Svjesni činjenice da je stanje u hrvatskom pravosuđu potpuno trulo, većina do sada vodeći svoje pravosudne bitke niz godina i potpuno samostalno, grupa građana odnedavno se okupila u Udrugu za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa Veronika Vere. Ciljevi Udruge Veronika Vere (čiji naziv u slobodnom prijevodu znači – „Istinom i pravdom do pobjede“) su prioritetno:
- Zaštita žrtava pravosuđa, zaštita žrtava koruptivnih djela, zaštita žrtava diskriminacije, zaštita i pomoć osobama zlostavljanim putem društvenih mreža i interneta
- Inzistiranje na dosljednom poštivanju zakonitosti i ustavnosti, jednakosti svih pred zakonom
- Jačanje Republike Hrvatske kao pravne države
- Pružanje pomoći žrtvama pravosudnih institucija, pomoć žrtvama povrede ljudskih prava
- Aktivna borba protiv korupcije i kriminala u svim državnim institucijama i javnim ustanovama
- Pomoć žrtvama mobinga, bullynga, žrtvama nasilja preko interneta te aktivnosti na sprječavanju svakog oblika virtualnog zlostavljanja
- Zalaganje na području sprječavanja nelegalnog financijskog i drugog nelegalnog poslovanja u RH
- Provedba raznolikih programa u svrhu ostvarenja naprijed navedenih ciljeva, radi zaštite dostojanstva ljudske osobe i u svrhu stvaranja zdravoga, humanoga, demokratskoga i pluralnog društva mira, blagostanja i sigurnosti
Upoznati sa ciljevima Udruge Veronika Vere razgovarali smo sa predsjednikom Udruge – gospodinom Dragom Raspudićom, umirovljenim poduzetnikom iz Zagreba:
Gospodine Raspudiću što je vas i druge osnivače potaklo da se okupite u Udrugu za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa?
Nakon godina bezuspješnog dokazivanja svojih prava pred sudovima u RH, nakon godina ukazivanja na povredu zakonitosti u sudskim postupcima, na što su oni koji bi trebali reagirati po zakonu, ostali gluhi i slijepi, jednostavno sam shvatio da se više ne može i ne smije šutjeti i da se treba organizirati kako bih zajedno sa ljudima koji prolaze slične životne sudbine ukazao na potrebe hitne promjene ovakvog stanja u pravosuđu.
Vi sebe osobno isto tako nazivate žrtvom pravosuđa? Zašto?
Ja sam 1992 godine kupio stan koje je prije toga bilo u vlasništvu poduzeća Parket. Ono mi je dodijelilo i stanarsko pravo u tom stanu, a kada je stupio na snagu Zakon o otkupu stanova sa stanarskim pravom, predao sam zahtjev i otkupio stan. Po sklapanju Ugovora o kupoprodaji platio sam kupoprodajnu cijenu u cijelosti i uknjižio se kao vlasnik u zemljišne knjige. Kćerka bivše korisnice stanarskog prava, nakon čije smrti sam ja od poduzeća dobio stanarsko pravo Božica Nušinović, tužila me je za smetanje posjeda. Tužbi su priložili niz krivotvorene dokumentacije, a tvrdili su i da su isplatili stan, iako za to nisu imali nikakvih dokaza ni argumenata. Radi se o osobama koje zauzimaju visok društveni položaj, suprug tužiteljice je doktor znanosti, i osobno smatram da su sudovi iz određenih razloga skloniji njemu. Iako na stan zakonski gledano ne polažu nikakvo pravo, sud je donio presudu da se na temelju njihove tužbe imam zajedno sa svojom obitelji iseliti iz svojeg vlastitog stana, bez kune naknade s njihove strane, i prepustiti im stan. Ujedno mi je zabranjeno i svako daljnje smetanje…. a stan bih, prema presudi trebao vratiti u ono stanje prije podnošenje tužbe, točnije, trebao bih ga vratiti ženi koja je preminula prije 24 godine. Pa gdje to ima, da vlasnika iseljavaju iz stana da bih ga prepustio nevlasniku, i to bez ikakve naknade vrijednosti stana, koji sam ja u cijelosti isplatio prije 24 godine?
To je doista jedna gotovo nevjerojatna priča! Mislite li da je korupcija tu odradila svoj dio posla?
