Drugi mjesec trudnoće (od 5. do 8. tjedna): srce kuca
Na majčin se krvotok spajaju djetetove krvne žile koje su se u međuvremenu razvile. Polako se već može primijetiti da u vama raste mali čovjek. U petom tjednu vašoj bebi počinje kucati srce, a ruke i noge se naziru poput malih pupoljaka. Nekoliko dana kasnije beba u vama već može okrenuti glavicu. http://www.roditelji.hr/trudnoca/929-video-razvoj-bebe-u-pojedinim-mjesecima-trudnoce/
Pitanje za Ustavne suce, počinje li život začećem ili ne?
Znanstvenici se slažu da život počinje začećem. Pobačaj ili abortus (lat. abruptio graviditatis) je izazvani prekid trudnoće odstranjenjem ili izbačajem embrija iz maternice Sada pitanje svih pitanja, nije li znanstveno, moralno i pravno uništavanje embrija-abortus- svjesno ubijanje ljudskog života? Ili embrij nije plod života?
Zar nije svrha sudstva sprečavanje korupcije, nemorala, silovanja, ubojstava i svih onih mana koje neko društvo vodi u anarhiju i kaos?
Ne treba biti znanstvenik, sudac ili političar da čovjek osjeća ljubav prema životu. Ljubav je ta nevidljiva prirodna nit, što spaja ljudska srca, svilena nit čovjekove opstojnost satkana veličanstveno milosrdnom rukom Stvoritelja. Ta nevidljiva ruka života gura čovjeka u zagrljaj prirode. Jer neprirodno završava uništenjem prirodnim. Kada nas pohlepa tjera da vladamo majkom Prirodom koračamo neprirodnim putem prema samouništenje. Ne zaboravimo da priroda može bez čovjeka a čovjek ne može bez prirode.
Tek kada čovjek duhovno i moralno evoluira , možda za tisuću godina, doći će i do veličanstvenih otkrića koja su od pamtivjeka na dohvat čovjeku- vjetar i sunce biti će jedro čovječanstvu za putovanja oceanom svemira. Danas, na ovako niskom stupnju duhovnosti i moralnosti čovječanstvo ne može i ne smije putovati na druge planete izvan sunčeva sistema. Zašto? Pa pogledajte što čovjek čovjeku radi-ratovi, glad, širenja smrtonosnih virusa, što čovjek radi životinjama, što radi prirodi i sve će Vam biti jasno.
Na ovako niskom stupnju svijesti i duhovnosti čovjek je poput smrtonosnog virusa za druge planete izvan sunčenog sustava, koje su na višim duhovnim, umnim i moralnim razinama.
Bez duhovnog pročišćenja nema niti savjesti. A zašto je važna savjest?
Mudrost savjesti jednako je ključna kao i zrak koji udišemo i jednako neopipljiva. Čini se da se uzdiže iz dubina našeg bića, a ipak se odražava u svakoj našoj riječi i svakom postupku. Tako mjerimo svoju moralnu vrijednost. Služi nam kao koristan materijal za izgradnju karaktera. Savjest nema veze ni s kvocijentom inteligencije ni s ocjenama u školi. S druge strane, vjerojatno itekako ima veze s najvišom razinom mentalne, emocionalne i duhovne evolucije koji izražavamo.
Naša savjest, ta velika knjiga u kojoj su upisani svi naši prijestupi… tlači našu dušu sjećanjem na prethodne grijehe, tjera nas da se zamišljamo, da optužujemo i osuđujemo same sebe.
— Robert Burton
Savjest opisuju i kao »božansku dobrotu koja je u korijenu svih oblika postojanja«. Postoji u svemu što pogledamo i kad god pogledamo. Dodir tog izvora božanske dobrote moguće je unijeti i osvijetliti u svakome, u svakom trenutku. Ono se nalazi u zakutcima svakog uma i pojavljuje se kada ga najmanje očekujemo.
Henry Van Dyke rekao je: »Čista i osjetljiva savjest, postojan karakter koji se pridržava skrupula i u malim i u velikim stvarima, najvrjednija je od svega, kako naciji tako i pojedincu«.
