Previše je nedodirljivih u ovoj državi koji imaju neku vrstu zaštite, zaleđa i povlaštenog položaja. Svi osim običnog građanina koji pošteno radi za mizernu plaću i uredno plaća porez kako bi se upravo takvima osigurale privilegije.

U Hrvatskoj je problem biti običan čovjek koji očekuje pravdu, odgovornost i jednaka pravila za sve.

Hrvatski mediji  ne objavljuju zbirne liste svih iznenadnih smrti u bolnicama, no javnost proteklih dana potresa velik slučaj nasilne i iznenadne smrti Kristiana Josipa Periša u Zagrebu, uz nekoliko ranijih medijski eksponiranih slučajeva smrti pacijenata i djece u zdravstvenom sustavu u protekle dvije godine.

Budući da se zbirna evidencija ne vodi i ne objavljuje, a da  pojedinačne tragedije u bolnicama u medijima pojavljuju isključivo kada obitelj, policija ili inspekcija pokrenu istragu zbog sumnje na liječničku pogrešku, zataškavanje ili kazneno djelo, javnosti nije poznat ukupan broj svih sličnih događaja

Koliko je bolesnika zaprimljenih u bolnicu „iznenada preminulo“ posljednjih godina,  bez razumnog objašnjenja razloga smrti?

Službeni registri i zdravstvene ustanove u Hrvatskoj ne vode zasebnu statističku kategoriju za „naprasnu smrt u bolnici“, zbog čega ne postoji točan zbirni broj odraslih i djece preminulih pod tim opisom u posljednje dvije godine.

Statistika smrtnosti u Republici Hrvatskoj, koju prikuplja i objavljuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) u suradnji s Državnim zavodom za statistiku, prati uzroke smrti isključivo prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), a ne prema opisu brzine ili neočekivanosti nastupa smrti tijekom hospitalizacije. Iako nema zasebne rubrike za iznenadne bolničke smrti, službena izvješća za posljednje dvije obrađene godine pružaju uvid u ukupnu smrtnost i najčešće uzroke naglih smrtnih ishoda u zemlji:

 Ukupan broj umrlih u Hrvatskoj

Prema podacima HZJZ-a, u 2024. godini preminulo je ukupno 51.080 osoba, dok je u 2025. godini zabilježeno 50.007 umrlih.

Najčešći razlozi iznenadne smrti  su bolesti cirkulacijskog sustava. U 2025. godini od ovih je bolesti umrlo 19.852 osobe (gotovo 40 % svih smrti). U tu skupinu ulaze infarkti i zastoji srca, koji su najčešći medicinski razlog iznenadnih smrti kod odraslih osoba.

Stručna kardiološka društva, poput Hrvatskog kardiološkog društva, procjenjuju da u Hrvatskoj godišnje od iznenadne srčane smrti umre oko 9.000 ljudi, no velika većina tih slučajeva događa se izvan bolnica, dok u ustanovama završavaju samo pacijenti koji prežive do dolaska hitne pomoći ili dožive zastoj tijekom liječenja.

Obdukcija se u Hrvatskoj zakonski provodi kod iznenadnih i neočekivanih smrti kojima uzrok nije poznat

Prema podacima HZJZ-a, u 2025. godini obducirano je 4,9 % od ukupnog broja umrlih (oko 2.450 osoba na razini cijele države, uključujući smrti izvan i unutar zdravstvenih ustanova).

Zašto se podaci za bolnice i djecu ne mogu točno izdvojiti?

Prvi je razlog način šifriranja uzroka smrti. Kada osoba ili dijete premine u bolnici zbog naglog pogoršanja (npr. sepse, plućne embolije, aritmije, moždanog udara ili prirođene srčane greške), u statistiku se upisuje ta konkretna dijagnoza, a ne oznaka da je smrt bila „naprasna“.