Uvjeren sam u to. Sudovi koji Rješenjem o nasljeđivanju nasljedniku dosuđuju tuđi stan (na kojem je kao vlasnik u zemljišnim knjigama uknjižena druga osoba), sudovi koji drugostupanjska rješenja donose nedjeljom, koja po Sudskom poslovniku nije radni dan za sudove, sudovi koji donose Rješenja o ovrsi protivno zakonu, povrjeđujući pri tom i rokove koji su propisani za provedbu ovrhe na temelju presude radi smetanja posjeda, sudovi koji sude nepostojećim pravnim ili fizičkim osobama, sudovi koji krivotvore ili nadopunjuju sudska rješenja – ne mogu biti drugo nego korumpirani. U njima vlada apsolutni nepotizam, supruga donese prvostupanjsko rješenje, njezin suprug potvrdi rješenje drugostupanjskom odlukom, ili su to neki drugi odnosi: otac-sin, kćerka-majka, itd. Sudovi su prepuni rodbinskih veza, uglavnom je prva generacija roditelja sudaca zaposlila svoju djecu i tako se krug nepotizma svakodnevno širi, a svakim danom umanjuje mogućnosti pravedne i poštene sudske presude. Stanje u pravosuđu nije bilo nikad gore i teže za građane RH.
Kako obrazlažete takvo postupanje suda. Imaju li oni kakvo opravdanje za sudsko rješenje donešeno nedjeljom? Za ovrhu radi iseljenja donešenu nakon isteka zakonom propisanih rokova?
Svi propusti sudaca su omaška! Suci kojima sam se obraćao sa prigovorima o tim propustima opravdali su da je to omaška! Upravo te omaške navele su osnivače Udruge Veronika Vere da se grupiramo i zajednički ustrajemo na tome da sudovi i suci postupaju po zakonu.
Pročitali smo ciljeve Udruge Veronika Vere, čini nam se da ste odlično detektirali i dijagnosticirali stanje u hrvatskom pravosuđu. Ima li lijeka toj njihovoj bolesti?
Naravno da ima. Suci su dužni suditi po zakonu. Ja sam im nedavno poručio preko videa da ja iz svojeg stana neću izaći, ne zato jer sam ja nasilnik, već zato jer su oni dužni suditi po zakonu. Zakon Republike Hrvatske svi moramo poštovati, tako se i suci ove Države ne mogu izvlačiti na neovisnost i omaške a pri tom kršiti zakone. Oni su dužni suditi po Ustavu i Zakonu, a predsjednici sudova dužni su voditi brigu o zakonitom radu sudaca njihovog suda. Za sada predsjednici sudova jedino su ostvarili funkciju pozivanja na izreku: „Sudstvo je neovisno“. Za svoje propuste obično su nagrađeni višom funkcijom pa se tako, kada i prekrše zakon, za nagradu prime na Županijske sudove, ili ih premjeste u neku drugu sobu dok se bura ne smiri. Suci rijetko, ili gotovo nikad ne odgovaraju za svoje propuste, a njihovi propusti oduzimaju živote, poput greške kardiokirurga, ukoliko sudac pogriješi, čovjek ostane bez svoje imovine radi pogreške suca – srce mu jednako staje. Životi prestaju, životi obitelji, životi pojedinaca.
Mislite li da ima puno ljudi koji su zbog lošeg pravosuđa izgubili zdravlje?
Ne samo zdravlje. Izgubili su mnogi i živote, neki su digli ruke na sebe, neke je ubila bolest uzrokovana brigama i stresom. Građani RH dovedeni su u situaciju da od „krvnika mole milost“. Svi su premreženi: suci, općinski državni odvjetnici, odvjetnici, pa i policija. Građane ne štiti nitko, a gotovo nitko im i ne pomaže.
Jeste li se zato vi odlučili osnovati humanitarnu udrugu, koja će, osim ukazivanja na nepravilnosti i prosvjeda pružati i, temeljem Ugovora sa Ministarstvom pravosuđa i besplatnu pravnu pomoć, savjetovanje, davati psihološku pomoć i brinuti se da se spriječe suicidi i gubitak života zbog izgubljenosti u situaciji?
