Jednom je otac Pio rekao grupi ljudi da je broj đavola koji djeluju na svijetu veći od broja ljudi koji su živjeli od Adama do danas.

Također je rekao: „ Kada bi svi zli duhovi koji su ovdje uzeli tjelesnu formu zatamnili bi sunčevu svjetlost!“

U jednom periodu svog života otac Pio je radio kao duhovni vođa dječaka u sjemeništu. Jedne večeri jedan je dječak bio probuđen prezirnim smijehom, zvukom željeza koje se savija i baca na zemlju, lanaca koji se bacaju od pod, a oca Pio je čuo kako uzdiše „O moja Djevice!“ Sljedeće jutro je dječak provjerio željezne dijelove koji su pridržavali zavjese oko kreveta oca Pio i ustanovio da su svi uvijeni. Također je pogledao oca Pia i vidio ga otečenih očiju. Ova priča je kružila među sjemeništarcima koji su o tome i pitali oca Pia. On im je ogovorio i opisao ono što se pročulo da bi uvjerio dječake o apsolutnoj potrebi molitve u borbi sa đavlom. Otac Pio je rekao: „Želite znati zašto me đavo tako strašno tukao? To je zbog toga jer sam ja kao vaš duhovni otac branio jednog od vas.“ Imenujući dječaka, nastavio je: „On trpi od strašnih kušnji protiv čistoće i kad je zazvao Gospu on je duhovno pozvao i mene za pomoć. Odmah sam požurio da mu pomognem, i uz pomoć Gospine Krunice sam i uspio. Dječak koji je bio kušan spavao je do jutra dok sam se ja borio i pretpio udarce ali sam dobio bitku.“

Bivši sjemeništarac kojemu je otac Pio bio duhovni vođa i ispovjednik napisao je da su on i njegove kolege studenti čuli zastrašujuće zvuke, u sobi oca Pia, kako čelične šipke udaraju jedna o drugu. Također su čuli zvuk kao da kroz tunel velikom brzinom prolazi vlak. Jedan od učenika koji je kasnije uzeo ime brat Matrice posvjedočio je kako ga je jedne večeri probudila strašna buka koja je dolazila iz dijela u kojem je spavao otac Pio. Opisao je zvuke kao: „Navala podrugljivog smijeha i zvuk željeznih šipki kako se savijaju kao i zvuk lanaca kako udaraju od pod.“

Zastrašujuća mučenja koja je od demona trpio otac Pio

Otac Pio je u svojoj sobi boravio uglavnom noću. Čuli su se glasni udarci koji su plašili fratre. Kada bi otišli u sobu oca Pia našli bi ga „cijelog u znoju, odjeća je bila toliko natopljena znojem da su ga morali presvući od glave do pete.“

Određeni ljudi koji su dolazili u samostan nisu vjerovali izviješćima o tim neobičnim pojavama, smijali su se tome kao proizvodu redovničke mašte. Jedne prilike gost samostana bio je Biskup Andrea D` Agostino. Gledao je na priče oca Pia kao na izmišljene srednjevjekovne priče. Ipak, dok je jeo sa fratrima uznemirila ga je tutnjava koja je dolazila sa stropa. Problijedio je i prodrhtao. Njegov pomoćnik je bio toliko preplašen da nije htio spavati sam te noći. Slijedeće jutro je napustio samostan i nikad se više nije vratio.

Jednog jutra, veoma rano, dok su svi još spavali, otac Pio je začuo kucanje na svojim vratima. Činilo se kao da je to njegov duhovni vođa brat Agostino, pitao je može li ući. Otac Pio je odgovorio: „Uđi… zašto si došao… kako si došao ovamo?“ Brat Agostino je odgovorio: „Bog me poslao. Nije zadovoljan tobom.“ Otac Pio je bio zatečen: „Šta?“, rekao je otac Pio dok je prebacivao noge preko kreveta i počeo se ustajati. „Ne, ne, nema potrebe da ustaješ. Samo sam došao da ti kažem da Bog ne odobrava način na koji obavljaš pokoru.“ Otac Pio je rekao: „Ako si zaista po božijem nalogu moraš mi dati znak. Tražim od tebe da kažeš ime Isusovo.“ U tom trenutku Agostinove usne se razdvojiše i počeo se smijati, njegov glas se promijenio. Otac Pio je pokušao dohvatiti njegovu smeđu odjeću. Prikaza je nestala ostavljajući iza sebe snažan miris sumpora.

Govoreći kasnije o ovom događaju 28. srpnja 1914. otac Pio je rekao: „Đavao je, kako znate, veliki majstor zla… može vas zavarati nekim đavolskim iluzijama ilil prikazama prerušen u anđela svjetla… Ovaj nesretni otpadnik zna čak i kako se prerušiti u Kapucina i odigrati ulogu vrlo dobro. Preklinjem vas da vjerujete onome koji je pretrpio takvo iskustvo.“

Autor; Michael Dimond