Kako je lijepo gledati prijenos iz Sabora. Odmah ti se nametne pomisao kako između zasjedanja Sabora i Cirkusa Monty Pythona postoji samo jedna mala razlika –  ne govori se engleski. Nažalost ima tu svakakvih riječi pa je tako teško reći da se govori hrvatski. Ako gledatelj ne umre od smijeha umrijet će sasvim sigurno od stida.  Demonstracija je to vještine laganja, tumačenja zakona po stranačkom načelu, prosipanje neznanja i arogantnosti na kojoj ne bi pozavidio ni sjevernokorejski vođa Kim Jong Um. Dakle pravi festival demokracije po načelu što gluplje to bolje. Bitno je sačuvati fotelju, ako treba podmečući i obraz koji je znatno deblji od tabana slona.

Svaki novi saziv je sve raznolikiji i postaje sve šira lepeza parodije politikantstva. Ima tu svega i svačega. Od osumnjičenih poreznika,  pijanih pjevača „ustaških“ pjesama, prokurista krajnje sumnjivih tvrtki povezanih sa stranim kriminalnim udrugama, bivših ministara koji su članovima obitelji osigurali velike dobiti, zastupnika koji kupuju strane državljane za blaćenje Hrvatske, zastupnika osumnjičenih za kaznena djela, ministara trgovaca nekretninama, ministara zapošljavanja, ministara i dužnosnika peglača službene plastike, ministara mračne obnove, stručnjaka za explantaciju auto-radija, Opuzensko-Mostovske udruge bez armature, isušivatelja močvara, noćnih barskih ptica, žonglera na  biciklima, plesača na štangi, harlekina  itd.  Dakle pravi Cirkus Maximus po ugledu na Cirkus Monty Pythona.

Od većine zastupničkih intelektualnih istupa stolice u sabornici pocrvenile su od stida.  Sreća je što je  98 % vremena zasjedanja sabornica gotovo potpuno prazna i samo nekoliko zastupnika priča praznim stolicama jer bi stolice od veće koncentracije bedastoća popucale od muke i stida.

Konačno na vidjelo dolazi poštenje Mosta i pojedinaca iz samog vrha te stranke. Od strane 79 zastupnika zatražena je smjena predsjednika Sabora gospodina Bože Petrova.  Čovjek koji je još jučer spočitavao premjeru Andreju Plenkoviću ponašanje za koje je tvrdio kako je u skladu s izjavom Luja XIV „¨Država to sam ja“, izrečenu dalekog 13. travnja 1655., sam počinje u 2017. djelovati po istom principu. Koristeći se položajem predsjednika Sabora on odbija tu točku uvrstiti na dnevni red i odmah raspraviti o tome pa tako ustrajava na manje bitnim točkama dnevnog reda u ovom trenu. Zakon o arhivskoj građi i arhivima nije donesen od silaska partije sa vlasti, dakle već punih 26 godina,  i nema problema pričekati još par dana njegovo donošenje. Jasno, teško je otići sa te atraktivne stolice u ropotarnicu povijesti. Unatoč bljedilu u licu, vidno izgubljen gospodin Petrov pokušava raspravu odvesti u drugom smjeru i izbjeći svoju smjenu. Zamislite, radom Sabora i dalje nastavlja rukovoditi predsjednik koji ne uživa povjerenje većine saborskih zastupnika. Ne ustaje Božo sa udobne fotelje jer ako ustane sve pada u vodu. Ako u nju sjedne neki zamjenik ode Božo u ropotarnicu povijesti, „a vrh stola prazna ostat će katrida“ kako to kaže Jakša Fiamengo. Svaki iole pošten čovjek bi sam, a iz moralnih razloga podnio ostavku no ne i naš Božo. Čovjek koji se do jučer kleo kako sve radi u interesu naroda sada gazi volju predstavnika tog istog naroda. Zastupnici ga mole da odstupi ali Božo se ne predaje.

Tu sad počinje čitav niz teorija o tome što i kako treba postupiti u trenutnoj situaciji no bez zdrave logike, ali u skladu sa stranačkim potrebama. Problematiku analiziraju i daju rješenja pravnici školovani na Kumrovečkom,  Opuzenskom sveučilištu. Bože dragi hvala ti što nisu došli i oni sa sveučilišta u Sračkovcu, Špičkovini ili iz Hlebinama. Čudno je kako proceduru tumači gospodin Robert Podolnjak za kojeg kažu kako je on jedan od vodećih ustavnopravnih stručnjaka, a isto tako i neki drugi pravni stručnjaci. Je li moguće da u našoj zemlji dvadeset pravnika o istoj stvari ima 21. tumačenje. Ili nam pravni fakultet malo vrijedi ili gospoda nisu zaslužila diplome.

