narod plaća do sada i koji će od sada kad verovatno misli da SDS i kad pobedi, budu imali predsednika onda će maltretirati pukovnika Letića. Nema dva srpska naroda. Jedan. Reko je Letić, Njemačka se ujedinila i druge. Ne postoje ni u Hrvatskoj dve države. Jedna država i moramo se zauzimati za jednu srpsku državu i ne znam koji to narod koji njega sad plaća različit od nas koji ga nećemo hteti plaćati.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Za Vas gospodine Čičić je sljedeće pitanje; gdje ste se i kada u Republici Srpskoj Krajini borili?
Dragan Čičić;
Dragi moj Srbine, gde sam se borio? Borio sam se tamo gde je bilo potrebno. Moraš razlikovati konja koji može nositi dve kile i onoga koji nosi dve tone. Moraš razlikovati čovjeka koji mora nešto doneti čoveku koji će nešto upotrebiti. Ako to ne znaš, žao mi je što si Srbin.
Milan Karapandža;
Ja bi samo ovaj dodao na gospodina Čičića, verovatno ljudi znaju i čuli su da sam bio nekakav borac, međutim, mislim da je moj doprinos daleko manji nego Čičićev ovome ratu.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Pitanje za gospodina Čičića; zašto dajete visoke plate svojim radnicima?
Pa dragi moj Srbine ja vam dajem primer da se plaća rad i da moramo raditi i stvarati, a ako komanda pusti nekoga na radnu obavezu onda pusti da stvara novu vrednost, a ne da se šeće. Kod mene ljudi rade i stvaraju a ja ih za rad plaćam. Mi moramo pod hitno svi početi i više raditi, stvarati i izdvajati , da imamo i vojska i policija i vanprivredne institucije, a ne možemo mi dve marke davati radniku koji će doći da ukrade dijelove stroja i da pokrade nešta drugo i uništi. Mi moramo radnika nagraditi prema radu a uskoro nadam se, ako budete sledili mene i moje istomišljenike, i vojsku i policiju i sve te institucije da budemo tamo gdje će biti puno nove vrednosti, a imamo je s čim, gdje i za koga stvoriti.
Gospodin Prišić;
Ovako, ja bi se samo nadovezo za ovo plaćanje; to je pitanje države. Opet se vraćamo na to jer nije, nisu jednaki uslovi za privređivanje privrednih i društvenih firmi i ja se slažem sa gospodinom Čičićem da trebamo stvarati, odnosno platiti onolko kolko radimo. No međutim, trebamo uspostaviti poreski sistem doprinosa i tako dalje. To prema državi da kažem, nije se izdvajalo, no međutim, država mora da reguliše. Mi se moramo vratiti onom što je u programu Socijaldemokratske partije. Mi moramo da krenemo i da radimo, da stvaramo plansku privredu bez obzira kako se kome sviđalo, jer su ratni uslovi.
Dragan Čićić;
Ja moram reći još jednu stvar, mislim da je to dirigiranje plaća nenormalno i nemoguće. Kako dirigirati u Finelu plaće gdje su ljudi nasledili nečiju vrijednost, robu koja je nađena na skladištu koju prodaju i dijele plaće? To nije zarađena plaća nego to je jednostavno dirigiranje plaća gdje je vojska izginula da bi osvojila Finel. Iz toga nema ništa da bi 30 ljudi i dalje živjelo i uživali na nečijoj smrti i nečijim ranama.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Još jedno pitanje za gospodina Čičića, molim vas kratko i konkretno; zašto se 24-ovog mjeseca uvodi novi novac a ne danas? Slušalac aludira na izbore
Dragan Čičić;
Pa normalna je stvar, vi morate shvatiti, da su za nas odštampane novčanice u jednoj i drugoj Krajini. Ukoliko pogrešimo nećemo ih dobiti ovde, vi to morate shvatiti. Isti je odnos konvertibilni jedan – jedan. Ako mi stvorimo kninsku neku novčanicu, glasamo za stomatologa Babića, onda nek nam izmišljaju svoje novčanice sa kamenom, ovaj sa zaštitnim znakom, a ne sa zaštitnim znakom Srbije, jer očito ljudi koji žele da glasaju protiv Srbije, Miloševića ne žele tu na novčanici.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Pitanje upućeno za gospodu Nezavisne. Da li nam treba predsednik Republike, čovjek koji se pravda da se nije probudio u 10 časova i nije stigao na sednicu vrlo važno za Krajinu. Gospodin Čičić…