Šifra za iznenadnu smrt nepoznatog uzroka (R96 / R95). MKB-10 sadrži šifre za „iznenadnu smrt nepoznatog uzroka“ te „sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS)“, no one se koriste iznimno rijetko i uglavnom za smrti koje su se dogodile kod kuće bez prisutnosti liječnika, dok se u bolnicama uzrok smrti gotovo uvijek utvrdi klinički ili obdukcijom.

Pojedinačne bolnice na kraju godine objavljuju izvješća o ukupnom bolničkom mortalitetu (postotku umrlih u odnosu na broj liječenih pacijenata), ali ti podaci nisu objedinjeni na nacionalnoj razini po kriteriju neočekivanosti smrti..

Najaktualniji slučaj (studeni 2026.)

Smrt 32-godišnjeg pacijenta u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan (Jankomir). Pacijent Kristian Josip Periš preminuo je 21. listopada 2026. nakon što su ga četvorica medicinskih tehničara silom sputavala dok je bio vezan za krevet. Uz uhićenu četvorku, u sobi  su bile još četiri osobe uključujući i liječnicu.   Obitelji je prvotno rečeno da je umro od zatajenja srca. Slučaj je izašao u medije početkom studenoga nakon što su pregledane nadzorne kamere i provedena obdukcija koja je otkrila teške ozljede, uključujući pet slomljenih rebara. Četvorica tehničara nalaze se u istražnom zatvoru zbog sumnje na teško ubojstvo, a Ministarstvo zdravstva poslalo je inspekciju i pokrenulo pitanje odgovornosti uprave bolnice jer je smrt prijavljena s višednevnim zakašnjenjem.  Iz  medijskih istupa djelatnika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan nameće se misao da je takvo postupanje prema bolesnicima bila nešto uobičajeno (osim kako kažu “gušenja jastukom”).

Što nam drugi slični slučajevi govore o stručnosti i pažnji u zdravstvu?

Luka Palatinuš (38/39 godina) preminuo je u noći 20. kolovoza 2026. na Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu (OHBP) Županijske bolnice Čakovec. Došao je zbog bolova u prsima, trnjenja desne ruke, otežanog disanja i znojenja. Nakon inicijalnog pregleda vraćen je u čekaonicu da pričeka kontrolne nalaze, gdje se srušio. Reanimacija od 50 minuta bila je neuspješna.  Obitelj i udruge pacijenata javno su istaknule da je preminuo zbog propusta sustava i manjka specijalista na hitnom prijemu, dok je bolnica tvrdila da je bio pod opservacijom i da su postupali prema smjernicama.

Novinar Vladimir Matijanić (51 godina) preminuo je 5. kolovoza 2022. u Splitu od posljedica COVID-19 i komplikacija osnovnih autoimunih bolesti.  Danima je tražio hospitalizaciju u KBC-u Split. Hitna pomoć i infektolozi odbijali su ga primiti u bolnicu unatoč teškom disanju i nemogućnosti kretanja. Kada je tim hitne konačno stigao na intervenciju u stan, nisu ga hospitalizirali, a preminuo je sat vremena kasnije.    Objavljene su audiosnimke poziva bolnici i hitnoj pomoći. Slučaj je doveo do masovnih prosvjeda u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva (HND) i višestrukih prijava DORH-u.

Gabriel Bebić (9 godina, Metković) preminuo je u prosincu 2018. od streptokokne sepse i upale pluća.  Obitelj ga je danima više puta dovodila na hitnu pomoć i pedijatru u Dom zdravlja Metković, odakle su ga vraćali kući. U bolnicu u Split prevezen je tek kada je došlo do multiorganskog zatajenja. Protiv dijela uključenih liječnika podignuta je optužnica za nesavjesno liječenje.

21-godišnji Matteo Ružić (2018., Zaprešić) preminuo na ulici od astmatskog napada i zatajenja srca jer u vozilu hitne pomoći koje je prvo stiglo na intervenciju nije bilo liječnika, već samo medicinska sestra i vozač. Taj je slučaj pokrenuo velike prosvjede i reformu timova hitne medicine.

