Od kad  je svijet stvoren

uvijek je postojao

netko tko je

želio biti najiskusniji,

najpametniji,

i tko je uvijek htio

baš sve znati

i svakome suditi.

 

A suditi se može

samo onome

u čijoj koži

ili cipelama si hodao!

Kako možeš

suditi nekom

o kome ništa ne znaš

i nisi kao on trpio?

 

Na lomaču bi

htjeli smjestiti

tobožnje grešnike;

puritanci – čistunci vrli,

najradije bi

do neba visoku vatru zapalili,

a od silne želje da povrijede

ne vide koliko su i sami griješili.  

 

A vatru paliti

bi mogli i smjeli

samo oni

koji su slične

stvari proživjeli.

Tek tada pravo imaju

da odluku o nečemu donose,

i da drugog osuđuju.

 

Najprije bi pritom

trebali se osvrnuti

na sebe i svoje greške,

i pred svojim vratima

pomesti  sav kukolj i trnje!

No ponekad ne vide

svoje vlastite grijehe

jer ih je zatrpalo žbunje!

 

„Tko je bez grijeha

nek prvi baci kamen?“

odavno već je Isus rekao

i u nasljeđe  nam ostavio

i grijeh i osudu,

no nije nam nažalost

dao i dovoljno mudrosti

za pravednu prosudbu.

 

Često nam se stoga dogodi

da i nevini ljudi

zbog krivog mišljenja stradaju!

Tad te uvreda

duboko zapeče,

zaboli,

i poput najoštrijeg mača

rani te i pogodi

uvreda onog koga  ti srce voli!

Nada Landeka/Iz zbirke poezije Bogatstvo duše, 2012 g.