Dragan Čičić;
Pa ja mislim čovek koji bude predsednik Republike morat će ne spavati, i ustajati rano i leći kasno i morat će se žrtvovati za ovaj narod ako se prihvata obaveza jer znamo šta znači u ovim momentima opstati i ujediniti. Oni koji su lijeni predsednici oni će itetako taj ceh platiti jer moramo shvatiti da je sve manje raspoloženja da nam ljudi šta poklanjaju, i ovo što se uzdaju za novce iz Chicaga što sada kažu; nećemo morati raditi i stvarati, ošla je delegacija po novac u Chicago, teško onome ko čeka novac izvana. A pop Đujić nije dao ni 100 dolara. Moj Milane Babiću, tvoj narod mora raditi i stvarati a ne da puno izdvaja u budžet kako bi ti imao šta deliti vojsci i policiji i drugima. Ne deliti nego davati pošteno, a mi koji radimo i stvaramo isto tako da budemo približni sa tim ljudima koji nam omogućavaju da radimo i stvaramo.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Idemo dalje, pitanje za Nezavisne, da li znate da predstavnici Srpske demokratske stranke idu po kućama, dele pakete i obećavaju radna mesta onima koji glasaju za Milana Babića, a šta vi nudite onima koji će glasati za Milana Martića? Gospodine Čičić?
Dragan Čičić;
Mi moramo ovo prvo da razjasnimo, to su članovi Srpske demokratske stranke Krajine. Tačno da oni dele pakete i obećavaju radna mjesta, obećavaju 100 predsjedničkih mjesta, a zna se da može biti jedan. Mi moramo shvatiti jednu stvar; što mi obećavamo. Mi imamo tačan program kako pokrenuti Gavrilović, Pamučnu u Glini, Fabriku obuće u Kostajnici, Pounje, Željezarin pogon u Dvoru, Šamaricu, Fabriku plastike u Lici, u Vrhovinama, Fabriku drveta, Fabriku vijaka u Kninu i u drugim mjestima. Vi to morate znati da mi nismo išli nespremni. Moram vam reći nažalost da imamo spremne i novce, ali to su novci istiniti da ovog momenta imaju ljudi koji su spremili novce kako to pokrenuti jer su rodom iz ovih krajeva, a sada su direktori firmi u Srbiji i zainteresirani su za naše proizvode . Oni će avansirati da mi to pokrenemo da upotrebimo našu tehniku, umove i sirovinu, i da njih zadovoljimo s tim robama da ne uvoze izvana nego jednostavno da to šaljemo iz Krajine, tj. da radimo u jednoj državi.
Voditeljica Ljiljana Letica_Bobinac;
Pitanje još jedno za Nezavisne; Da li ste ubeđeni da ljudi na vlasti Skupštine Opštine Petrinja pranjem novca, stvoren aferom pranja novca, može pružiti ovom narodu bolje sutra, dakle da li ljudi na vlasti u Skupštini Opštine mogu da pruže ovom narodu bolje sutra? Gospodine Čičić.
Dragan Čičić;
Pa morate shvatiti da ljudi na vlasti raspolažu sa onim šta dobiju, oni ne raspolažu sa novostvorenom vrednosti, oni ne znaju postaviti ljude i tražiti odgovornost, postaviti ljude da stvore novu vrednost gde će se zaraditi za onog ko je radio, stvarao i za društvo za koje je potrebno izdvajati. Oni jednostavno gledaju Crveni krst sa rukama na leđima i gledaju dve cisterne il’ pet goriva gde će i kako opstati i produziti vek vladanja. Za njih je dobro, ali molim vas za 7 hiljada nezaposlenih to je kobno. Narode probudite se.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Idemo sa pitanjima naših slušalaca kojih je zaista mnogo. Pitanje se odnosi na gospodina Čičića. Kometarišite izbor Nikole Bandura jer je dotični gospodin bio pod ostavkom dvije godine.
