U posljednje vrijeme u javnosti se sve češće čuje da farmaceuti i medicinsko osoblje odbijaju sudjelovati u grijesima. Netko od toga pokušava stvarati čuđenje, a zapravo se radio o nečem sasvim normalnom.

Osnovno pravilo odgoja i ljudskog ponašanja je da se u onome što je zlo ne smije sudjelovati.

I ranije je bilo slučajeva da je netko od nekoga tražio pomoć za izvođenje grijeha, ali su se stidjeli javno govoriti da hoće griješiti.

Međutim, sada je novost da su neki, koji su se opredijelili za grijeh, primijetili da su se pojavili mediji, udruge i političari koji podržavaju razne grijehe, pa od njih traže podršku za svoju nečistu savjest.

Postoje pojedinci i strukture koje zlo žele proglašavati dobrim, a dobro zlim, koje promiču zlo i što ne valja, a zavaravaju se da su toliko snažni da im nitko ništa ne može.

Čak mi se čini da su u posljednje vrijeme sve glasniji oni koji ne poštuju Deset Božjih zapovijedi, nego provode misionarenje novog poganstva, gdje promiču upravo ono što Bog zabranjuje.

Oni ne grade javno hramove svoje pseudoreligije, nego žele da škole, fakulteti, zgrade u kojima su pokvarene udruge, javna glasila, parlamenti, vlade, centri za socijalnu skrb, ljekarne, ordinacije, klinike, poliklinike, bolnice i sl., postanu hramovima novog poganstva preko kojih bi se promicalo i izvodilo upravo ono što Bog zabranjuje.

Oni na razne načine žele sputavati Katoličku Crkvu da kroz vjeronauk i na druge načine ne bi imala priliku objašnjavati što je grijeh. Sjetimo se kako je to sputavanje još u ne tako davnim vremenima obuhvaćalo i fizičku likvidaciju svećenika, biskupa i laika, zatvaranje izgrađenih i sprečavanje gradnje novih crkava. A sada nastavljaju djelovati na druge načine.

Žele progoniti one koji se opredjeljuju za Boga. Imaju veliki utjecaj na politiku i državne paragrafe, na obrazovanje u širokom smislu, pa i za profesije koje rade s narodom.

Htjeli bi farmaceutima, trgovcima, djelatnicima u javnim glasilima,  obrazovnom sistemu, radnicima u  nekim tvornicama, transportu, u medicinskim i raznim drugim ustanovama što više anestezirati savjest i pretvoriti ih u robote koji ispunjavaju nečije nemoralne zahtjeve.

S obzirom da se ovdje ne radi o strojevima, nego o ljudima, to mi više sliči na prostituciju nego na robotizaciju. Naime, žele postići da osoba zaboravi na svoje dostojanstvo i da izvodi zlo što netko od nje traži ili što je netko pripravan platiti.

Očito je da zlo ne smije činiti nitko. Hipokrat nije bio kršćanin, živio je otprilike između 460. do 380. god. prije Kristovog rođenja, a ipak je zabranjivao ubijanje djece koja se još nisu rodila i razna druga zla.

Ipak, ovom prilikom ću spomenuti još i dodatne argumente protiv sudjelovanja u grijesima, koje priznaju katolici.

Kod Krštenja odrasla osoba daje Krsni zavjet, a ako se krsti dijete, u njegovo ime daju ga roditelji i kumovi.

Pri tome se svečano izjavljuje odricanje od grijeha, zavodljivosti zla i sotone, te vjerovanje u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, u Katoličku Crkvu i u ono što ona naučava. Nakon smrti dolazi Božji sud s odlukom što će biti s tom osobom za svu vječnost.

Bez obzira kako se prema Božjem naumu o čovjeku, prema Božjim zapovijedima, pa i prema daru plodnosti, začeću i životu djece koja se još nisu rodila odnose državni paragrafi, Bog na svakog čovjeka djeluje tako da može shvatiti, da se u grijehu ne smije sudjelovati.

