Datum objave: 31. siječanj 2016./Piše: Nada Landeka
Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 2007 godine usvojila rezoluciju kojom proglašava 20. veljače Svjetskim danom socijalne pravde.
Poziva zemlje članice da taj dan posvete promociji konkretnih aktivnosti u skladu sa ciljevima svjetskog samita za socijalni razvoj. Cilj je prepoznavanje stanja i pronalaženje rješenja za probleme poput siromaštva, isključenosti, nezaposlenosti.
Jačanje socijalne krize
Najveća bolest modernog doba je ogorčenost koji je stvorio jaz između manjine koja je bogata preko mjere i mnoštva osiromašenih, bijednih, zabrinutih, pa gotovo i očajnih ljudi. Upravo ta ogorčenost najopasnija je pojava u svakom društvu. Tempirana bomba….
Naročito kad se pogleda koliko je gladnih u Hrvatskoj, i u pojedinim zemljama svijeta, i razliku između njih i onih koji novac troše na skupu markiranu robu, skupe automobile, parfeme, šminku. Večere….
Možemo početi od primjera življenja u Hrvatskoj. Većina primatelja mirovine ili socijalne pomoći nemaju mirovinu ili socijalnu pomoć veću od 1000 kn. Možda bi saborski zastupnici, ministri ili službenici državnih institucija mogli i razumjeti stanovnike zemlje kojom upravljaju, kada bi se stavili u njihov položaj. No oni to ne mogu, jer 1000 kn od kojih često mora živjeti cijela obitelj, oni jednostavno potroše u jednom, dva ili u najboljem slučaju u tri dana, možda čak i samo na jednoj večeri s prijateljima.
Često čujem svoje prijatelje kako u džepu imaju svega 10 kn. Ponekad naši razgovori skrenu na temu kako složiti jelovnik za svega 10 kuna, a ostati sit. Kad se uzme u obzir da je primanje svega 1000 ili možda koju stotinu kuna više, a da su režije, struja, voda, plin skoro polovinu tih primanja, s pravom možemo reći da Hrvate čuva Isus i vjera. Jer ne znam kako bi Hrvati preživjeli kad im dragi Bog ne bi pomogao. Život većine populacije ravno je čudu.
Socijalni razvoj i socijalna pravda neophodni su za mir i sigurnost unutar neke države. Isto ne može biti postignuto u odsustvu poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, u sredinama gdje buja nezaposlenost i siromaštvo. Nezadovoljstvo čovjeka zbog nemoći koju osjeća u krizi izaziva nemire.
Socijalne krize dovode i do ratova. Ozbiljne financijske krize, nesigurnost, siromaštvo, isključivanje, nejednakost među ljudima važne su prepreke za stabilnost društva u kojem živimo.
Dakle, sve snage trebale bi biti usmjerene na iskorjenjivanje siromaštva i u promoviranju punog zapošljavanja, osiguranju socijalnog dobrostanja i pravde za sve.
Je li to moguće i tko je u stanju takvo što osigurati?
Stanje u Hrvatskoj daleko je lošije od stanja u ostalim zemalja EU. U Hrvatskoj je naročito izražen problem socijalne krize, velikog siromaštva, diskriminacije na tržištu rada. Ovome je svakako problem i veliki postotak korupcije i nepotizma što doslovno onemogućava nezaposlene u njihovom nastojanju da si pronađu adekvatno radno mjesto za koje su školovani ili osposobljeni.
U Hrvatskoj nije problem obrazovanje. Mladi su školovani, stručni, ali bez iskustva. Vlada koja je netom razriješena uvela je bila program osposobljavanja mladih (stručna praksa) radom bez zasnivanja radnog odnosa. Na taj način mladi su možda i mogli steći određeno radno iskustvo, ali taj program opet je bio rezerviran za djecu iz imućnijih obitelji, iz razloga jer svako putovanje do radnog mjesta košta, kao i jedan obrok, a primanja nema ili su vrlo mala. Pogotovo je primjena takvog programa bila otežana za mladež iz udaljenih sredina. Dakle, roditelji su morali djeci još i osigurati novac za dolazak na radno mjesto, a što mnogi roditelji ne mogu.
Što se tržišta rada tiče, Hrvatska je na ljestvici postotka nezaposlenosti smještena na samo dno Europe, lošije je samo u Grčkoj.
Najviše je zabrinjavajuća činjenica da 26,1% mladih u dobi od 20 do 24 godine nisu zaposleni, niti su u sustavu obrazovanja pa se naglašava važnost političkog programa koji bi vodio naročitu brigu o ovoj skupini mladih i osigurao im dostojanstven život i rad kako ne bi uslijed siromaštva ogrezli o neke nepoželjne poroke (drogu, kriminal, alkohol i sl.).
Uz opisane probleme s mladima, problem koji povećava socijalnu krizu je i velik postotak umirovljenika. Većina umirovljenika je u mirovinu otišla sa 61 godinu, zatim su se prosječne godine smanjile na 59 – 2013 godine, što mirovinski sustav ne može podmiriti, niti je adekvatno organiziran da bi osigurao starost bez briga, nije financijski održiv ni međugeneracijski pravedan.
Suzbijanje siromaštva
Na području Europske unije provodi se program za suzbijanje siromaštva i za pravedno obrazovanje. Siromaštvo je najznačajnija odrednica socijalne i ekonomske isključenosti mladih ljudi.
Posljednji dostupni statistički pokazatelji pokazuju da u Hrvatskoj živi 3.600.000 radno sposobnih ljudi. 1.629.000 je zaposlenih, dok je 295.000 nezaposlenih. Neaktivnog stanovništva koje ne privrjeđuje je 1.673.000.
Program socijalne pravde trebao bi osigurati socijalno pravedno društvo u kojem sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih potencijala te ravnopravno sudjeluju u svim aspektima društvenog, političkog, kulturnog i ekonomskog života.