“Živite dobro i kupujte moja vozila“  poručio je  Pavo Zubak  svim prisutnima  na „Danima velikih planova“ neposredno pred početak  2013. godine.

 „Biti će pozitivno i prihodi će rasti!  Preko 35.000 ljudi radi u automobilskoj industriji. Svi moraju u poslovanju sudjelovati ravnopravno. Mi imamo preko 65.000 novih vozila, financijska disciplina je potrebna, to pozdravljam. Moramo definirati  i što je to  službeni automobil. Renta car je službeni a vozilo koje voze radnici nekog poduzeća nije službeno. To treba definirati.“ – nastavio je Zubak.

I bi tako!

Narodu jeftini lijekovi, smanjena zdravstvena njega i pomoć, blokade imovine,  računa i novi nameti, kumovina, rodjacima i državnim službenicima novi automobili, drugi mirovinski stup, otpis poreznog duga i odobrene predstečajne nagodbe, legaliziranje nelegalno građenih objekata u pomorskoj zoni, i mnoštvo toga još.

Automobili su naručeni, ponuda na natječaj prihvaćena, javnost je sve otkrila i što sada? Naš big premijer objasnio je jučer za medije da postoji odgovornost Države prema dobavljaču ukoliko se uvjeti ne ispoštuju s jedne i druge strane. I da Vlada mora poštovati pravila i zakon, naravno! Progledao čovjek odjednom i sjetio se zakona i pravila! Danas je objasnio još neke detalje, kako su u cijeni  vozila sadržani i dodatni troškovi, servisiranje, tehničko održavanje, registracija i dr.

Upućeni su procijenili kako u tome dealu prolazi Pavo Zubak!  Za tri godine koliko traje operativni leasing dobiti će nazad automobile stare tri godine, vrhunski održavane i praktički otplaćene barem 70%. Moći će ih prodati barem za 40% nabavne cijene danas i zaraditi barem 10% na njihovoj cijeni. Plus zarada na održavanju vozila i servisima, gdje će  naplatiti  rad svojih ljudi u servisu, kao i zaraditi na dijelovima. Odličan posao  s obzirom da na sve to nije uložio ni kune svojih sredstava jer je cijeli posao  financiran od strane banke, koja zapravo zaradi barem 5% bez da da išta svog novca van. Sve što je poželio sebi u 2013 godini i nadalje – ostvarilo mu se!  “Bit će pozitivno i prihodi će rasti!” – rekao je.

Još jednom se pokazalo da su  nekadašnji vozači i automehaničari pri ugovoranju poslova i stvaranju prihoda sposobniji od cijele intelektualne elite u Saboru!

Mogli bismo satima plakati za prolivenim mlijekom no nismo krivi što se nalazimo u situaciji koja nije sjajna. Umjesto da se pozabave strategijom za oporavak gospodarstva, pokretanjem industrije i proizvodnje, rješavanjem korupcije i kriminala, problemima u pravosuđu, vlada se bavi reformom, otpisom dugovanja podobnima i kumovima, i nabavkom novih vozila.  Vlada ništa ne zna o proizvodnji i poduzetnicima, zaključuje većina stručnjaka iz proizvodnje. Obrtništvo i poduzetništvo potpuno je ugušeno, nema tko zapošljavati, izdvajati poreze, uplaćivati u proračun. Rupe su svakim danom sve veće, postali su krateri, i nije čudo da je poput atomske bombe odjeknula vijest o nabavci potpuno novih superluksuznih vozila za potrebe javne službe.

Oni koji prate što sve radi Vlada, znaju da je prije točno godinu dana održan skup pod nazivom „Dani velikih planova“.  Linić  je tada za 2013 godinu najavio rast BDP – 1,7%, a istovremeno ništa nije učinio da smanji  preveliki uvoz čime bi prividno pojačao izvoz.  Nezaposlenost se iz dana u dan povećava, zdrava, mlada  i sposobna intelektuala odlazi preko granice, traži sigurno radno mjesto i perspektivnu budućnost. U Hrvatskoj ju, unatoč ljubavi prema domovini, nisu mogli dočekati.

Tobias Lewl  sa Bečkog instituta tada se suprotstavio Linićevim navodima tvrdeći da situacija ide na gore, nikako na bolje. „Moja prognoza je više nego pesimistična, Centralna Europa, nema nekog velikog očekivanja da bi moglo doći do nekog velikog rasta!“  – rekao je Lewl.