Svaki čovjek, pa i onaj najpokvareniji, zapamtio je da je nekada bio čiste savjesti, a onima krštenima je izbrisan čak i istočni grijeh. To sjećanje na svoju nekadašnju svetost potiče čovjeka na pokajanje i na povratak u svetost, u Božji zagrljaj.

Katolička Crkva vrlo precizno objašnjava što su sve grijesi, a o moralnim aspektima ponašanja puno je rekla kroz nabrajanje Devet tuđih grijeha:

1. Savjetovati na grijeh.
2. Zapovijedati grijeh.
3. Privoliti na tuđi grijeh.
4. Nagovarati na grijeh.
5. Hvaliti tuđi grijeh.
6. Šutjeti na grijeh.
7. Ne pokarati grijeh.
8. Pomagati grijeh.
9. Braniti tuđi grijeh.

Svatko tko je pošten shvaća narodnu poslovicu da je lopov ne smo onaj tko krade, nego tko mu i drži ljestve.

Pošteni farmaceuti, medicinsko osoblje i ostali koji odbijaju sudjelovati u grijesima ne žele pogaziti svoje dostojantvo i trud kojega su s najboljim namjerama uložili u školovanje. Oni ne pristaju činiti zlo sebi i drugima. Vrlo su dragocjeni. Treba ih zaštititi od loših utjecaja, od ponižavanja i progona.

Ovom prilikom ću dati konkretnija objašnjena zbog čega se ne smije sudjelovati u grijesima kontracepcije, sterilizacije, umjetnih začeća, u ubojstvu i raznim drugim grijesima.

Novu, poštenu farmaciju, medicinu i ostale profesije, treba graditi iz dva izvora. Jedno su oni koji još nisu griješili, kojima ćemo pomagati da niti ne počnu griješiti.

Drugo su oni koji su griješili, ali su prestali, raskajali se i traže Božje oproštenje. Treba im pomagati da nikada više ne sagriješe i da povjeruju da dragi Bog može oprostiti i najteže grijehe raskajanom grješniku, zaslugama Isusa Krista, kroz Svete Sakramente Krštenja i Ispovijedi.

Ne smije se nikada sudjelovati ni u kojem grijehu, pa niti u slučaju  nagovora ili prisile. U tome nam mogu pomoći Sveti Sakramenti, molitva i pokora.

Okruženi smo s osobama koje žele promicati brojne grijehe. Ne smije se popuštati i prihvaćati zlo koje čine ili koje predlažu.

Negativne posljedice brojnih grijeha se događaju ne samo na nivou duše, nego se upropaštava psihičko i fizičko zdravlje. Od nekih posljedica grešnog ponašanja se i umire, a stradavaju i brakovi, ugrožava se čak i sadašnja i buduća biološka opstojnost naroda.

Dođe mi da zaplačem kada vidim koliko se ponižavaju i upropaštavaju mladići, djevojke, a i odrasli koji sudjeluju u grijesima, bez obzira da li su na učeničkim ili studentskim praksama, na specijalizaciji ili su već završili obrazovanje.

Dok čovjek susreće takvu osobu negdje dalje, vjerojatno si zamišlja da si poštuje svoje dostojanstvo, a onda se zaprepasti kada vidi da izvodi i drugima pomaže izvođenje grijeha za šaku srebrnjaka ili da se nekome dodvori.

Koliki u trenu, nažalost, zaborave na Krsna obećanja. Pogrešno si zamišljaju da neće biti krivi ako izvode grijehe u nekom periodu dana ili ako se nalaze na nekom mjestu.

Međutim, čovjek je odgovoran za svoje postupke bez obzira na vrijeme, mjesto, šefove ili okolinu koja ga okružuje.

I farmaceuti i svi ostali ljudi treba sačuvati svoju savjest čistom, a i svoje dostojanstvo. Ne smiju ispunjavati nemoralne zahtjeve.

Ovom prilikom neću opisivati na koje sve načine farmaceutsko, medicinsko osoblje i drugi koji sudjeluju u grijesima, pokušavaju anestezirati svoju savjest.

