Datum objave; 10. travanj 2015.
U okviru provođenja reforme pravosudnog sustava i njegovog usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, izvršene su određene promjene u Zakonu o sudovima kojima se uređuje djelokrug i nadležnost sudova, sastav sudačkih vijeća upravnih sudova i Visokog upravnog suda te uvjeti za imenovanje sudaca s obzirom da kandidat mora imati završenu Državnu školu za pravosudne dužnosnike koja se ustrojava u okviru Pravosudne akademije. Škola je osnovana radi postizanja veće profesionalizacije sudaca, državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, stjecanja znanja i vještina potrebnih za obnašanje tih funkcija, čime se prvenstveno nastoji osigurati načelo neovisnosti pravosudnih dužnosnika.
Suci se ocjenjuju svake tri godine; u postupku imenovanja na drugi sud, kada se na sudačku dužnosti imenuju trajno i kada se kandidiraju za predsjednika suda /članak 76./ U postupku napredovanja suca za više sudove, njihov rad ocjenjuje se u zadnjih pet godina, a kada se sudac kandidira za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, njegov rad ocjenjuje se u zadnjih deset godina.
Člankom 78. je propisana obveza predsjednika suda da za prethodnu kalendarsku godinu utvrdi ispunjava li sudac svoje sudačke obveze. Ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije u jednogodišnjem razdoblju donio broj odluka utvrđen okvirnim mjerilima za rad sudaca ili neuredno obnaša sudačku dužnost, dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak sukladno Zakonu o državnom sudbenom vijeću.
Radi utvrđivanja kvalitete obnašanja sudačke dužnosti, a što je pretpostavka za napredovanje u sudačkoj karijeri, detaljno su propisana mjerila na temelju kojih sudačko vijeće ocjenjuje suca u obnašanju sudačke dužnosti (članak 79.) Metodologiju za izradu ocjene sudaca donosi Državno sudbeno vijeće, uz prethodno mišljenje Vijeća kojeg čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj i Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske (članak 81.).
Ocjena obnašanja sudačke dužnosti može biti od najviše prema kojoj sudac „izvrsno obnaša sudačku dužnost“ do najniže – „nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost“ (Članak 82.)
Člankom 106. propisano je da će Republika Hrvatska od suca tražiti povrat isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz članka 27. i čl. 28. Zakona o sudovima, ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca. Predsjednik suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, dužan je nadležnom državnom odvjetništvu dostaviti podatke potrebne za pokretanje postupka u svezi povreda prava na suđenje u razumnom roku.
Prije je predsjednika suda imenovao ministar pravosuđa između kandidata koje je predlagalo sudačko vijeće, no kako je članak 109. st. 3. mijenjan, sada predsjednika suda imenuje ministar pravosuđa, na prijedlog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Određeni su i uvjeti koje mora ispunjavati sudski savjetnik i viši sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te se propisuje da polaznici Državne škole za pravosudne dužnosnike imaju status višeg sudskog savjetnika i da se zapošljavaju na vrijeme od dvije godine. Ako polaznik Državne škole ne završi školu, prestaje mu radni odnos u sudu u kojem je primljen kao viši savjetnik. S obzirom da Državnu školu mogu pohađati i savjetnici i viši savjetnici koji su već zaposlenici u sudu, oni nastavljaju raditi u sudu u kojem su primljeni i ako u propisanom roku ne završe Državnu školu.Suci koji su imenovani prema propisima koji su na snazi do 31. prosinca 2012. godine, nisu dužni završiti Državnu školu za pravosudne dužnosnike, dakle nastavljaju obnašati sudačku dužnost. Naime odredbe ovoga Zakona odnose se na imenovanje sudaca, primjenjuje se od 1. siječnja 2013.godine.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.