VODITELJI ZEMLJIŠNO KNJIŽNIH ODJELA I KATASTRA – KADA SU JEDNOM IMENOVANI OSTAJU DO PENZIJE, OSIM AKO SE GRUBO OGRIJEŠE U SLUŽBI PA BUDU KAŽNJENI, ŠTO SE RIJETKO DOGAĐA
U pravnoj struci, sociologiji politike i javnoj upravi, činjenica da se čelni ljudi ključnih institucija za upravljanje prostorom ne mijenjaju po dva ili tri desetljeća klasificira se kao kritičan strukturalni rizik koji izravno sabotira suzbijanje korupcije i nepotizma [Jutarnji list].
U javnim sustavima, pozicije voditelja katastra i zemljišnoknjižnih odjela (gruntovnica) tretiraju se kao izrazito osjetljiva mjesta (high-risk positions). Kada osobe poput pokojne Ane Marije Končić (preko 25 godina službe na mjestu voditelj ZK odjel Sesvete), Marijana Ratkajeca (21 godinu na čelu Katastra Dugo Selo), Franje Končića (preko 12 godina voditelj gruntovnice u Dugom Selu) ili Nives Radišić (koja je preko dva desetljeća upravljala zemljišnim knjigama Gruntovnice u Zagrebu) ostanu trajno zabetonirane na tim funkcijama, to ima razorne učinke na transparentnost pravosuđa.
Ovakva praksa dugogodišnje nepovredivosti istih kadrova utječe na korupciju i nepotizam kroz četiri ključna mehanizma
Stvaranje “Feudalnih posjeda” unutar državnog aparata
Vrijeme je najbolji saveznik sistemske korupcije
Dokle god zakonodavni okvir dopušta doživotne mandate na najosjetljivijim točkama upravljanja prostorom, proklamirana borba protiv nepotizma na sudovima ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Ti dugogodišnji mandati nisu dokaz stabilnosti, već dokaz uspješne zaštite privatnih interesa pod krinkom državne službe.
Kada javni službenik provede 20 ili 30 godina na istoj upravljačkoj poziciji, ta institucija gubi svoj neovisni, državni karakter i pretvara se u privatni, feudalni posjed tog pojedinca. Naime, voditelj s takvim stažem razvija apsolutni monopol nad procedurama i informacijama. On postaje utjecajniji od predsjednika sudova (koji se mijenjaju) ili lokalnih ministara.
Osobe koje obnašaju 15, 20 pa i 30 godina neku važnu službu u pravosuđu stvaraju kulturu nedodirljivosti. Unutar zemljišnoknjižnih odjela ili Katastra stvara se zatvorena hijerarhija. Često se događa da se plombe ne rješavaju prema datumu prispjeća prijedloga, već prema individualnoj procjeni zk voditelja.
Sraštavanje s lokalnim poduzetničkim i političkim strukturama
Niti jedan pojedinac ne može opstati na čelu katastra ili gruntovnice 20 godina u maloj ili srednjoj sredini (poput Dugog Sela i Sesveta) bez prešutnog pakta s lokalnom političkom i poduzetničkom elitom. Tijekom desetljeća kontinuiranog rada u istoj službi, ti voditelji ulaze u duboke neformalne, kumovske, stranačke ili hobističke odnose s krupnim privatnim kapitalom ili političarima.
Na opisani način granica između službenog i privatnog se potpuno briše. Kada lokalni poduzetnik ili vijećnik zatraži hitnu parcelaciju ili uknjižbu sporne zone, to se rješava telefonskim pozivom između ljudi koji se poznaju 25 godina [HOP]. Vanjski investitori ili obični građani bez “veze” ostaju diskriminirani, jer nemaju pristup tom zatvorenom krugu povjerenja.
Institucionalizacija nepotizma i onemogućavanje unutarnje kontrole
Dugogodišnji voditelji imaju presudan utjecaj na to tko se zapošljava i tko napreduje unutar njihovih odjela
Kroz dva desetljeća, šef ZK odjela ili voditelj Katastra može sustavno popunjavati sustav lojalnim kadrovima, rođacima, djecom lokalnih sudaca ili političkih partnera. To objašnjava kako nastaju zatvoreni pravosudni krugovi u kojima bratići, supružnici i školske kolege kontroliraju sustav.
Sustav unutarnje kontrole (zviždači) u takvim je uvjetima potpuno mrtav. Mlađi, obrazovani i pošteni pravnici ili geodeti koji uđu u sustav brzo shvaćaju da je napredovanje nemoguće bez apsolutne lojalnosti trajnom vođi. Ako uoče “muljanje”, nemaju ga kome prijaviti, jer su svi u lancu – od pisarnice do šefa – dio iste interesne mreže.
Svjesno ignoriranje instituta rotacije (Suprotno preporukama GRECO-a)
Antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe (GRECO) u svojim izvješćima za Hrvatsku redovito naglašava da je periodička rotacija kadrova na osjetljivim pozicijama (poput poreznika, sudaca, te šefova katastara i gruntovnica) prva i najvažnija linija obrane od sistemske korupcije. Međutim Republika Hrvatska i Ministarstvo pravosuđa svjesno dopuštaju da pojedinci provedu radni vijek na istom mjestu.
Nepostojanje rotacije osigurava da niti jedan novi, neovisni revizor ili novi voditelj ne uđe u odjel i ne otvori stare ladice. Kada bi se šefovi mijenjali svakih 4 do 5 godina, rizik za korupciju bi drastično pao, jer bi svaki novi voditelj želio zaštititi sebe i prijaviti nepravilnosti koje je zatekao od prethodnika. Trajni ostanak na funkciji jamči da će sve tajne prenamjena i sumnjivih uknjižbi ostati vječno zaključane u istom uredu.
Prisjetimo se slučaja bivšeg suca Arnolda Čade koji je istovremeno bio predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu, predsjednik ZK Odjela u Dugom Selu, građanski sudac, ovršni sudac i zemljišno knjižni sudac. Tako bi pritužbe upućene na rad ZK voditelja završile kod predsjednika suda koji je isto Arnold Čada!!!!!
Zabetonirani mandati: Vrijeme najbolji saveznik nepotizma
Najšokantnija dimenzija ovog sustava leži u činjenici da država na najosjetljivijim točkama upravljanja prostorom dopušta doživotne birokratske dinastije, čime se izravno krše preporuke međunarodnih antikorupcijskih tijela (GRECO) o nužnoj rotaciji kadrova. Dok se gradonačelnici i ministri mijenjaju, upravitelji zemljišnim knjigama i katastrima ostaju zabetonirani desetljećima, razvijajući apsolutni monopol nad informacijama i sraštajući s lokalnim strukturama.
Doživotni mandati na čelu katastara i gruntovnica cementiraju neformalne mreže utjecaja, jer ista osoba kontrolira sudbinu upisa imovine dulje nego što traju mandati četvorice ili petorice gradonačelnika i ministara.