Ipak, svima takvima je nešto zajedničko. Nakon što su počeli sudjelovati u grijesima, iznakazi im se i vanjski izgled, pa i lice. Postaraju se, postaju emotivno sve hladniji, rastrešeniji i agresivniji.

Ako se moralni integritet čovjeka naruši na jednom području, lakše se propada i na drugom. Narodna poslovica kaže da tko laže, taj i krade. A tko krade, možda i ubija. A tko sudjeluje u ubojstvima, obesplođivanju, umjetnim začećima, predbračnom i izvanbračnom seksualnom životu, sklon je pogrešnom ponašanju i na drugim područjima.

Sedativi i drugi „lijekovi“ za živce ne mogu riješiti ovaj problem. Tek iskrenim pokajanjem, oproštenjem grijeha preko Svetih Sakramenata, prihvaćanjem Božjeg nauma, mogu se vratiti u normalu.

Ne smijemo se bojati ljudi koji nas nagovaraju na grijeh ili nam čak i prijete.

Izuzetno su rijetki slučajevi da bi kod nas netko nekome prijetio smrću ako odbije sudjelovati u grijehu. Uglavnom se radi o puno blažim oblicima zastrašivanja, bilo na radnom mjestu, bilo u privatnom životu. Ipak, podsjetimo se Riječi Kristovih, koje je zapisao Sv. Matej u 10. poglavlju Evanđelja:

»Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.« Mt 10,28

Naš život na zemlji je vrlo kratak. A što će biti s našim dušama poslije smrti? Hoće li otići u vječne muke u pakao ili u vječnu radost neba?

Ne postoji bolje rješenje za bilo koji problem od onoga što je dao Stvoritelj svijeta – dragi Bog.

Božja rješenja i Božji stavovi su objavljeni u Deset zapovijedi Božjih, koje Katolička Crkva tumači u svakoj novoj konkretnoj situaciji.

Kako bi to izgledalo kada bi se pojavio netko tko bi govorio da mu pjev slavuja ide na živce, pa počeo uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!

Ne može nas  nitko uvjeriti da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!

A sada dajem fotografije djece koja se još nisu usadila u maternicu, koje sam našao na internetu.

Kod začeća je tijelo djeteta veličine 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je otprilike 0,004 mg. Upravo na tu djecu se odnose Isusove riječi: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Ne smije se niti njih ubijati!

Svjetski poznati fizičar prof. dr. Davor Pavuna, izračunao je da se tijelo tek začetog djeteta sastoji od otprilike 10¹⁴  atoma. To se piše tako, da se jedinici doda 14 nula.

Tijelo odraslog čovjeka visine 175 centimetara, sadrži otprilike 10²⁸ atoma.

Spomenut ću neke načine kako su ugroženi životi djece koja se još nisu usadila u maternicu.

1. Do začeća i automatskog ubojstvenog učinka, preko sprječavanja usađivanja u maternicu, vrlo često dolazi uz sve vrste tzv. “kontracepcijskih” tableta, uz hormonske flastere, implantate i sva hormonska i antihormonska postkoitalna sredstva. Na isti način, ubojstveno djeluju i sve vrste spirala, bez obzira na vrstu. Dijete kod svih tih sredstava pogine najčešće dok žena koja to upotrebljava, niti ne primijeti da je bila trudna, jer joj menstruacija niti ne izostane.

Sva ova sredstva jako štete i zdravlju onih koji ih uzimaju. Nekoje žene zbog toga i umiru.

Postoji toliko mnogo razloga protiv upotrebe spirala, antibaby pilula i sličnih sredstava, da ih se ne smije upotrebljavati nikada. Uvijek postoje druga rješenja koja su etički prihvatljiva.

2. Čuje se da masovno ubijaju djecu i prilikom raznih postupaka vezanih za umjetna začeća.

Čak i oni koji izvode grijehe umjetnih oplodnji, priznaju da se rodi manje od 5 % djece začete u epruveti. Gdje su ostala? Čak i od one djece koju pokušavaju usaditi u maternicu, većina pogine zbog neprirodnih uvjeta.