Osim navedenih tragedija, mediji su posljednjih godina opširno izvještavali i o drugim teškim propustima koji su ugrozili živote pacijenata ili ukazali na duboke probleme u sustavu

Smrt Šeherzade Bajrić u KBC Zagreb. Šeherezada se rodila u 26. tjednu trudnoće. Zbog hidrocefalusa u glavi je imala pumpicu koja je višak tekućine iz lubanje odvodio u želudac. U prosincu 2015. djevojčici je pozlilo te je povraćala.  “Liječnik nam je još ranije rekao da odmah dođemo u bolnicu ako bi imala takve simptome, pa smo odmah otišli u KBC Zagreb”, pričaju neutješni roditelji. Nakon pregleda liječnik je ustvrdio da joj treba zamijeniti pumpicu u glavi. Do Božića je bila u bolnici na promatranju, zatim su je pustili doma i naručili za operaciju 18. siječnja 2016. godine. Tijekom boravka doma bila je vesela, brbljava i puna života. Tog dana liječnik je izašao usred operacije. Rekli su nam da je u likvoru krv te su zato prekinuli operaciju. Malena se nikad nije prodbudila iz narkoze. Borba za njezin život trajala je do 17. veljače.

Smrt 2-godišnje djevojčice u Zagrebu 2022. godine u Klinici za dječje bolesti.  Javnost je potresli  slučajevi u kojima su roditelji danima tražili pomoć zbog visoke temperature i pogoršanja stanja male djece, a ishod je završio tragično zbog naglog razvoja sepse ili meningitisa.

2024 godine, 7-godišnji dječak iz okolice Zagreba preminuo je tjedan dana nakon rutinske operacije krajnika obavljene u KB Sveti Duh. Dječaku je kod kuće naglo pozlilo zbog obilnog krvarenja, a unatoč brzoj intervenciji hitne pomoći i reanimaciji, preminuo je u bolnici. Slučaj je izazvao veliku zabrinutost roditelja oko postoperativnih komplikacija i praćenja pacijenata nakon otpusta iz bolnice.

Iznenadna smrt 31-godišnje rodilje nakon carskog reza (siječanj 2024., Zagreb). Mlada stomatologinja preminula je u Klinici za ginekologiju i porodništvo KB-a Sveti Duh nedugo nakon poroda carskim rezom. Dok je bolnica isticala da je riječ o iznimno rijetkoj i nepredvidivoj komplikaciji (plućnoj emboliji/emboliji plodovom vodom) te da nije bilo pogreške liječnika, njezin je partner javno istupio s SMS porukama koje je slala prije smrti, tvrdeći da njezino teško stanje nije na vrijeme prepoznato.

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv liječnika Mislava Domljana, Fadela Hassana i Renata Baumna.Teretilo ih se za nesavjesno postupanje koje je dovelo do smrti 34-godišnje rodilje Dragice Ivankić i djeteta (Zagreb, 2006. godine)

Slučaj splitskih ginekologa  2012. godine. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu protiv ginekologa dr. Tomislava Strinića i dr. Borisa Delića. Teretilo ih se zbog smrti jednog blizanca i teškog invaliditeta drugog djeteta tijekom poroda Dijane Aničić 1998. godine

Optužnica je podignuta i  protiv ginekologa Smiljke Behin i Gorana Bojanića zbog sumnje na nesavjesno liječenje kojim je uzrokovana smrt novorođenčeta. Dr. Smiljka Behin i dr. Goran Bojanić su ginekolozi iz koprivničke Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ koji su pravomoćno proglašeni krivima zbog nesavjesnog liječenja koje je dovelo do smrti novorođenčeta. Slučaj se odnosi na tragičan porod iz prosinca 2010. godine, a pravomoćna presuda izrečena je 2016. godine

Slučaj ginekologa Mihajla Streleca (Zagreb, 2010.): Liječnik je u prvom dijelu suđenja nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora zbog smrti bebe tijekom porođaja 2004. godine, kasnije je u oba kaznena postupka koja su se vodila protiv njega pravomoćno oslobođen krivnje.  Sudski postupak trajao je više od 13 godina i obuhvatio  je optužbe za nesavjesno liječenje vezano uz smrt dviju beba u zagrebačkoj Petrovoj bolnici (Klinika za ženske bolesti i porode)

Afera Baxter (2001.) Iako starijeg datuma, u medijima se redovito navodi kao najveća tragedija hrvatskog zdravstva. U tjedan dana preminula su 23 pacijenta na hemodijalizi diljem Hrvatske zbog neispravnih filtera dijalizatora američkog proizvođača Baxter.

