Zašto  griješiš opet?

A ispovjedi je iza tebe preko sto i pet,

Tko ti briše pokajanja i misli,

Isti grijesi opet ti se ponovili.

Zar ti nisu u ispovjedaonici ostali?

Hostijom čistom tijelo ti nahranili,

Krvlju Kristovom grješnu dušu ti na oprali?

Zašto griješiš opet i opet?

Zar se baš ništa u tebi ne srami?

Da opet psuješ nedužnog Boga,

Da opet pljuješ po prosjaku i dami,

Da opet lažeš baš svima i mami,

Da se opet skrivaš po jeftinim hotelima,

Sa muškim poslovnim kurvama,

Da uživaš u sirotinjskim  otkazima,

Smiješ se nad njihovim poniženjima,

Oglušuješ nad gladnim sudbinama.

Lažno se hraniš farizejskim ispovijedima.

Zar se baš ništa u tebi ne srami?

Zašto, dragog nam Boga varaš?

Svake nedjelje sveticu pred oltarom glumataš,

Poštene ljude pojavom provociraš,

Licemjerno po hostiju hodaš,

A već nove grijehe smišljaš,

Komu se ti zapravo ispovijedaš,

U ljudskom liku se skrivaš,

 Božje zapovjedi ne slušaš?

Zašto nam opet dragog Boga varaš?

Dubravka Vukoja