Tako je. Ljudi su postali očajni. Zamislite samo, evo moj slučaj, 24 godine parničenja. To košta vremena, novaca, živaca, a nisam nikome ništa dužan. Promijenio sam desetke odvjetnika, naplaćao se sudskih pristojbi, raznih troškova, a još sam na početku. A sve mi to uopće nije trebalo, da je pravna država funkcionirala, a da su sudovi donijeli presude po zakonu. Planiramo okupiti oko sebe odvjetnike kojima je isto tako dosta ovakvog stanja koje sramoti odvjetničku struku. Ima poštenih sudaca i poštenih odvjetnika, njih ćemo okupiti i truditi se našim članovima pružiti pomoć, usmjeravanje ali i pravnu zaštitu.
Planirate osnovati i Fond za pomoć žrtvama pravosuđa, osobama pred deložacijom i za pomoć deložiranim osobama?
Da! Prošao sam brojne deložacije, bio sam sudionik većine njih braneći domove drugih ovršenika. Takve deložacije uzrokuju vrlo visoke troškove obzirom da sudovi i ovrhovoditelji angažiraju interventnu policiju. Nitko ne pita kamo će deložirane osobe, kakvo im je zdravlje, što će biti s njihovom djecom. Ova Država svojim odlukama stvara prosjake i socijalne slučajeve. Nigdje u svijetu nemate takvu sitauciju da Država, umjesto da ima socijalni program za zbrinjavanje siromašnih građana, oni stvaraju sirotinju. Povrjeđuju osnovne vrijednosti zajamčene Ustavom – otimaju ljudima njihov dom, zadiru u vlasništvo, uništavaju obitelji, a s druge strane građanima ne omogućavaju nikakve uvjete za život kako bi uredno mogli podmirivati svoje obveze, ili da imaju kvalitetan nadzor nad sucima, čime bi se omogućila i zakonitost suđenja.
Smatrate li da sadašnji sustav nije ispravno posložen? Da je nadzor nad sucima loš i neučinkovit? Što predlažete?
Pravosudna inspekcija funkcionira na način da kad stranka preda prigovor Ministarstvu pravosuđa oni pošalju dopis predsjedniku suda, a predsjednik suda traži izvješće od suca. Potom se to izvješće vraća Ministarstvu pravosuđa i onome tko je dao prigovor. Nitko ne kontrolira što piše sudac, ili što piše predsjednik suda, svatko od njih opravda sebe na način koji želi i kako god želi. Pri tom, stranka nema nikakva prava, ali nikakvo pravo, kažu, nema ni Ministarstvo pravosuđa, ni ministar, ni Pravosudna inspekcija. Doslovno je beskorisna, takav dopis može napisati i spremačica u Ministarstvu pravosuđa. Suce treba nadzirati stručna osoba, nezakonita sudska rješenja treba vještačiti sudski vještak ovlašten za vještačenje zakonitosti sudskog i javnobilježničkog akta, a zakon mora predvidjeti mogućnost ukidanja nezakonitih sudskih odluka. Ovako se dogodi da sudac koji je povrijedio zakon bude smijenjen, a njegove odluke ostanu i nadalje na snazi kao da su zakonite.
Štititi ćete i osobe koje su izložene mobingu na radnom mjestu i osobe koje su izložene zlotavljanju na internetu?
Da, predložiti ćemo MUP-u suradnju, skupljati ćemo dokaze i promptno reagirati kod slučajeva internetskog zlostavljanja, kod mobinga nad pojedinim osobama. Očevidci smo kud vodi mobing i internetsko zlostavljanje, postoji desetak i više poznatih slučajeva u kojima su zlostavljane osobe digle na sebe ruku, izvršile samobojstvo ili se teško razboljele uslijed dugogodišnjem zlostavljanja a da nitko na iz institucija na takvo zlostavljanje ne reagira, odnosno reagira prekasno. Zlostavljanje na društvenim mrežama je daleko teže i opasnije, neugodnije od zlostavljanja iza četiri zida. Na internetu je zlostavljanje vidljivo svima, tim su i posljedice za zlostavljanu osobu teže. Tražimo stoga od državnih tijela strogu primjernu Strategije za sprječavanje kibernetičkog kriminala i sankcioniranje (ali i promptno sprječavanje) zlostavljanja na internetu i kažnjavanje zlostavljača.
