UZ SPOMENDAN MUČENIČKE SMRTI POK. SVEĆENIKA PETRA PERICE, SKLADATELJA NAJLJEPŠIH CRKVENIH PJESAMA. SLAVA MU!

KRASNE PJESME, KRASNOM RODU
‘Do nebesa nek se ori,
Zdravo Djevo, zoro zlata’
Svetom Križu, Zlatnoj Zori,
Kliče grlo u Hrvata.
Pjeva duša, srce, um,
Rodno polje, mora šum,
Pjeva Daksa, Kotišina,
S kraja na kraj Domovina.
Krasne pjesme krasnom rodu –
Tko iznjedri tu milinu?
Tko li sroči dičnu ODU
Božjoj Majci, Božjem Sinu?
Kojeg god je stvora trud,
Tome vječna slava bud.
A tko drugi da bi bio
Već svog mora galeb mio?
Oštroumni Dalmatinac
Perica mu Petar ime,
Pradjedova hrabri sinac
Dijete krša, bure, plime,
Koga zače žal i kam,
Kog hrvatstva grijo plam;
Koj’ svom Kristu život dao,
U božanskoj bašči cvao.
Ruka sina čestitoga
Ostavila divne spome
U čast Boga trojednoga
Darak rodu hrvatskome;
Kad odjekne pjesme jek
Ti se brate sjećaj vijek
Svećenika domoljuba,
Kog sudbina stiže gruba.
Komunizma grešna sila
Trla Crkvu, vjeru svetu
Nogom vraga pogazila
Kroaciju razapetu
U suzama plivo rod
Suza rodi krvav plod.
Bilo jada i nemira
Plače stado bez pastira.
Pedeset tri pravednika,
Na otoku Daksi mole
Ori pjesma mučenika
Digli k Nebu ruke gole:
‘’Svet, svet, svet je Gospod Bog
Kralj preslavni puka svog.’’
Sred vukova janjci poju
Umiru za vjeru svoju.
Gle, Perica Petar stoji
Dušmani mu svukli halju,
Kaznu krutu vrag mu kroji
Ko nedužnom Kristu kralju.
I smije se vražji zbor,
Gol, ponižen, trpi stvor,
Al’ mu usna tiho moli,
Praštaj Bože Suznoj doli.
Puče puška, život gasnu
Na dno jame tijelo pade,
Bog uzeo dušu krasnu
Zapis rodu sveđ ostade:
Umro svetac, Kristov brat
Pjesma će ga vijekom znat –
Rajska Djevo, zoro zlata,
Do Nebesa – klik Hrvata!
Marija Dubravac, Brisbane

Petar PERICA, još za života su ga već nazivali svecem, zbog njegove potpune posvećenosti vjeri i radu s vjernicima. Napisao je još i danas dvije najpopularnije hrvatske katoličke pjesme – „Zdravo Djevo“ i „Do nebesa nek se ori“.
Rođen je nedaleko Makarske, u selu Kotišina 27. lipnja 1881. godine. Nakon završene osnovne škole u Makarskoj, odlazi u sjemenište u Travnik. Kao hrvatski katolički svećenik, pripadnik Isusovačkog reda isticao se silnom energijom i njegov napredak u crkvenoj hijerarhiji bio je primjetan. Još kao devetnaestogodišnjak je tijekom hodočašća hrvatskih vjernika u Rim, jubilejske 1900. godine uručio Papi Lavu XIII. „Album hrvatske mladeži“ s preko 160 tisuća potpisa. Bilo je to njegovo prvo veliko priznanje za naporan vjernički rad.
Samo godinu dana kasnije, kao isusovac nastavio je svoju naobrazbu u Austriji i Češkoj. Kao svećenik djelovao je u Travniku, Zagrebu, Šibeniku, Splitu i naposljetku u Dubrovniku. U međuvremenu je napisao pjesmu „Zdravo Djevo“.
Pjesmu „Do nebesa nek se ori“ napisao je uz još mnoge druge, kao sjemeništarac na školovanju u Travniku.
Odmah po ulasku partizanskih snaga u Dubrovnik, krajem listopada 1944. godine, o. Petar Perica je uhićen i nakon kratkog boravka u zatvoru strijeljan na otočiću Daksi zajedno s još 53 ugledna građana Dubrovnika – 25. listopada 1944. godine. Među pogubljenima je bilo još šest svećenika.
U mjesecu lipnju 2010. godine prethodno ekshumirana tijela iz velike masovne grobnice na Daksi, pažljivom DNK analizom su obrađena i otkriveni su posmrtni ostatci svećenika o. Petra Perice, što je omogućilo njegov dostojan ukop na dubrovačkom groblju Boninovo.
Ivan Jaklin, kantor/orguljaš Župe sv. Nikole biskupa u Varaždinu (od 1974. godine)