A u grijesima umjetnih oplodnji sudjelovali su i farmaceuti i ostali koji su na te postupke pripremali stimulacijom ovulacije, laboratorijskim analizama i na razne druge načine.

3. Mnoga djeca, sitna kao točkice, umiru jer se ne uspijevaju usaditi maternicu, još i zbog upale njene sluznice – endometritisa. Do toga može doći zbog zaraza virusima, bakterijama i gljivicama, a ima i miješanih infekcija. Sve ove zaraze se prenose i preko grješnog sredstva prezervativa.

Obično se ne pojavi  izostanak menstruacije, pa žena niti ne primijeti da je bila trudna, iako je zapravo bila.

Nekoja žena misli da živi u neplodnom braku, a zapravo često zanese, ali dijete zbog upaljene sluznice maternice umire i ona trudnoću ne primijeti.  Ovdje se radi o vezi između grijeha na seksualnom planu preko kojeg je došlo do zaraza, sa smrću djeteta.

Nekada se dijete ipak usadi u maternicu, unatoč zaraze, ali umire kasnije, kada već žena zna da je trudna, pa misli da se radi o „spontanom“ pobačaju. Čak se možda nitko od ginekologa kojima se obraćala nije sjetio testiranja, pa ostaje zaražena i gubi vrijeme za odgovarajuće liječenje.

4. U početku trudnoće žena još na sebi ne primjećuje znakove da pod njenim srcem već živi sin ili kćerkica. Pogotovo je to slučaj u periodu od začeća pa do izostanka menstruacije. Ipak, moramo čuvati živote i zdravlje i one djece koja su još “skrivena”.

Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih operacija, pa i dijagnostičkih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Za usporedbu, može se reći da se ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ.

Ako se dijete zbog spirale, hormona ili antihormona protiv rađanja ili zbog bilo kojih drugih razloga ne uspije usaditi, pa umre, postavlja se pitanje što se događa s njegovim mrtvim tijelom.

Teoretski postoje samo dvije mogućnosti.

Ili čeka da sa slijedećom menstruacijom napusti tijelo majke, ili, što mi izgleda vjerojatnije, tijelo žene, u području maternice, resorbira tijelo mrtvog djeteta, koje tada ima već oko stotinu ili dvije stotine stanica, a veliko je već oko milimetra ili možda još i veće. Tada sadrži 10¹⁶ ili više atoma. Opisno, to je deset milijuna puta po milijardu atoma.

To je jako veliki broj atoma tijela djeteta koji se raziđu po organizmu njegove majke, a neki od njih ostanu u majčinom tijelu cijeli njen život.

Resorpcija tijela djeteta podsjeća me na svojevrsno ljudožderstvo.

Leš ubijenog djeteta koje je prije implantacije bilo veličine točkice ubojice možda nisu niti vidjele. Ubili su tom malom djetetu tijelo ali duša mu je i dalje živa i čeka Sudnji dan.

Prema mojoj procjeni, u Hrvatskoj je u posljednjih 20 – 30 godina ubijeno vjerojatno više nerođene djece koja su začeta ali se još nisu usadila u maternicu, nego što je u cijeloj povijesti čovječanstva, na ovim prostorima poginulo ljudi u svim ratovima zajedno. To se je dogodilo a da netko na to nije “niti okom trepnuo” ili nije niti uočio što se zbiva. U ovim i sličnim grijesima sudjelovali su i mnogi farmaceuti. Treba im pomoći da se pokaju, zatraže Božje oproštenje i da nikada više ne griješe.

Govoreći talijanskom udruženju katoličkih farmaceuta 1994. god. Sv. Otac Papa je, naglasivši plemenitu vještinu i tradiciju farmacije, podsjetio na svoj kao i na govore svojih prethodnika – Pija XII i Pavla VI koji se odnose na moralni vid te struke i rekao: “Ne može se prihvatiti sudjelovanje u napadima protiv života ili integriteta pojedinca, protiv prokreacije ili moralnog i mentalnog zdravlja čovječanstva… Niti se može u savjesti tražiti korist od izdavanja proizvoda koji ponižavaju čovjeka” (Medicina e Morale 4, 1994, str. 762). Upravo su kontracepcija i sterilizacija metode protiv prokreacije a one imaju štetne posljedice ne samo za dušu, nego i za tijelo i zajednicu.