Dragan Čičić;
A što da vam kažem, on jadan izgleda, moram reći jadan i da li je svojom voljom ili ne, ali umovi koji kreiraju rad privrede i politike u ovome gradu i van privrede oni jednostavno žele tako jer njima dobro dođe Bandur da manipuliraju i sa Bandurom i sa drugim ljudima koje postavljaju jer njima pametniji ne odgovara jer nema mjesta za njih. Itekako su oni zadovoljni sa takvim izborima na štetu naroda, dokle će narod trpiti, tj. dokle će moći nositi teret neimaštine, bede, nerada, nestvaralaštva, to ćemo videti.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Sledeće pitanje je za Vas pukovniče Letić. Sa gledišta vojne doktrine koliko bi vojnika Ujedinjenih nacija trebalo da se postavi na liniju razgraničenja između Republike Srpske Krajine i Hrvatsko kako je to zahtevao gospodin Milan Babić i da li je to uopšte izvedivo?
Pukovnik Stanko Letić:
Narodu Krajine mora biti jasno da snage Ujedinjenih nacija nama nisu garancija da nas ustaška država neće napasti. Mi smo sami sebi najveća garancija. To se dokazalo kada su izvršili napad na sjevernodalmatinskom ratištu, da je ustaška država napala i pored snaga Ujedinjenih nacija, to se desilo i u Medačkom džepu i na iks mesta. Prema tome, mi smo sami sebi garancija da će biti mir i da nama ustaška država ne može ništa. Sledeća manjkavost snaga Ujedinjenih nacija, odnosno veliki jedan nedostatak snage Ujedinjenih nacija nemaju nikako pravo za upotrebu sile protiv snaga, protiv agresora koji prekrši primirje. Ja sam danas sa njima oko toga mnogo raspravljo kad su oni tražili da se pomere topovi, tenkovi i tako dalje i tako dalje i rekao sam im; to može da se uradi samo onda ako snage Ujedinjenih nacija dobiju ovlaštenja da upotrebe silu protiv ustaške države. Inače u protivnom nema ništa.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Pukovniče Letić naš slušalac također Vas pita; pretite li Vi to u Republici Srpskoj Krajini vojnim udarom ako ne pobedi Milan Martić?
Pukovnik Stanko Letić;
Ne, ja nemam nameru da pretim nikakvim vojnim udarom, ali se srpski narod, ja verujem da (ogromna) većina srpskog naroda ne bi dozvolila da se svi ovi rezultati borbe srpskog naroda, da neko omalovaži i odvede u pitanje. Prema tome, ja vojnim udarom ne pretim, ali u slučaju nepovoljnog razvoja događaja po srpski narod da se vodi neka politika koja bi štetila interesu srpskog naroda, ta politika neće proći.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Evo još jedno pitanje za Vas. Vi ste načelnik Banijskog korpusa, recite da li ste izdali svoje borce i narod iz ’91 godine, i sada sedite u Studiju Petrinjske radio stanice i odgovarate na postavljena pitanja provokatora određenih stranaka, a Vaši borci već dva i pol meseca nisu dobili nikakva primanja u bilo kom vidu. Šta mislite ako ti okrenu u suprotnom smeru?
Pukovnik Stanko Letić;
To pitanje ima dosta podpitanja. Ja nemam nameru da srpskom narodu dokazujem odanost ni patriotizam, ni hrabrost, ni sposobnost, ni ništa. Ja srpski narod nisam ostavio u odsudnim trenucima kada mu je bilo biti – ne biti, a kada mi je naređivano iz Zagreba da napustim taj srpski narod tamo i da se povučem u kasarnu, što se tiče tih materijalnih primanja morate da shvatite da nema više ko da nam plati. Plate više nema jer nema roba, prema tome platu nisam dobio ni ja.
Dragan Čičić;
Ja se moram nadovezati na pukovnika Letića da mi shvatimo da Matica Srbija izdvaja 98 % naših potreba što se tiče i vojske, policije i zdravstva, i školstva i moramo shvatiti da mi ne možemo raditi što hoćemo, a da oni izdvajajaju od svojih usta da se mi ovdje prsimo i živimo višim standardom. Moramo shvatiti da toliko stanovnika kolko ima mora se poniziti Matici i onda će biti i plaća i sve onoga što treba jednoj jedinstvenoj državi.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Pitanje za gospodina Čičića, pukovnika Letića i sve ostale u studiju. Da li treba narod nagovarati svi smo za jednog Slobodana Miloševića koji je priznat u Ženevi, a ova opštinska vlast samo izabrana počevši od Bandura koji nije ništa učinio u ove protekle dvije godine, šta imamo od njih i šta smo imali, neka nam objasne šta je Bandur učinio za Opštinu Petrinja i kad će to ljudi shvatiti?