Zamjena identiteta pacijentica u KBC-u Split (2020.). Tijekom pandemije djelatnici splitske bolnice zamijenili su identitete dviju starijih pacijentica. Jedna je pacijentica preminula i pokopana pod tuđim imenom, dok je obitelj preminule tek nakon mjesec dana doznala za pogrešku kada su joj pokušali vratiti drugu, živu pacijenticu. Zbog ovog propusta tadašnji ravnatelj Julije Meštrović podnio je ostavku.

Jedan od poznatijih slučajeva je  i onaj Miroslava Maškarina.   On je primljen  u KBC Rijeka u srpnju 2006. godine zbog rutinske laparoskopske operacije slijepog crijeva, tijekom koje mu je oštećena trbušna aorta. Zbog teškog unutarnjeg krvarenja i nedostatka cirkulacije, liječnici su mu morali amputirati lijevu nogu kako bi mu spasili život. Protiv kirurga dr. Branka Popovića vodio se dugogodišnji kazneni postupak za nesavjesno liječenje koji je na kraju završio oslobađajućom presudom, dok je Maškarin u građanskoj parnici ostvario pravo na višemilijunsku odštetu od države i bolnice.

Pogrešna dijagnoza i nepotrebna operacija

Općinsko državno odvjetništvo optužilo je liječnicu iz KBC-a Sestre milosrdnice jer je benignu promjenu pogrešno protumačila kao adenokarcinom želuca.  Pacijentica je u studenom 2023. godine obavila pretrage u KBC-u Sestre milosrdnice zbog bolova u želucu. Patologinja joj je dijagnosticirala karcinom i kao nužan zahvat navela uklanjanje cijelog želuca, limfnih čvorova, trbušne maramice, slijepog crijeva i žučnog mjehura. Operacija je obavljena u KBC-u Zagreb, no naknadna analiza tkiva pokazala je da pacijentica nije imala karcinom, već mali benigni tumor koji se ne liječi operativnim putem.

Slučaj Line Budak u KBC-u Sestre milosrdnice (2023.). Zagrebačkoj odvjetnici sedam mjeseci nije uručen patohistološki nalaz biopsije koji je potvrđivao karcinom dojke. Slučaj je otvorio pitanje odgovornosti bolnica za obavještavanje pacijenata o životno ugrožavajućim dijagnozama.

U protekle dvije godine mediji su izvještavali i o pojedinačnim smrtima teško bolesne djece i štićenika u ustanovama zdravstvene i socijalne skrbi (poput slučajeva u centrima za rehabilitaciju te na bolničkim odjelima), gdje su roditelji i udruge javno tražili odgovornost zbog sumnje na nemar ili manjak medicinskog osoblja.

Zajednički elementi koji se pojavljuju u istragama

Mnogi pacijenti satima čekaju trijažu ili nalaze u čekaonici umjesto na odjelima intenzivnog nadzora.

Rad mladih liječnika bez nadzora. Na hitnim prijemima u manjim i općim bolnicama često dežuraju liječnici na početku karijere bez stalne neposredne prisutnosti iskusnog specijalista.

Povjerenstva bolnica i inspekcije često u prvom nalazu zaključe da „nije bilo stručne greške“, nakon čega slučajevi godinama stoje na sudu ili na DORH-u dok obitelji traže neovisna vještačenja.

Što su utvrdili inspekcijski nadzori u bolnicama i što se čini da se takve situacije ne ponavljaju?