Sv. Otac Papa Ivan Pavao II je u svojoj Enciklici “Evanđelje života” doslovno napisao:

   “… Već u Starom zavjetu, baš glede prijetnje životu, nalazimo jedan značajan primjer otpora nepravednoj zapovijedi autoriteta. Faraonu, koji je naredio da se pogubi svako muško novorođenče hebrejske su se babice usprotivile. One “nisu učinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavile na životu mušku djecu” (Izl.1,17). Ali potrebno je istaknuti duboki razlog takvog njihova ponašanja: “Babice su se bojale Boga” (Izl.1). Baš iz pokornosti Bogu–kojega se jedino treba bojati, a to je priznavanje njegove apsolutne vlasti – stječe se snaga i hrabrost da se odupre nepravednim ljudskim zakonima. To je snaga i hrabrost onoga tko je spreman ići i u zatvor ili biti mačem ubijen, u čvrstom uvjerenju da “je u tom postojanost i vjera svetih” (Otk 13,10).

O nedopuštenosti kontracepcije i sterilizacije, Sv. Otac Papa Pio XI, u Enciklici “Casti Conubii” protiv kontracepcije i protiv sterilizacije je napisao: 56. “Budući da su neki očito odstupili od kršćanskog, već tamo od početaka predanog i nikada prekinutog kršćanskog učenja, misleći da o tim stvarima treba svečano naviještati drugo učenje, Katolička Crkva kojoj je sam Bog povjerio naučavanje i obranu nepovrijeđene čistoće čudoređa, postavljena usred tih razvalina ćudorednosti, kako bi sačuvala čistoću ženidbene veze netaknutom od ove sramotne ljage, u znak svog božanskog poslanja visoko diže svoj glas preko Naših ustiju i ponovno proglašava: Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha.

57. Svećenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u dušobrižništvu, opominjemo Našim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve duše, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo važnog Božjeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a još mnogo više, da se i oni sami čuvaju netaknutima od takvim krivih mišljenja i da ih ni na koji način ne opravdavaju.

Ako bi, Bože sačuvaj, neki ispovjednik ili dušobrižnik vodio vjernika koji ima u njega povjerenja, u ove greške ili ih u njima učvršćivao privolom ili krivom šutnjom, neka pripazi na činjenicu da će morati podnijeti strogi račun Bogu, Vrhovnom Sucu, za izdaju svoga svetoga povjerenja i neka se podsjeti riječi Kristovih: “To su slijepe vođe slijepaca: a ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu.” (Mt 15,14)

Protiv sterilizacije, bez obzira koliko bilo prethodno carskih rezova i bez obzira na bilo koje druge situacije, dajem Vam citat iz odgovora Kongregacije za nauk vjere “Haec Sacra Congregatio” od 13. ožujka 1975: “Dakle, prema crkvenom učenju, apsolutno je zabranjena (izravna sterilizacija), bez obzira na bilo kakvu ispravnu subjektivnu nakanu sudionika, zbog liječenja ili da se izbjegne bilo fizičko bilo psihičko zlo, za koje se predviđa, ili se boji, da će uslijediti.” (Danzinger–Hunermann, Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu. UPT Đakovo 2002.)

Na plodnost se treba gledati kao na dragocjeni Božji dar, a ne na nešto negativno.

Ne smije se sudjelovati niti u onim dijagnostičkim procedurama, poput rane amniocenteze i raznih drugih testova i analiza, koje pomažu u lovu i odstrelu bolesnih.

Ne smije se ubijati niti bolesnu djecu.