Dragan Čičić;
Narod ne treba nagovarati nego s narodom treba raditi, narod je dovoljno pametan ja mislim, ali oni ga krivo podgovaraju narod greši. To mi moramo razlikovati od drugih stvari. Međutim, narod mora gledati televiziju, slušati radio, čitati novine i shvatiti na kojoj strani je Matica, a na kojoj je strani borba za vlast, da mi nekog postavimo da bude svetac a mi paćenici i robovi, mislim da to moramo znati da to nije dobro. Ja opet podvlačim u grupi smo jači, a kao pojedinci slabiji i nemamo perspektive.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Želi li još neko odgovoriti na ovo pitanje? Vas pozdravlja i želi sve najbolje u novoj ovoj godini gospodin Luka Strava, a pitanje glasi; da li ste čuli da ljudi koji budu išli u sredu na promotivni skup Milana Martića a rade u Gavriloviću, da dobivaju otkaze?
Dragan Čičić;
Pa ja vam moram reći da ti svi ljudi koji dobiju otkaze, a dođu na promotivni skup ne Milana Martića nego Slobodana Miloševića i Matice Srbije,jer zna se da Martić to nije prihvatio ali je po nalogu Slobodana Miloševića to prihvatio, koji dobiju otkaze, tako će oni morati razmišljati, koji su dali otkaze šta će kako će i kud će oni, a oni koji dobiju otkaze itekako će imati kuda, jer ljudi ima ovde u procentu više i to u puno procenata više koji razmišljaju svojom glavom, a oni šta čuvaju vlast i pozicije oni će morati razmišljati ili se prikloniti narodu ili bežati preko Kupe.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Pukovniče Letić, kako vas nije sramota sediti sa ratnim profiterima, kad narod zna, da ni jedan od njih ne zna koliko je puška teška, a posebno Čičić koji tvrdi da je to sve poslo on i Boro Mikelić kao da im je to deda poslao iz Amerike, pa sad oni to nama dele da se branimo. Dakle, kako vas nije sramota sediti sa ratnim profiterima, pita naš slušalac?
Pukovnik Stanko Letić;
Mene nije sramota da sedim s ovim ljudima koje neko neopravdano i bez argumenata naziva da su profiteri. Meni je, ja sam po celoj Baniji kada sam se kret’o pošto sam tu duže vreme, ja sam stalno isticao da je taj čovek Dragan Čičić dao srpskom narodu veoma, veoma mnogo. Mnogi to ne znaju da su jeli taj hleb, da li se to neom sviđalo ili ne sviđalo, ali oni su jeli hleb kada je koridor bio presečen, oni su koristili naftu kada koridora nije bilo i kada, kada nafte nije bilo, i mnogo toga je taj čovek pomogao srpskom narodu i nema čega on da se stidi ni naroda ni narod njega. Kamo sreće da mi imamo takvih ljudi tako da ja nemam drugi komentar. To neka odredi sutra sud ko je profiter.
Ljiljana Letica-Bobinac;
Gospodin Karapandža?
Milan Karapandža;
Ja mislim da se gospodin Čičić nema čega stideti jer znam zajedno smo ratovali, mnogi……
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Gospodin Letić?
Milan Karapandža;
Gospodin Letić, pardon, a sećam se da sam pušku uzeo 26.6.91. i da sam je više od godinu dana nosio i kad sam je prestao nositi verujte osećao sam se kao da mi nešto fali, samo sam se vrtio u krug nisam znao, nešto mi kao nedostaje. Jednostavno sam se bio srodio s tom puškom, prema tome vi se nemate čega stideti.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Gospodin Polovina?