Pad privrede uzrokuje pad zaposlenosti. Nitko ne može procijeniti koliko će takvo stanje trajati ali to je trenutno najveći problem. Izvoz robe i usluga vrlo je mali i gotovo neznatan. Efekt povećanja BDP-a zasnovan je na većem udjelu neto izvoza.  Međutim tome se suprotstavlja uvoz koji ruši takve procjenene.  On stalno raste, to je jako veliki problem.  Jedan od velikih problema je također i monetarna politika. U Hrvatskoj postoje  veliki kreditori i veliki dužnici i obveza povrata sredstava. Ukoliko tu dođe do kolapsa, nemogućnosti povrata tih kredita, sav teret će pasti na leđa građana, što oni više ne mogu podnijeti. Ukoliko u tom dijelu ne bude ravnoteže moglo bi doći do velike krize.  Najavljeni „bum“ investitora i ulagača iz inozemstva ne može se očekivati dok ne poraste privreda. Socijalni dijalog sa građanima trebalo je  graditi prije nastanka ove krize,  a ne sada kada se teško pronalazi rješenje.  Više ne postoji socijalna izdržljivost. Građani su na rubu, slomljeni, bez razumijevanja i  bez strpljenja za  Vladine  eksperimente i pogreške.

Hrvatska vlada, kao ni hrvatski građani nisu  našli odgovor na krizu. Zaključak je da nema više vremena i da se odmah mora početi rješavati postojeće stanje. Potrošača nema jer gospodarstvo ne funkcionira. Kamatne stope su previsoke i sprječavaju bilo kakav oblik zaduženja. Likvidnost je pala ispod razine tolerancije, prihvatljivih dužnika gotovo više da i nema, pa su se banke a i dobro stojeći „privilegirani dobavljači“ bacili  na financiranje  države.

Narodna banke je regulator kroz tržište. Upravlja novcem, likvidnošću. Smanjenje rezervi koje je od strane Narodne banke odobreno bankama u Hrvatskoj nije predstavljala pomoć građanima već jeftino servisiranje države.  Udio loših plasmana je prilično visok.  Novac od banaka koji je uzet od smanjenja rezervi završio je u HBOR-u za kreditiranje podobnih.  Takvim potezom smanjen je priljev novca Hrvatskoj narodnoj banci, a oslobođeni novac iz tih rezervi  završio je za pokrivanje državnih dugova.  Nevraćeni krediti i nova zaduženja opet padaju na leđa građana. Čarobni krug se nastavlja.

Centar za istraživanja

Indeks sklonosti potrošnje u Hrvatskoj za 2013. godinu je vrlo nizak.  Kupovna moć u Hrvatskoj je pala na 31 mjesto u Europi. Prihodi ne zadovoljavaju potrebe kućanstva.  Kupovne navike se mijenjaju i ljudi se zadovoljavaju najosnovnijim svakodnevnim potrebama – režije, hrana, higijena.  U zadnjih godinu dana svaki peti građanin je imao financijske gubitke i problem s otplatom dugova.  Svaki treći građanin ocjenjuje da je njegovo kućanstvo ipak prezaduženo. Dužničke muke povezanu su sa vlastitom pretjeranom potrošnjom.

Što je to što nas najviše brine u bliskoj budućnosti?

Sektor javnog zdravstva, kriminal, korupcija.  Kapital će sve teže biti dostupan i ne nazire se kraj korupciji.  Država mora postati ključni promotor ulaganja i promocije Hrvatske kao ulagačima atraktivne zemlje.  Ako 75.000 firmi ide u stečaj pitanje je tko će ostati raditi.  200.000 – 300.000 subjekata nešto radi a nitko ne zna što.  Isto toliko ih, i još puno više – ne radi.

Za to vrijeme iz državnog proračuna izdvajaju se sredstva  za saborske zastupnike, za Vladu RH, državne službenike, plaćaju im se brojni  troškovi i subvencije za nerad, osiguravaju stanovi u Zagrebu za povremeno korištenje, skupa vozila za dolazak na posao i s posla. Hrvatska tone,  a građani nestaju, svakim danom. Obitelji ne povećavaju broj rođene djece, ljudi se nemaju gdje zaposliti, socijalni status hrvatskih obitelji ispod svake je ljestvice i odavno je prešao kriznu točku. Ove činjenice neće se promijeniti, s vozilima ili bez njih. Već je vrijeme da se aktualni ministri posvete stvarnim i svakodnevnim problemima i da počnu brojati postignuti učinak za dobrobit naroda – a ne prijeđene kilometre.

Autor; Nada Landeka