Stečajni zakon nemilosrdan je za dužnika ukoliko je on s pažnjom dobrog gospodarstvenika vodio svoj posao, a u financijske probleme je upao isključivo zbog nemogućnosti naplate svojih potraživanja. Ne svojom krivnjom dospijeva u blokadu žiro računa iz koje se teško može izvući, naročito ako se radi o visokom iznosu blokade. Naročito teško je pronalaženje izlaza u slučaju da dužnika blokira Porezna uprava. U tom slučaju, dužnik s njima gotovo nikako ne može pronaći zajednički jezik i unatoč podmirenom dugu, blokada žiro računa trajno ostaje. Ako i riješi svoj problem, putem nekog drugog sudskog spora, to oštećenog dužnika neće uspjeti rehabilitirati jer je dugotrajna blokada žiro računa – put do konačne propasti i stečaja. Naravno da jedna blokada žiro računa za sobom povlači i niz slijedećih jer nemogućnošću podmirenja obveza prema jednom, i sve druge obveze dolaze na naplatu. To je početak kraja svakog dužnika, bio on stvarno dužan u tolikom iznosu ili ne!
Stečaj je naročito zanimljiv stečajnim upraviteljima a i drugim interesentima ukoliko dužnik ima vrijednu imovinu. Poput lešinara vrte se tu brojni koji iščekuju prodaju imovine za sitan novac, prodaju u „sivoj zoni tj. ispod tezge“. Godinama su se u tim postupcima vrtili veliki novci. Željko Žućić kralj je takvih postupaka, on je gotovo svu imovinu stekao zahvaljujući kupnji iste u stečajnim postupcima provedenim nad stečajnim dužnicima. Otvaranjem stečaja dotadašnji direktor u postupku postaje „javnost ili publika“. Ima gomilu odgovornosti, ali nikakva prava.
Ni vjerodostojna dokumentacija kojom dokazuje da nije dužan, da je pravomoćnim sudskim odlukama riješio svoju obvezu, ili da pojedini vjerovnik nema prava u tom postupku prijaviti svoju tražbinu, ne može stečajnom dužniku pomoći da isto ospori. O takvim pravima odlučuje isključivo imenovani stečajni upravitelj, koji pak često postupa po diskrecijskom pravu, a ne po zakonu. Pravo pojedinog vjerovnika može osporiti i neki drugi vjerovnik ukoliko za to ima interes. Kome će ili kako će, i zašto će stečajni upravitelj priznati njegovu tražbinu, ili će istu osporiti zbog toga što za istu nema dokaza, ili je u zastari, ili je pak riješeno pravomoćnom sudskom odlukom da ista ne postoji, te je stvar osobne procjene stečajnog upravitelja. Dakle, samo vjerovnici u postupku mogu utjecati na to da se cijeli postupak provede po zakonu.
Stečajni upravitelj dužan je postupati u skladu sa odlukama stečajnog vijeća tj. u dogovoru sa vjerovnicima. Takve odluke moraju biti evidentirane u zapisniku koji se sastavlja prilikom održavanih ročišta, izvještajnih i drugih, kakvi su propisanih Stečajnim zakonom. Stečajni upravitelj nema diskreciono pravo samostalnog odlučivanja u stečajnim postupcima kakva si često uzimaju.
No što ako stečajni upravitelj postupa na štetu stečajnog dužnika i povredom zakona načini dužniku štetu? Oštećenik u stečajnom postupku može podnijeti tužbu radi naknade štete prouzročene radnjom stečajnog upravitelja. Pasivno legitimirana osoba u tom postupku može biti: stečajni upravitelj, osiguravajuće društvo i Republika Hrvatska.
Pravo na podnošenje tužbe protiv stečajnog upravitelja temelji se na odredbi članka 28. stavak 7. Stečajnog zakona.
Pravo na podnošenje tužbe protiv osiguravajućeg društva temelji se na ugovornoj obvezi osiguravatelja kojom je preuzeo obvezu vođenja spora u ime stečajnog upravitelja kao osiguranika. Ovdje oštećenik ima diskreciono pravo izabrati da li će tužiti samo osiguravajuće društvo, samo stečajnog upravitelja ili kao tuženike označiti i osiguravatelja i osiguranika. Osiguravatelj odgovara do visine svote osiguranja, a osiguranik preko te svote. Ako se postupak pokrene samo protiv stečajnog upravitelja, osiguravajuće društvo može stupiti na mjesto stečajnog upravitelja ili sudjelovati u postupku u svojstvu umješača ( uvjeti za osiguranje ).