U slučaju opravdanih razloga odgađanja začeća, postoji „ekološko“ rješenje, bez grijeha, a to je suzdržanost u plodne dane. Plodni i neplodni dani se danas mogu pouzdano otkriti i u slučaju nepravilnih ciklusa, uz pomoć prirodnih metoda Billingsove i simpto-termičke.

Ali treba prihvatiti i moralni aspekt, da se seksualni život uopće ne smije provoditi prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život!

Ne smije se dopustiti niti pogrešni odgoj budućih djelatnika u medicini, farmaciji i bilo kojoj drugoj profesiji!

Nažalost, bilo je slučajeva su kroz teoriju i “praksu” na njih vršili pritisak da bi sudjelovali u strašnim grijesima. Ne smije se niti to dopustiti!

A sada još i nešto drugo, u vezi spolno prenosivih bolesti. One su danas u našim sredinama toliko proširene kao nikada ranije.

Do toga je naročito došlo zato što je netko davao podršku predbračnim i izvanbračnim odnosima reklamom i distribucijom  prezervativa i obmanjivanjem naroda da je to zaštita od bolesti.

Treba znati da nitko nikada neće otkriti prezervativ koji čovjeka čuva od grijeha. A grijeh je u nekom smislu SIDA duše.  Grijeh je ovdje najveći problem. Zbog njega propada duša.

Osim toga, preko prezervativa se ipak prenose i bolesti, pa i one smrtonosne.

Reklamom i distribucijom prezervativa nisu niti u jednoj zemlji zaustavili postotak zaraženih niti ga smanjili, nego su samo još više ubrzali širenje ove smrtonosne bolesti.

Centar za kontrolu bolesti SAD-a je još koncem osamdesetih godina  izjavio,  što nikada kasnije nije opovrgnuto: “… HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena,cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi…Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa.” Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4.

Reklama i distribucija prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.

Tako je danas Humanim Papiloma Virusum (HPV-om) u SAD-u zaražena najmanje trećina mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se prenosi preko prezervativa jednako kao i bez njega. Izaziva rak maternice i nekih drugih organa. Oko 99 % žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. Danas u Europi od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a.

Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. god u dokumentu “Consensus Statement on Cervical Cancer” utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a.

Isti taj Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s “National Institute of Allergy and Infectious Diseases” i s “Department of Health and Human Services” vlade SAD–a, su objavili da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Chlamydia Trachomatis izaziva upale i kod žena i kod muškaraca koje mogu dovesti do neplodnosti ili do smrti djece prije poroda.

Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog zaraze često umre još prije poroda.

AIDS se također prenosi preko grješnog sredstva prezervativa. Istovremeno s velikim reklamama prezervativa zaraza AIDS-om se je u nekim dijelovima Tropske Afrike toliko proširila da je već zaraženo preko polovine stanovnika mlađe dobi.

Ukraina je zemlja u kojoj se već više od 25 godina možda najagresivnije i najsistematičnije, od svih Europskih zemalja, reklamira prezervativ. Gdje su im rezultati?

Istovremeno s takvom “edukacijom”, postali su najzaraženijom zemljom u Europi AIDS-om, ali i mnogim drugim zaraznim bolestima. Milijun i pol stanovnika Ukraine danas boluje od tuberkuloze. Mnogi od njih su zaraženi rezistentnim, neizlječivim tipom tuberkuloze. Osim toga, zbog velikog nemorala, B i C hepatitisima, u nekim sredinama je kod njih zaraženo već 15 – 17 % stanovništva, a negdje i 40 %.

Očito je da se nemoralnim odgojem koji promiče prezervativ ili druge grijehe, doprinosi još većem širenju spolno prenosivih bolesti. Ne smije se dopustiti takav odgoj.

Većina zaraznih, pa i smrtnonosnih bolesti prenosi se već i ljubljenjem!

Podsjetimo se da se po restoranima pere pribor za jelo i čaše, odnosno da se ne upotrebljava čačkalice za zube koje su koristili drugi! A ljubljenjem bi se  prenijela veća količina bakterija i virusa nego preko tuđe neoprane čaše ili čačkalice!