Mediji povremeno prenose godišnje podatke o broju inspekcijskih nadzora u bolnicama pokrenutih nakon prijava obitelji zbog neočekivanih smrti (primjerice zbog neprepoznate sepse, postoperativnih komplikacija ili propusta na hitnim prijemima). Ti se nadzori broje u desecima godišnje, no samo mali dio njih završi podizanjem optužnica i javnom aferom.

Ministarstvo zdravstva (Samostalni sektor za inspekcije u zdravstvu) i Hrvatska liječnička komora (HLK) godišnje provedu nekoliko desetaka izvanrednih nadzora povodom pritužbi građana i smrtnih ishoda, pri čemu se stručni ili organizacijski propust utvrdi u manjini slučajeva.

Kako funkcioniraju nadzori i što pokazuju izvješća (2024. – 2026.)

Kada obitelj ili bolnica prijave neočekivanu smrt pacijenta, u sustavu djeluju dva odvojena tijela s različitim ovlastima:

Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravstva provodi nadzore na sekundarnoj i tercijarnoj razini (u bolnicama). Inspekcija primarno provjerava jesu li poštovani zakoni, protokoli, vođenje medicinske dokumentacije te je li događaj na vrijeme prijavljen Ministarstvu. Prema objavljenim godišnjim izvješćima o radu Ministarstva zdravstva, u bolnicama se godišnje provede više desetaka ciljanih inspekcijskih nadzora po predstavkama građana, a nepravilnosti (najčešće administrativne ili organizacijske) utvrde se u otprilike 15 do 25 % nadziranih slučajeva.

Ako postoji sumnja na liječničku pogrešku (nesavjesno liječenje ili krivu dijagnozu), Komisija za stručni nadzor HLK-a provodi izvanredni stručni nadzor na zahtjev ministra, građana ili tijela državne uprave. Prema Izvješćima o izvršavanju javnih ovlasti HLK-a za 2024. i 2025. godinu, godišnje se provede oko 20 do 30 izvanrednih stručnih nadzora u cijeloj zemlji.

U slučajevima kada stručno povjerenstvo utvrdi teži stručni propust koji je mogao utjecati na smrtni ishod (kao što je zabilježeno i u pojedinim slučajevima iz 2025. i 2026. godine, poput smrtnog slučaja u Zadru u travnju 2026. ili nedavnog slučaja u Zagrebu), dokumentacija se prosljeđuje Državnom odvjetništvu (DORH) radi kaznenog progona te Časnom sudu komore radi oduzimanja licence.

Što kad se slučaj pokušava zataškati, i zašto službena izvješća ne otkrivaju sve detalje?

Godišnja izvješća ministarstva i komora navode ukupan broj obavljenih nadzora i izrečenih mjera (npr. opomena, prekršajnih prijava ili pokretanja postupaka pred Časnim sudom), ali ne navode imena pacijenata niti opisuju pojedinačne kliničke slučajeve.

Veliki problem je i dugotrajnost sudskih i vještačkih postupaka. Čak i kada inspekcija utvrdi propust, konačnu pravnu ocjenu o tome je li propust izravno uzrokovao smrt pacijenta donose isključivo sudski vještaci medicinske struke u kaznenim ili građanskim postupcima, koji u Hrvatskoj u prosjeku traju nekoliko godina.

Drugim riječima zdravstvo je dio vladajućeg sustava preko kojeg se provlače ogromna financijska sredstva, dok se o kvalitetnoj usluzi građana vodi veoma malo računa. Liste čekanja su sve duže, mnogo  lijekova nisu dostupni svima. Najveće financijske afere u hrvatskom zdravstvu svode se na namještanje javnih nabava za medicinsku opremu, preplaćivanje usluga i izvlačenje novca kroz dogovore s privatnim tvrtkama. Umjesto klasičnog pranja novca od kriminala, ovdje je riječ o izvlačenju javnog novca iz državnog proračuna i fondova EU-a putem mita i pogodovanja