Na svečanoj akademiji u Baselu posvećenoj obljetničkom Danu obnovljene hrvatske državnosti, 10. Travnja 1941. – 10. Travnja 2010. mlada Hrvatica iz Like krasnoslovila je pjesmu NAZDRAVICA HRVATSKOJ od Blanke Dovjak Matković, inače moje dobre prijateljice iz Hrvatskog književgnog društva „Tin“, kojeg je osnovao književnik Zlatko Tomičić s nekoliko hrvatskih domoljubnih pjesnika obadva roda, od kojih se još sjećam imena i prezimena.
Evo nekoliko takovih iz ovećeg broja, kojih se još poimence sjećam: Bruno Bušić, Asaf Duraković, Dragan Hazler, Miljenko Hrkač, Iris Kamenski, Milan Krmpotić, Blanka Dovjak Matković, Nikola Paulić, Mile Pešorda, Zdenka Punđa, Joja Ricov, Marija Samaržija, Mirjana Sprizer, Marija Suknajić, Veljko Vučetić... Sve pjesnikinje su bile izrazito dobre Hrvatice i napose domoljubne, ali ipak najbolja po svima ponašanjima i djelovanjima je bila Blanka Dovjak Matković. Od velikog broja poznatih Blankinih pjesama, ponajviše je brižno domoljubna:
NAZDRAVICA HRVATSKOJ
Tebi nazdravljam najdraža zemljo!
Tebi, za koju trošim rasipnički najljepše nježnosti,
Skupocjenu iskrenu ljubav darujem ti kao mali detalj
U velebnom mozaiku ljubavi svih Hrvata.
U ovom svečanom času neću nad izdajstvima pjevati tužbalice
jer mi ionako pamtimo dulje nego to želimo.
Ni oplakana nasilja neću spominjati
jer sve naše teške uspomene proglašujemo pokojnicima
kojima ne idemo na groblje i ne nosimo im vijence.
U ovom svečanom času bez upotrebe tuge i mržnje
nazdravljam ti svojom odanošću i vjernošću
možda prokleta od njuškala i krivokletnika
ali radosna u okrilju tvojeg tisućgodišnjeg ponosa.
Ne može šaka bjesomučnika u jednoj maloj kaplji vremena
zbrisati one stranice naše prošlosti
po kojima su katkada gmizale prezrene gusjenice
ali iz kojih su često polijetali hrabri sokolovi.
O Hrvatska, najmilija, najdraža zemljo!
Nazdravljam ti svojim srcem punim ljubavi:
Živi i cvjetaj okomita i ponosna.
Ne sagibaj koljeno i ne klanjaj se ponizno nikome.
Pred tvojim će vratima skapati naoružani mržnjama
jer mi pamtimo dulje nego to želimo.
Oporučno ćemo ostavljati ponos i poštenje našim potomcima.
B.D.M.
Mladoj Hrvatici iz podvelebitske Like, koja je zaplakala za vrijeme krasnoslova, zahvalilo je na divnom i vrlo dirljivom krasnoslovu burnim aplauzom nekoliko stotina nazočnih Hrvatica i Hrvata na svečanoj akademiji u Baselu.