Jesu li Hrvati često izloženi mobingu?
Vrlo često. Gotovo im je zabranjeno vlastito mišljenje. Poslodavci su postali vlasnici i kontrolori svega. Poznat mi je slučaj čovjeka koji je dobio otkaz zato jer je podijelo jedan članak na facebooku u kojem se pisalo o njegovom poslodavcu. Cijela obitelj tog čovjeka ostala je bez kruha, radi rigorozne sankcije poslodavca prema radniku, a takvih situacija ima bezbroj. Evo, samo posljednji slučaj ostavke novinarki Smiljani Škugor, jedan je od slučajeva nad kojim se treba duboko zamisliti. Poznato je da je Strategijom borbe protiv kriminala Republika Hrvatska obvezala se zaštititi i zviždače, tj. one osobe koje su u interesu javnosti i društva otkrile neke važne podatake o političarima, tajkunima. . U ovom slučaju novinarka Smiljana Škugor ne samo da je djelovala u interesu javnosti i društva, za opće dobro, već je i radila svoj novinarski posao. Otkazom novinarki Smiljani Škugor prema mojem uvjerenju, ali i prema uvjerenju većine iz naše Udruge povrjeđene su odredbe Ustava RH, ali i brojnih zakona koji jamče slobodu govora, pravo na informaciju, slobodu novinarima.
Odlučili ste organizirati prosvjed radi otkaza novinarki Smiljani Škugor?
Da, u ponedjeljak u 12:00 sati članovi Udruge Veronika Vere ali i drugi koji će nam se pridružiti prosvjedovati ćemo ispred HINA – sa željom da ukažemo da nije u redu dati otkaz novinarki koja je podijelila tekst kojim se razotkriva kriminal, utaja, zlouporaba položaja. Takvim novinarima treba dati nagradu za pošteno obavljanje svojeg posla.
Uključili ste se i u zaštitu obitelji hrvatskog branitelja Mirka Dukića?
U njegovom slučaju sve kipi od nezakonitosti. Ovrha je pokrenuta temeljem isprave koja nije ni vjerodostojna ni ovršna, založno pravo (hipoteka) u zemljišnim knjigama upisana je na temelju očitovanja koji nije zakonom propisana isprava za upis založnog prava, ovrhu provodi ovrhovoditelj koji nema legalitet na području Hrvatske, a privremeno dobiveni OIB radi registracije podružnice koja nije nikad registrirana, koriste za provedbu ovrha. Provedena je javna dražba na kojoj je sudjelovala Milka Lovrić, nepoznate adrese, koja nije uplatila ni jamčevinu ni kupovninu, a njoj je dosuđena nekretnina iako je procijenjenu vrijednost, odnosno trećinu vrijednosti nekretninu uplatila treća osoba Marina Brozović, koja uopće nije sudjelovala na dražbi. Doista vrlo čudan sudski postupak. 19. listopada ćemo se svi okupiti ispred njegovog doma, obzirom da sutkinja Općinskog suda u Zagrebu sustavno odbija Prijedlog za odgodu ovrhe iako je takva odgoda ovrhe zakonom propisana iz više razloga, Dukići i obitelj Družinec ispunjavaju gotovo sve zakonom propisane uvjete.
I ostali članovi Udruge Veronika Vere imaju slične životne priče?
Gotovo svi članovi imaju slične ili jednake situacije. U svako doba možemo dokazati da suci nisu donijeli odluku po zakonu Republike Hrvatske, što su bili dužni učiniti. Oni to rade bez ikakve odgovornosti za nepoštivanje zakona, što je nedopustivo, uz to, nezakonitim sudskim odlukama otima se ljudima imovina, često i onima koji uopće nisu ništa dužni.
Kakvi su vam planovi?
Osim zaštite ovršenih, osoba pred deložacijom, mobingiranih i zlostavljanih osoba, potruditi ćemo se da oni koji odlučuju o ljudskim sudbinama i njihovoj imovini – sude po zakonu. To je njihova obveza. Mi nemamo loše zakone, imamo pojedine suce koji su loši. Ima i dobrih, takve ćemo nagrađivati na kraju svake godine.
Zahvaljujemo se na razgovoru!