To znači da bi se oni, koji su imali predbračni ili izvanbračni seksualni kontakt, trebali istestirati na brojne bolesti, da bi se, u slučaju potrebe, mogli liječiti.

Testiranja na plodnost, zarazne bolesti niti na bilo što drugo, ne smije se izvoditi griješnim načinom. Uvijek postoji mogućnost testiranja bez grijeha.

Mislim da je dobro o životu i Božjem daru plodnosti razmišljati i iz jedne šire perspektive.

Čovjek ostane zapanjen promatrajući snimke svemira, pogotovo one dobivene uz pomoć najnovijih teleskopa. Radi se o ogromnim prostranstvima i nebrojenom mnoštvu galaksija i raznih nebeskih tijela, velikim silama, visokim i niskim temperaturama.

Vrlo impresivno je diviti se i bogatstvu i harmoniji mikrokozmosa.

A Bog je jači i pametniji od svega što je stvorio.

Njegovo najdragocjenije stvorenje cijelog svemira, u najmanjoj količini materije, je tek začeti čovjek. Međutim, taj čovjek ima ne samo tijelo, nego i dušu, koju treba spasiti za vječni život na nebu!

Dragi Bog je samostalno stvorio samo dvoje ljudi: Adama i Evu. Nakon toga, On sudjeluje u stvaranju novih ljudi u suradnji s njihovim roditeljima. Bog daje dušu, a roditelji sudjeluju u stvaranju tijela.

Dragi Bog je predvidio povezanost seksualnog života s brakom i povezanost bračnog odnosa sa začećem. Ove povezanosti se ne smije narušavati, a narušavaju se predbračnim i izvanbračnim seksualnim životom, pogrešnim definicijama braka, sprečavanjem začeća bračnom odnosu preko grijeha kontracepcije i sterilizacije, odnosno začećem djece bez bračnog odnosa preko grijeha umjetnih oplodnji, u što spadaju umjetna inseminacija, izvantjelesna oplodnja – „epruveta“, razne tehnike genetskog inžinjeringa, kloniranje i sl..

To znači da se ne smije provoditi seksualne odnose, niti ono što bi moglo izazivati seksualno uzbuđenje prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život, a ne smije se sudjelovati u grijesima kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji, ubijanja, pa niti u drugim grijesima.

Sprečavanje začeća bračnom odnosu, kontracepcijskim ili sterilizacijskim sredstvima ili postupcima, znači otprilike kao da bi supružnici Bogu govorili: “Dragi Bože, ti si možda predvidio da kroz ovaj odnos stvoriš dijete. Međutim, dragi Bože, mi znamo matematiku bolje od Tebe. Nama sada ne treba novo dijete, nego nam treba: to, to i to. Idi, Bože, od nas, mi želimo živjeti bez tebe”.

Tako se prema Bogu ne smije ponašati! To su strašne riječi koje se ne smije niti pomisliti! A što ostane od ljudi koji od sebe pokušavaju otjerati Boga. U njima ostane pustoš, a pojavi se mnoštvo negativnih posljedica: grijeh na duši, štetne posljedice za brak, život, zdravlje i društvo u cjelini.

Sprečavanjem začeća bračnom odnosu kada je Bog planirao stvoriti novoga čovjeka, poremećuje se čak i budućnost čovječanstva.

Naime, da se je to dijete koje je Bog planirao začeti zaista začelo i rodilo, možda bi od njega bilo potomaka sve do konca svijeta. Bez toga djeteta, bliska i daleka budućnost će izgledati drugačije.

Podrška predbračnim i izvanbračnim seksualnim odnosima predstavlja sudjelovanje ne samo u grijesima duše, nego i u uništavanju moralnih, psiholoških i bioloških predispozicija za brak.

Čudimo se zašto ima toliko mnogo nesretnih brakova. Česti uzrok je grješan život još prije braka. Jedno pred drugo su došli osiromašeni, osakaćeni, ranjeni na takav način da ih može izliječiti samo iskreno pokajanje i  oproštenje grijeha preko svetih Sakramenata, zaslugama Isusa Krista.

