Današnji ulomak iz evanđelja govori o nemoći učenika da ozdrave jedno dijete, a mora intervenirati Isus koji se pak žali na nevjeru nazočnih, i dječakovu ocu koji traži pomoć odgovara da je sve moguće onomu tko vjeruje.

Papa je primijetio da često i oni koji ljube Isusa ne vjeruju svojoj vjeri i ne predaju se posvema Isusu.

Ali zašto to nepovjerenje?

Uvjeren sam da se srce ne otvara, zatvoreno srce, srce koje želi držati sve pod nadzorom.
Srce se dakle ne otvara i ne prepušta Isusu nadzor nad stvarima: A kad su ga učenici upitali zašto nisu mogli ozdraviti dječaka, Isus odgovara da se „ta vrsta đavola nikako ne može istjerati osim molitvom“.

Svi mi u sebi imamo malo nevjere.
Potrebna je žarka molitva, a ta ponizna i žarka molitva omogućuje Isusu da čini čudesa.

Molitva po kojoj se zbiva čudo, neki izvanredni pothvat, mora biti istinska, posvema nas obuzimati – ustvrdio je Sveti Otac te glede toga ispričao čudesni događaj u Argentini.

Sedmogodišnja je djevojčica teško oboljela a liječnici su joj davali nekoliko sati života.
Otac, električar, „čovjek vjere“ bio je izvan sebe i u tom je bezumlju uzeo autobus i zaputio se u svetište u Lujahu, udaljeno sedamdeset kilometara.

Stigao je poslije 21 sat, kada je sve bilo zatvoreno. On se počeo moliti Gospi, rukama naslonjenim na željezna vrata.

Molio je, molio, plakao i molio… cijelu noć.
Taj se čovjek borio, borio se s Bogom da izliječi njegovu djevojčicu.

Poslije šest ujutro, otišao je na autobusni kolodvor i autobusom se vratio kući, u bolnicu, oko devet sati zatekavši uplakanu suprugu.
Pomislio je na najgore.
Što se događa?
Ne shvaćam, ne shvaćam, što se dogodilo?

Ma, došli su liječnici i rekli mi da je nestalo vrućice, da dobro diše, da nema ništa.
Ostavit će je još dva u bolnici, ali ne shvaćaju što se dogodilo.

A to se još događa, da?, ima čudesa – ustvrdio je Papa dodajući da je potrebno moliti srcem.

Odvažna molitva, koja se bori da se dogodi čudo; a ne molitve iz uljudnosti, molit ću za tebe: izmolim Očenaš, Zdravo Marijo i zaboravim sve.

Ne, potrebna je hrabra molitva, kao ona Abrahamova koji se borio s Bogom da spasi grad, kao Mojsijeva koji je molio uzdignutih ruku i umarao se moleći Gospodina; kao molitva brojnih osoba, mnoštva ljudi koji vjeruju i s pouzdanjem mole.

Molitva čini čudesa, ali moramo vjerovati!

Uvjeren sam da možemo izmoliti lijepu molitvu… i danas mu, cijeli dan govoriti:

Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri… a kad nas traže da molimo za narod ispaćen ratom, za sve izbjeglice, da se no događaju sve sadašnje drame, valja moliti, ali srcem moliti Gospodina: Učini to!, i reći mu:

Vjerujem, Gospodine!

Pomozi mojoj nevjeri koja se zbiva i u molitvi.

Učinimo to danas.

Propovjed papa Franjo- molitva čini čuda 20.05.2013.