Pravo na podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske temelji se na Zakonu o sustavu državne uprave. Prema članku 13. navedenog zakona, štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska. Stečajni postupak je sudski postupak, pa se šteta, dakle, može uzrokovati tijekom sudskog postupka. Stečajnog upravitelja imenuje sud putem stečajnog suca, a sud je pravna osoba koja ima javne ovlasti. Oštećenik ima diskreciono pravo podnijeti tužbu radi naknade štete protiv kako stečajnog upravitelja tako i Republike Hrvatske kao tuženika u postupku.
U Republici Hrvatskoj nemamo baš neku bogatu sudsku praksu o odgovornosti stečajnog upravitelja, jer se takvi postupci nisu pokretali, kao niti postupci u slučaju ostalih osoba koje obavljanju profesionalnu djelatnost: javnih bilježnika, odvjetnika, državnih odvjetnika ili sudaca, međutim takvi slučajevi su mogući, samo ako oštećeni skupe dovoljno snage da se suprotstave nezakonitostima koje je stečajni upravitelj u obavljanju svojih dužnosti počinio.
Ako ste predstavnik stečajnog dužnika u postupku, koji je oštećen postupanjem stečajnog upravitelja zbog čega se odlučite podnijeti kazneni postupak protiv stečajnog upravitelja ili u prethodnom odlomku navedenih javnih tijela, najčešće vam se kaznena prijava odbija, i vi postajete očajni. No nemojte biti! Zaboravljate na mogućnost građanske tužbe a koja je potkrijepljena na važećim zakonima Republike Hrvatske, u kojim parnicama možete dokazati u konačnici svoje pravo. Put je nešto duži, ali za vas možda manje kompliciran od kaznenog postupka koji biste pokrenuli.
Redakciji HAZUD.HR poznate su dvije takve tužbe iz dosadašnje prakse
Prvi primjer:
„ Tužiteljice su pokrenule parnični postupak protiv Republike Hrvatske i stečajnog upravitelja radi naknade štete uzrokovane radnjom stečajnog upravitelja. Tužiteljice tvrde da su prije otvaranja stečaja nad dužnikom zaključile predugovor o kupoprodaji poslovnog prostora i isplatile kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Oko nekretnine koja je bila predmet njihove kupoprodaje vodio se pri općinskom sudu, prije otvaranja stečaja, parnični postupak koji je pokrenula treća osoba protiv dužnika tvrdeći da je ona vlasnik spornog poslovnog prostora. U navedenom parničnom postupku trećoj osobi je utvrđeno vlasništvo navedenog poslovnog prostora. Otvaranjem stečajnog postupka nad dužnikom, stečajno vijeće je imenovalo stečajnog upravitelja, koji je preuzeo zastupanje dužnika u parnici. Stečajni upravitelj je podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan u korist treće osobe i sud je prihvatio prijedlog za ponavljanje. Tužiteljice tvrde da su tijekom postupka radi raspravljanja o prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka, sa stečajnim upraviteljem zaključile ugovor da će on u ime dužnika nastaviti zastupanje dužnika u navedenoj parnici, a tužiteljice će snositi parnične troškove jer imaju pravni interes da stečajni upravitelj uspije u postupku. Tvrde da je stečajni upravitelj prije zaključenja ugovora s njima, već podnio sudu podnesak kojim povlači prijedlog za ponavljanje postupka. Tužiteljice tvrde da stečajni upravitelj u svom obavljanju dužnosti nije primijenio dužnu pozornost; pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, već da je postupajući iz krajnje nepažnje, pa čak i namjerno, oduzeo mogućnost tužiteljicama da ostvare svoja na zakonu utemeljena prava. Tužiteljice tvrde da im je stečajni upravitelj osobno odgovoran za nanesenu štetu, te da uz njegovu odgovornost evidentno proizlazi i odgovornost Republike Hrvatske koja je cijelo vrijeme trajanja stečajnog postupka preko svojih tijela (stečajnog vijeća ) dužna skrbiti za zakonito i savjesno postupanje osoba koje imenuje za obavljanje poslova stečajnog upravitelja.
Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljica. Sud je ocijenio „ analizirajući postupanje stečajnog upravitelja u konkretnom postupku, da u njegovom postupanju ima elemenata nepravilnog rada što znači da je stečajni upravitelj postupio suprotno uobičajenom načinu obavljanja funkcije zastupnika, što je obzirom na predmet spora u konačnici proizvelo štetne posljedice za tužiteljice u vidu nemogućnosti ostvarivanja njihove tražbine u ovom slučaju, predajom u posjed lokala odnosno povrata sredstava uplaćenih na ime ugovorene kupoprodajne cijene. Također je sud ocijenio da je u konkretnoj situaciji ispunjena i druga pretpostavka odgovornosti za štetu, dakle pristanak da se nanese šteta tužiteljicama.