Mirko Polovina;
Volio bih da mi taj naš slušalac reko kad je on pušku uzeo pa bih je rekao isto kao i gospodin Karapandža kad sam ja uzeo, a drugo toliko ljudi ima na radnoj obvezi, a on bi hteo da jednoga direktora privatne firme Dragana Čičića ili direktora Elektre ili jednog penzionera da i oni uzmu pušku u ruke, ovaj, i to jedino recimo firme; privatne firme, koja zapošljava u ovim uslovima 400 radnika. Bolje neka on lepo kaže kad je on pušku uzeo da vidimo kakav je to on borac.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Gospodine Čičić, vi ste prozvani
Dragan Čičić;
Srbine, moram ti odgovoriti, degradirao si ljude koji su krenuli od prvog dana jer su ti ljudi pretežno svi degradirani, maltene, ne želimo ih proterati, degradiraš i nas koji radimo i stvaramo. Očito odgovara ti da bude mrtav Gavrilović, Drvoplast, Privreda, Finel, Ciglana i druga privreda u Krajini kako bi stomaci naših Srba izgladnili i kako bi Franjo pokazao komad kruha da glad nadjača svest i da radiš za te Hrvate. Nek te bude sram ljudi koji rade i deru prste bez rukavica jer dam tebi, očito što bi trebalo kupiti im rukavice i opremiti tehnološki bolje pogone. Mora te biti sram jer radiš protiv ovog naroda. Ja kad bi otišao, to nije problem, ja imam i kud, i gde, i s čim, zamisli da ne radi u Petrinji ništa, kako bi ti bilo. Zoveš profiterima, zna se šta je profiter. Profiter je onaj koji ne radi i ne stvara nego uzme i proda i stvori milione maraka, a ja ne smatram ni profiterom onim jadnikom što je morao skinuti s kuće crep i prodat da preživi. Međutim, izgleda da si ti lopovina koja se kriješ iza lopovluka velika, a želiš na mene skrenuti ovaj narod. Ovaj narod nek proceni ko je kriv, ja sam spreman da izgorim, da me zapale skupa sa Drvoplastom i mojom decom, a tebe neka bude sram i nastavi dalje raditi za petu kolonu, konačno će doći zakoni i pravna država gde ćeš morati na lomaču Srbine.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Sledeće, odnosi se na sve vas gospodo u studiju; da li smatrate ako pobedi dr. Milan Babić da li je naša budućnost nošenje puške i život u rovovima za naša pokolenja, da li će nas napustiti stručnjaci i oni koji budu imali mogućnost da će ovde ostati samo oni koji moraju tu da ostanu i nemaju kuda. Evo, to je ujedno i konstatacija i pitanje. Gospodin Čičić?
Dragan Čičić;
Ja vam moram reći da svi ljudi koji imaju s čime i znaju, oni će otići tamo gde im je bezbrižnije, bolje i sigurnije i mi moramo očekivati ako ne stvorimo uslove da zadržimo postojeće stručne ljude bilo na kom mestu i ne budemo stvorili uslove da zainteresiramo stručne ljude iz drugih krajeva jer znamo da nemamo dovoljno radne snage kako bi pokrenuli privredne subjekte, mi moramo to jednostavno staviti na mesto tako , da ako nema Matice Srbije, i nema sigurnosti i nema obrane normalna stvar da će ljudi ići tamo gde im je sigurnije i bolje, a onaj ko veruje da će mu Milan Babić i kninski kamen doneti sigurnost neka glasa za njega gospodo, a mi ćemo ići tamo gde ćemo imati mogućnost iskazivanja znanja sposobnosti i umeća. Hvala.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Prvi deo pitanja odnosio se šta ako pobedi Milan Babić, da li je naša budućnost nošenje puške i život u rovovima za naša pokolenja?
Dragan Čičić;
Pa gledajte, šta se tiče nošenja puške mi moramo shvatiti ako samo krajiški narod nosi pušku da to nije dovoljno da se obrani od, od druge neprijateljske strane. Mi moramo shvatiti da je strah upravo druge strane u tome što su Srbi s ove strane Une, s one strane Une, s one strane Drine, što nas ima puno tehnički opremljenih i oni se boje toga, a kad bi krajiški narod ostao sam oni to u 15 minuta zauzeli.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Još svega nekoliko pitanja. Gospodine Čičić da li razmišljate i hoćete li nastojati da se pukovnik Letić proglasi legendom Banije?
Dragan Čičić;
Pa ja sam već nastojao i nastojat ću da se i pukovnik Letić i svi drugi koji su zaslužni za borbu protiv neprijatelja i koji će biti zaslužni da se proglase legendama, međutim šta nama vredi šta smo mi pukovnika Letića proglasili počasnim građaninom Petrinje kad mu nismo omogućili da se ima čovek gde okupati i da ima normalan život.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
Pitanje je upućeno svima vama gospodo. Ukoliko pobedi dr. Milan Babić njegov program nama nudi državu, konstatuje naš slušalac, odnosno rezervat dugačak otprilike par sto kilometara, a širok maksimalno 30. U tom slučaju neminovno će doći do novog emigracionog vala od više od 100 hiljada ljudi. Da li su Republika Srpska i Republika Srbija spremne i sposobne da prihvate te ljude? Gospodin Čičić.
