‘Prošlo je već mjesec i pol dana otkad Vam je naša obitelj dostavila molbu da zaštitite ljudska i nacionalna prava mojeg sina Ivana Pranklina, a vi nam se još niste ni javili, iako smo vam jasno naveli da je moj sin Ivan diskriminiran od strane predsjednika Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Vinka Mioča i suca tog suda Marka Benčića po osnovi svoje nacionalne pripadnosti i članstva u Njemačkoj zajednici Osijek. Obavijestili smo Vas i da je Ivan od Vinka Mioča i Marka Benčića primio i prijetnje njihovim poznanstvom s obitelji Josipa Perkovića (govorili su mu da će mu biti noge i ruke potrgane), pa je bio prisiljen pisati predsjedniku Županijskog suda Ivanu Turudiću, a pošto mu ni on nije odgovorio, i u Bundestag i gđi Vivian Reading.
Iako je nevin i psihički zdrav, doživio je mobbing i užasnu diskriminaciju, dobio je izvanredni otkaz i dijagnozu psihičkog bolesnika, a u zatvoru u Remetincu već dva puta je pretučen s tim da mu je iz prve ruke poručeno da mu je to ‘pozdrav od suca Marka Benčića’
Taj je sudac poznat po presudama na koje je javno negodovala i direktorica Kuće ljudskih prava gospođa Sanja Sarnavka. Ljubazno vas po drugi put molim da kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku i borac za ljudska prava i prava nacionalnih manjina mojem sinu Ivanu hitno pomognete. Vaša pomoć mu je sada najpotrebnija’ – stoji između ostalog u pismu Marije Pranklin, majke Ivana Pranklina, dr. Miloradu Pupovcu, predsjedniku Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora.
No, ni nakon drugog obraćanja i molbe za pomoć, ‘borac za prava nacionalnih manjina’, nije odgovorio gospođi Pranklin.
Slično pismo Marija Pranklin je poslala i Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina pri Vladi RH, točnije na ruke mr. Predragu Šipku, pomoćniku ravnatelja tog ureda, no ni on joj nije odgovorio, niti je išta poduzeo u vezi s molbom za pomoć njezinom sinu. Ništa nije učinio ni Hrvatski helsinški odbor, kojemu se obitelj Pranklin također žalila, kao što, uostalom, ništa nisu htjeli poduzeti niti u slučaju zatvaranja u ‘ludnicu’ posve zdravoga Marka Franciškovića.
Zbog teškog kršanja ljudskih prava Ivana Pranklina te vrlo sumnjivih okolnosti njegovog prisilnog psihijatrijskog liječenja reagirali su dosad samo ‘Kuća ljudskih prava’ Sanje Sarnavke te Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba.
Vidjela sam da je Pranklin osuđen na šest mjeseci prisilnog psihijatrijskog liječenja i zgrožena sam tim slučajem. Zgrožena sam i svim ostalim problematičnim odlukama suca Marka Benčića. No, žalosno je da Udruga sudaca nije nimalo zainteresirana za provjere etičkog standarda sudaca, već apriori štite sve suce. Razgovarala sam s majkom i sestrom Ivana Pranklina pa znam da će uskoro podnijeti žalbu na presudu. U isto vrijeme mi u Kući ljudskih prava popisujemo sve slične slučajeve. Posebno poglavlje imat ćemo o prisilnom zatvaranju na psihijatriju. Kada dovršimo taj dokument, poslat ćemo ga Komitetu za borbu protiv torture u Ženevi. Prisilno zatvaranja na psihijatriju najveći je mogući oblik torture – ističe Sanja Sarnavka, koja u zadnje vrijeme koristi svaku priliku da hrvatsku javnost upozori na sve masovniji trend zloupotrebe psihijatrije u Hrvatskoj.
Kako, pak, Pučka pravobraniteljica komentira informacije da se sve više zdravih osoba zatvara na psihijatriju na prisilno liječenje, te što će Ured pučke pravobraniteljice učiniti u vezi s najnovijom presudom Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini, prema kojoj Ivan Pranklin mora šest mjeseci prisilno provesti na psihijatrijskom liječenju, premda Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata tvrdi da nije imao pravo na zakonom zajamčeno drugo vještačenje, premda je u njegovom slučaju utvrđeno teško kršenje ljudskih prava te premda je suđenje sličilo na farsu jer optužba nije iznijela niti jedan dokaz prema kojem bi Pranklin bio opasan za okolinu, upitali smo pučku pravobraniteljicu Loru Vidović.
Njezin uopćeni pismeni odgovor ovdje prenosimo u cjelosti.
‘Ured pučke pravobraniteljice do sada je u više navrata postupao po pojedinačnim pritužbama osoba s duševnim smetnjama, njihovih obitelji te organizacija civilnoga društva, na način smještaja osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijske ustanove ispitujući zakonitost postupanja nadležnih tijela. Pri tome, cijeneći neovisnost sudbene vlasti te poštujući integritet liječničke struke, ne upuštamo se u komentiranje sudskih postupaka niti ulazimo u sadržaj psihijatrijskih dijagnoza, no promatramo pojave i postupke u cjelini, s gledišta zaštite ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama. U slučajevima pojedinačnih pritužbi na prisilnu hospitalizaciju, naše postupanje odnosilo se na propitivanje zakonitosti postupanja nadležnih tijela, prije svega ustanove u kojoj se provodi mjera prisilnog liječenja, a u konkretnim smo slučajevima Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu pravosuđa upućivali preporuke koje su se odnosile na jačanje kontrolnih mehanizama u situacijama koje mogu predstavljati opasnost za kršenje ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama. Važno je naglasiti da pritužitelje redovito upućujemo na mogućnosti korištenja pravnih sredstava koji im stoje na raspolaganju. Naime, u situacijama neslaganja s postavljenim dijagnozama svoje primjedbe na rad vještaka osoba može podnijeti predsjedniku suda koji je imenovao vještaka, a pritužbu na pojedinog liječnika može podnijeti ravnatelju ustanove u kojoj liječnik radi te Hrvatskoj liječničkoj komori. Također, osoba može tražiti i drugo stručno mišljenje o svom zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka. Na ovom području važno je imati na umu da je sudbena vlast neovisna i pučka pravobraniteljica prema njoj nema ovlasti. Odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet u postupku propisanom zakonom te redovito upućujemo pritužitelje na korištenje svih pravnih lijekova koji im stoje na raspolaganju. Isto tako zbog niza pritužbi osoba s duševnim smetnjama, tijekom ove godine djelovanje Nacionalnog preventivnog mehanizma prioritetno smo usmjerili upravo na psihijatrijske ustanove, s posebnim naglaskom na zaštitu osoba s duševnim smetnjama prema kojima se primjenjuju mjere prisilnog liječenja’ – stoji u odgovoru iz Ureda pučke pravobraniteljice Lore Vidović.