Kada čovječanstvo teži neprirodnom gubi imunitet izazivajući nuspojave koje se manifestiraju pandemskim smrtonosnim virusima – (AIDS ….) Isto je i sa GMO (Neprirodnom hranom koja ne uništava samo životinje već i čovjeka.
-Sjetimo se Kravljeg ludila, Ptičje gripe i tko zna koje sve bolesti koje čovjek ubrizga u nesretne životinje a sve zbog profita ….) i mogli bi tako u do nedogled nabrajati smrtonose viruse stvorene u potrazi za neprirodnim. A tko je glavni krivac? Pohlepa! Da, taj eliksir nečastivog čovjeku uzima razum i dušu, uvijek tjera čovjeka prema neprirodnom;- pohlepa za profitom je ubojica duše!
Ima bogatih ljudi, velikih poslovnih vizionara koji su u pomaganju potrebitima pronašli spas za dušu, osjetili veličanstvenost sreće u pomaganju, i kao takvi mogu se smatrati ponovno rođenim. Dobrota im postade njihovo jedro života.
Nažalost postoji i ona druga vrsta bogatih ljudi, koji svoju poslovnu inteligenciju usmjeriše na krivu stranu. Takvi čak žele postati i gospodari života i smrti ne shvaćajući da najviše kažnjavaju sami sebe. To je ona prastara poslovica”Onaj koji proda dušu za vlast i novac zauvijek je ostao bez emocija, a emocije su sol života.”
Kada čovjek u laboratoriju želi klonirati matične stanica pod krinkom liječenja neizlječivih bolesti sam sebe tjera u ponor bez dna, jer kloniranje čovjeka je ubojstvo čovjeka s dušom. Oni bogataši i vladari raznorazni putinisti, koji žele postati vlasnici života i smrti su i najveći dioničari najmoćnijih korporacija, oni žele pobijediti smrt. (Znamo da je smrt nepotkupljivi sudac, jer nema te vlasti i novca koji mogu potkupiti smrt. Ona je dio prirodnog procesa u mega kotačiću biološkog sata koji određuje vrijeme i prostor života svemira po zamisli i djelu Stvoritelja.) Velikim donacijama moćnici postaju pravi vlasnici najmodernijih laboratorija u kojima najbolji molekularni genetičari i najveći znanstveni umovi rade na kloniranju ljudskog embrija i reprogramiranju somatskih jezgri embrioznih staničnih neurona, ukratko:- “kloniranju čovjeka.”
Doći će i taj dan kada će se znanstvenici pohvaliti da su klonirali čovjeka, i utažiti beskonačnu glad taštine zamotane u ego, ne shvaćajući da su na taj način otvorili vrata smrtonosnom virusu – bezosjećajnosti.
Sjetimo se teze darvinista:”Evolucija je zasnovana na -Opstanku najsposobnijih -i eliminiranju nesavršenih, bilo da su rođeni ili nerođeni…
I zato se opet moramo vratiti na početak ovog eseja, samo duhovna evolucija može odvesti čovječanstvo na višu moralnu i etičku razinu, a duhovna evolucija bez vjere je isto što i ptica bez krila.
Znanastvenici će klonirati čovjeka, ali nikada ne će moći klonirati ljudsku dušu. Duša je taj sveti nevidljivi dom svim ljudskim emocijama bez kojih nema vrela života. Život bez emocija je kao i hrana bez začina-emocije su sol života. Bez duše nema niti toliko opjevane ljubavi, a bez ljubavi ima li smisla uopće živjeti?….
Oni koji tvrde da kloniranjem matičnih stanica mogu izliječiti do sada neizlječive bolesti, poput zloćudnog tumora, Alzheimer’s, AIDS, moždanog i srčanog udara itd, ne shvaćaju da glavnu riječ uvijek ima onaj koji je najviše donirao novaca, a njima će uvijek biti na prvom mjestu profit i profit, i tko kaže da ne žele postati vlasnicima najveće tržnice ljudskim organima?..
Tko kaže da ne žele dodirnuti besmrtnost ubijajući smrt?…
Tko kaže da ne žele klonirati ljude koji će u ime njih kao predsjednici vladati najmoćnijim državama svijeta?….