I nakon glasovanja o povjerenju ministru Zdravku Mariću pri kojem inicijativa rušitelja nije uspjela, počinju priče kako nema parlamentarne većine o čemu se uopće nije glasovalo. Oni koji su htjeli srušiti ministra financija trebali su imati 76 glasova, a to nisu imali. Ministar Zdravko Marić ostaje i tu je jedna velika točka (točka – kako bi drugovi razumjeli). A što to drugovi uopće razumiju osim vlastite abnormalne želje za njihov povratak na vlast? Hoće li sada gospoda  iz SDP-a morati tješiti gospodina Bernadića gladeći ga po glavi ili će ga zbog još jednog gubitka pustiti da sam tuguje u nakon prestanka  obnašanja predsjedničke funkcije. Vjerojatno ovo drugo. Hoće li ga srušiti SDP Rijeke na čelu s gospodinom Komadinom, ili možda gospodin Ranko Ostojić sa svojom tvrdom partijskom ekipom. Ima li on šanse za opstanak nakon što nije predložio kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Vjerojatno partija nema sposobnog kandidata pa se boje još jednog izbornog poraza. Ovako će nakon gubitka na izborima moći okriviti druge, kao što to čine već godinama. Za sve su im uvijek krivi drugi. Nada li se gospodin  Peđa Grbin penjanju na tron ili se to mjesto čuva za gospodina Piculu o kojem već poduže vlada potpuna šutnja. Je li on taj adut iz rukava?

I nakon izjave predsjednika Ustavnog suda kako je sve po Ustavu, Zakonu i, Pravilnicima, kako to nije bio proces o utvrđivanju povjerenja Vladi već proces za izglasavanje nepovjerenja ministru Zdravku Mariću, drugovi imaju svoje tumačenje.  Partija na čelu s gospodinom Bernardićem kao i uvijek ima „stručno i moralno“ partijsko pojašnjenje procedure.  Pa valjda oni znaju bolje od predsjednika Ustavnog suda.  Kao papagaj gospodin Bernardić i nadalje u intervjuima ponavlja svoju smiješnu priču o parlamentarnoj većini pokušavajući sakriti svoju potpunu izgubljenost. I tako još jednom partija opali sama sebi snažan šamar. Dobro je što to čine sami jer bi inače mogli okriviti neke revizioniste, ustaše ili fašiste. Hvala gospodinu Bernardiću na organiziranju sveopćeg rasula u redovima SDP-a. Svaka čast majstore!

Božo Petrov odlučio je dati ostavku računajući kako će na taj način napakostiti HDZ-u i izazvati parlamentarnu krizu. Ne treba tu govoriti o očuvanju obraza koji je u protekla dva dana toliko uprljao i ostavka ga neće očistiti. Zaboravio je na članak 34. poslovnika i tri zamjenika predsjednika Sabora. Tu ulijeće   gospodin Ivan Vrdoljak vidjevši svoju političku šansu u agoniji i nestabilnosti trenutnog političkog sustava koji će prouzročiti  njegova  interpelacija o izglasavanja nepovjerenja gospodinu Plenkoviću i Vladi koju on vodi. Samo da se opet ne umiješa gospođa Markić koju on nekim čudom krivi za sve i višekratno proziva. Kojeg li farizejstva.

Jasno je da će ga vodstvo partije podržati jer to je jedina slamka za koju se oni mogu uhvatiti. Hoće li pak svi njihovi zastupnici glasati prema njihovom nalogu ili časno prema vlastitom uvjerenju? Mnogi od njih su svjesni kako na novim izborima nemaju ama baš nikakvu šansu ulaska u Sabor, a to znači izgubiti svoje fotelje i sve sinekure koje imaju kao sabornici.

Hrvatskoj u ovom trenutku najmanje trebaju novi parlamentarni izbori a pogotovo u vrijeme lokalnih izbora i godišnjih odmora.  Urazumite se gospodo sabornici. Počnite misliti na Hrvatsku a ne na vlastite probitke.

Možda ipak treba jedna oštra metla za čišćenje od narcisoidnih političara u okvirima svih stranaka.

Nekada je bilo nezamislivo laganje u sabornici, manipuliranje činjenicama na osobnu korist, a što se to događa danas? Je li to možda strah od brzog dolaska lustracije ili je to stvarno samo Cirkus Monty Python na hrvatski način?

P.S.  Molim Hrvatski sabor da se Boži Petrovu pokloni stolica predsjednika Sabora koju je tako zdušno uzurpirao u „cilju zaštite interesa naroda“.

Zoran Čapalija – Čaplja