Sud je utvrdio da je Republika Hrvatska odgovorna tužiteljicama za nastalu štetu budući da odgovara za rad tijela, u konkretnom slučaju stečajnog vijeća koje je u stečajnom postupku, odredilo stečajnog upravitelja.“
Drugi primjer:
„Tužiteljica je podnijela tužbu iz razloga jer je stečajna upraviteljica u postupku priznala tražbinu vjerovniku koji uopće nije vjerovnik stečajnog dužnika. Iako je stečajni dužnik ishodio pravomoćnu sudsku presudu drugostupanjskog suda kojom dokazuje da vjerovnik nema potraživanja u odnosu na dužnika, stečajna upraviteljica je vjerovniku priznala tražbinu koja se odnosi na drugu pravnu osobu i to staru 20 godina, nepravomoćno upisanu u zemljišne knjige. Tužiteljica je u tužbi također istakla da je stečajna upravitljica postupila suprotno uobičajenom načinu obavljanja funkcije i obaveze stečajnog upravitelja, kao i suprotno odredbama Stečajnog zakona koji stečajnog upravitelja obvezuje da brine o imovini dužnika, a ne vjerovnika, kao i da započete sudske parnice i postupke dovede do kraja, u skladu sa interesima dužnika koji ih je i započeo. Međutim, stečajni upravitelj je prema tvrdnji tužiteljice, povukao više tužbi stečajnog dužnika koje su bile u tijeku, te je povukao i žalbu stečajnog dužnika/ovršenika o kojoj se odlučivalo pred drugostupanjskim sudom, Ovakvim postupkom stečajna upraviteljica B.M. omogućila je da ovršno rješenje koje se temelji na krivotvorenoj dokumentaciji i nepostojećoj tražbini u odnosu na ovršenika – postane pravomoćno, što je proizvelo štetne posljedice za tužiteljicu.“
Predstečajne nagodbe i manipulacije
Slični slučajevi u kojima se provode stečajni postupci su novoozakonjene predstečajne nagodbe. Ukoliko vam je račun blokiran od strane Porezne uprave ili nekog drugog javnog tijela, a vi imate dokaze da im niste dužni, u predstečajnim nagodbama nećete uspjeti riješiti svoj problem. Naime, iste su rezervirane samo za stvarne dužnike i to u milionskim iznosima, ukoliko niste dužni a blokirani ste, za vas nade nema. Prijedlog za predstečajnu nagodbu bit će vam odbijen, a FINA po službenoj dužnosti upućuje Prijedlog za otvaranje stečaja nad vašim trgovačkim društvom.
E tu sad nastaje potpuni kaos. Naime, iz primjera koje redakcija HAZUD-a posjeduje očigledno je da se zakon različito primjenjuje od slučaja do slučaja i zavisno o kojem trgovačkom društvu se radi. Naime, Trgovački sudovi – dio trgovačkih društava brišu iz sudskog registra – bez provedbe stečaja, dok se istovremeno nad drugim društvima koji se nalaze u istoj poziciji kao i ova prethodna provodi stečajni postupak. Činjenica da dužnik nije dužan, u ovom postupku ništa ne znači, jer FINA ne povlači prijedloge za otvaranje stečajnog postupka, pa ako zbog blokade dužnik ispunjava uvjete za otvaranje stečaja nad njima, propast njegovog posla, imovine, a i budućnosti – neminovna je.
Prateći postupanje Trgovačkog suda, potpuno je nejasno po kojim kriterijima provode ove postupke i koji zakon primjenjuju u kojem slučaju. Naime, postoje tvrtke nad kojima je prethodno pokrenut postupak brisanja po službenoj dužnosti, a koja rješenja se sukladno zakonu ne dostavljaju osnivačima i zakonskim zastupnicima trgovačkih društava već se javno objavljuju. U trenutku dostavljanja prijedloga za otvaranje stečaja nad dužnikom, ista ta rješenja, iako već pravomoćna, anuliraju se – kao da nikad nisu niti postojala, i nad trgovačkim društvom otvara se stečajni postupak.
Dakle, hrvatski sudovi imaju ustaljenu praksu nepriznavanja pravomoćnih sudskih rješenja kao važećih, i to vlastitih, već donose rješenja prema potrebi i prema interesu, a na isti način ih i primjenjuju.
O tome dokazuju pravomoćna sudska rješenja donešena pred drugim sudovima u RH, ne samo pred Trgovačkim, a koja sudovi pred kojima su donešena takva rješenja i suci koji su ih donijeli, po njima uopće ne postupaju.
Navode iz ovog teksta dokazuje i odluka Ustavnog suda kojom se otvaranje stečaja nad trgovačkim društvom PAN papirna industrija, odgađa, dok brojnim drugim dužnicima takva mogućnost ipak nije pružena. Pitamo se, za koga su onda zakoni uopće donešeni i u čijim interesima se provode?
Autor; Nada Landeka