Najveći znanstveni umovi, koji su religiozni, također postavljaju ta pitanja. Nisu ta pitanja toliko utopistička koliko nam žele nametnuti oni koji ne vjeruju u Boga, koji ne vjeruju čak niti u čovjeka u ogledalu, koji tvrde da duša ne postoji jer je ne možeš vidjeti.
“Vidljivo poput ljestava vodi do nevidljivog; prolaznost je tek skela oko vječnoga.” — Henry Drummond
NEKI ASTRONOMI koji se bave otkrivanjem neopisivo velikih kompleksnosti makrokozma i nuklearni fizičari koji istražuju fantastičnu raznolikost mikrokozma zaključuju da svemir ima nedvojbena obilježja inteligentnog plana stvaranja.
Glasoviti fizičar Sir James Jeans napisao je: »Svemir sve više izgleda ne toliko kao veliki stroj, nego kao velika misao«.
Svatko na svoj način, mnogi znanstvenici potvrđuju stav sv. Pavla: »Ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno« (Korinćanima II, 4:18). Ili, kao što Henry Drummond piše u knjizi Prirodni zakoni u duhovnome svijetu: »Fizička obilježja duhovne materije čine abecedu koju nam je u ruke stavio Bog, a njezino proučavanje, uz ispravno provođenje, omogućit će nam da lakše i točnije čitamo tu veliku knjigu koju nazivamo Svemirom…”
Ralph Waldo Trine piše: »Sve postoji u nevidljivome prije nego što se manifestira ili ostvari u vidljivome i u tom je smislu točno da su nevidljive stvari stvarne, dok su one koje vidimo nestvarne. Nevidljive su stvari uzrok; vidljive posljedica. Nevidljive su stvari vječne, dok se vidljive mijenjaju i prolazne su«.
Što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi drugi govore o beskraju nevidljivoga? »U razvoju znanstvene misli, jedna je činjenica postala nedvojbeno jasna: nema te zagonetke fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na jednu višu misteriju… Čovjek ne može izbjeći nemoguću situaciju u kojoj je i sam dio svijeta koji nastoji istražiti; njegovo tijelo i ponosni mozak mozaici su koje čine iste elementarne čestice koje čine i mračne oblake međuzvjezdanog prostora«. (Lincoln Barnett u knjizi Svemir i dr. Einstein) Einstein je, prema jednoj priči, jednom prilikom navodno ležao na kauču.
Zatvorivši oči, ugledao je čovjeka koji putuje brzinom svjetla. Zahvaljujući toj intrigantnoj predodžbi, počeo je provoditi raznorazne misaone eksperimente, naoko obična zamišljanja. Već nekoliko godina poslije, međutim, stajališta cjelokupne znanstvene zajednice promijenit će se kada sama priroda potvrdi Einsteinove transcendentne vizije. Njegovi misaoni eksperimenti nagrađeni su velikim napretkom čovječanstva.
Što je misaoni eksperiment? To je svojevrstan način na koji svoj um vodimo na nova mjesta, same sebe potičemo na to da stvari pogledamo drukčije.
Imelda Shanklin piše: »Kad vladaš umom, vladaš i svojim svijetom. Kada biraš misli, biraš i ishode. Vidljivi dio života proistječe iz tvojega uma, a oblikuju ga i obilježje mu daju tvoje misli, kao što novčiće oblikuju i pečate im daju mehanizmi kojima se ruda pretvara u kovani novac«. Ako, dakle, postajemo ono što mislimo, kako doći do straha koji od »nevidljivog« vodi do »vidljivog«?
Da, život nas mudro uči, djecu svete duše, emocije-ljubav, tuga, sreća, ne možemo vidjeti a osjećamo da postoje u nama i oko nas. Baš kao što osjećamo da i On postoji u nama i oko nas, to je taj osjećaj koji bistrije vidi duhovno oko od mikroskopa i bilo kojeg znanstvenog oka.
“Duh je stvaran i vječan; materija je nestvarna i prolazna.” (Mary Baker Eddy) Zar ima bistrijeg duhovnog oka od ljubavi?