Dragan Čičić;
Pa ja vam moram reći kad ljudi i kad kažemo da li su spremni prihvatiti niko neće Srbina ubiti zato što kreće u Srpsku Republiku, u Banja Luku, Predor, Sanski Most ili Beograd, Vranje, Valjevo, Kragujevac ili Kraljevo, itekako ljudi koji znaju hoće i mogu raditi oni brzo snalaze se za radne mesta, al’ mi se trebamo zapitati šta ćemo mi s ljudima koji nemaju kud otići i ne znaju i nemaju sredstava, a da li, da li sada politička greška može dovesti do toga da ostavimo te ljude da budu povešani na drveće. Nemojte misliti da će Hrvati milovati kad dođu u Petrinju i vide Srbe, a znaju da su izgubili svoju rodbinu i da im kuće više nema na temeljima. Zato moramo ujediniti se da budemo jaki voliko kolko smo jaki i da se međusobno ne svađamo, a koji žele vlast nek si traže negde drugu državu. Ako trebaju i tri kamena dat ćemo im nek budu šef te države, al’ nek puste srpski narod nek žive skupa.
Ljiljana Letica-Bobinac;
I poslednje pitanje naših slušaoca večeras; imate li Nezavisni letak Milana Babića i da li nam ga možete protumačiti?
Dragan Čičić;
Ja mogu evo protumačiti taj letak. Malo slabije vidim, međutim nadam se da ću ga videti pročitati.
Braćo i sestre, i srpski narodi Krajine, dajući svoj glas za doktora Milana Babića, znamo da stomatolozi nikad nisu bili doktori, ali ja volim da imamo doktora više, pa ako treba priznat ćemo ga da je doktor. Vi dajete glas, pa kaže ispod, za državnika koji će se sa rukovodstvom ostalih srpskih zemalja, vidite gospodo, Milan Babić je državnik, a mi kažemo Slobodan Milošević je samo rukovodioc, vidite on želi vlast, a Slobodan Milošević da mu čisti cipele. Al’ to nije ništa, vidite još gore. Za državnika kojeg, kojeg svet uvažava Miloševića, ne uvažava onaj kojeg on poziva i moli da nešta napravi, a Babić ne ide nikuda izuzev Knina i ovih dana je bio tri dana na Kopaoniku, skij’o se, dok se mi ovde svađamo u interesu srpskog naroda. Znači on je državnik, ovo su đuđe, Milošević i Karađić, pa dragi moji koji glasate za državnika Babića, a ponizite đuđu Miloševića i Karađića nek vam bude Babić. Hvala.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac;
15 minuta ostalo je do 21 čas. S nama u studiju su i dalje, do 23 časta, poštovani slušaoci i oprostite, s nama u studiju su i dalje predstavnici Kluba nezavisnih kandidata Dragan Čičić, Nada Lončarević, Mirko Polovina, Nikola Rajšić, Ilija Ćorković i Milan Karapandža, predstavnici Socijaldemokratske partije Republike Srpske Krajine iz Petrinje gospodin Milan Prišić, Radoslav Sisan i Rajak Đorđe, te gost, gost naših gostiju pukovnik Stanko Letić. Evo maločas čuli ste i poslednje pitanje koje je bilo upućeno gospodinu Čičiću, to je ujedno bilo i poslednje pitanje poštovani slušaoci, vaše. Mi ćemo ovu našu emisiju polako privoditi kraju, pa evo naši gosti večeras imaju još 15-tak minuta priliku da kažu poruku našim slušaocima. Evo da krenemo redom. Izvolite.
………
Za politiku Slobodana Miloševića svi Srbi u jednoj državi.
Voditeljica Ljiljana Letica-Bobinac:
Gospodin Dragan Čičić?
Dragan Čičić;
Glasanjem za Milana Martića glasate za 12 do 14 miliona Srba pravoslavaca koji se mogu braniti u celoj Evropi, a glasanjem za Milana Babića glasate za trista hiljada bogaca koji neće moći ni branit se ni imati šta jesti.
Frane Slad