Kako je žalosno kada neki ljudi zanemaruju vlastito i tuđe dostojanstvo i čast koju im je dragi Bog dao, da zajedno s Njime sudjeluju u stvaranju onoga što je najdragocjenije, u najmanjoj količini materije, a od Boga, već u trenutku začeća, dijete dobija besmrtnu dušu.

Kako je žalosno kada netko smatra da može biti pametniji od svoga Stvoritelja i izmisliti nešto bolje nego što je Bog već rekao u svojih Deset zapovijedi!

Oni koji preziru najdragocjenije Božje stvorenje u bilo kojoj fazi života, koji preziru i bilo koje druge Božje darove, time pokazuju i prezir prema Bogu koji je i nas stvorio. Tako pokazuju i neodgovornost za sebe i za svoju budućnost ne samo na zemlji, nego i za vječnost.

Ne smije se prezirati Božji naum o  braku, spolnosti, plodnosti stvaranju, životu i ponašanju ljudi!

Protivnik Boga i čovjeka je vrag. On Bogu ne može ništa nauditi, ali želi upropastiti i tjelesni i duhovni život čovjeka, otrgnuti ga od Boga i od vječne sreće u nebu, te ga strovaliti sebi u vječne paklene muke.

Dragi Bog nije samo stvorio svakoga od nas pa onda nekuda daleko otišao. On je i dalje uz nas, želi nam sreću i spas. Zato je poslao na Zemlju svoga Jedinorođenoga Sina Isusa Krista ponuditi spasenje ljudima koji žele spasenje, poučiti nas kako se smije a kako se ne smije živjeti. Isus Krist je osnovao Crkvu i Svete Sakramente koji nas povezju s Bogom, pomažu u ostvarenju Njegovog plana za svakoga od nas, te nakon smrti, dolasku Njemu u zagrljaj u vječni život na Nebu.

Mislim da je sada svima jasnije zašto se pojavljuje sve više farmaceuta, medicinskog osoblja i drugih ljudi koji odbijaju sudjelovati u grijesima. To su oni koji si još ipak nisu anestezirali savjest.

I za konac dva pitanja, kojima ne znam odgovor: Koliko dugo će Bog biti strpljiv, čekajući na pokajanje grješnika, promatrajući toliko mnoštvo grijeha koje sam ovdje spomenuo i koje nisam spomenuo?

Da li će kod nas biti minimalni broj pravednika koji će pomoći drugima da se pokaju?

Evo još i drugih nekih citata iz Biblije, koji će pomoći da se odbija sudjelovanje u grijesima:

»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« 

Mt 5, 11-12

»Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.

Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. Da nisam učinio među njima djelâ kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi –on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.“ Iv 15, 18-27

„Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!«

Mt 10, 18-20

S obzirom da se radio o borbi na duhovnom planu, izmolit ću još molitvu Svetom Mihajlu Arkanđelu:

Sveti Mihaele, Arkanđele, brani nas u boju; proti pakosti i zasjedama đavolskim budi nam zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo: i ti, vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću u pakao protjeraj! Amen!

Na koncu ću još i vapaj Maci Božjoj Gvadalupskoj.

Majko Božja Gvadalupska, zaštitnice začetog života, pod svojim si Srcem nosila našega Spasitelja Isusa Krista. Neka Njega, izvora života i ljubavi, zauvijek slavi naš narod i cijeli svijet!

Pomozi nam uvijek prihvaćati i hrabro naviještati Božju zamisao o predbračnoj čistoći, daru plodnosti, braku, obitelji, začeću djece i njihovom odgoju. Izmoli nam kod Svoga Sina milost poštivati i spašavati život svakog čovjeka, od trenutka začeća do prirodne smrti!

Sačuvaj nas od ubojstva nerođenog djeteta, eutanazije, kontracepcije, sterilizacije, umjetne oplodnje i drugih grijeha!

Zaštiti nas od napasnika koji vrebaju s tolikih mjesta. Marijo, zaogrni nas i našu djecu svojim plaštem! Amen

Dr. med. Antun Lisec