Ljubav čovjeka prema čovjeku najveća je od svih kreposti. Nije ona najveća u smislu u kojem je jedno stablo veće od drugih, već je ona najveća u posve drugačijem smislu, u tome što je nazočna u svim drugim dobrim svojstvima. Ustrajnost, umjerenost, prijateljstvo, poslušnost, uslužnost, poštovanje, sve te kreposti dobivaju svoju vrijednost ukoliko u sebi sadržavaju ljubav.
Sveti Augustin to veoma snažno naglašava kad kaže; „Ljubi i čini što hoćeš!“ Ako imamo ljubav, želimo činiti samo ono što je dobro. Dosta je već imati samo ljubav, jer sve je sadržano u tome.
Time on govori o istinskoj ljubavi koja izlazi iz osobe i koja se širi naokolo. Svima nam je poznato kako se ljubav može izroditi, a kako tek lako može postati sebična.
Isus je također razjasnio o čemu je čista ljubav, govoreći o neprijatelju. I njega treba ljubiti. „Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto?“ (Mt 5,46). Naš uzor treba biti nebeski Otac čije sunca sja jednako nad svima dobrima i svima zlima.
U svakoj pravoj ljubavi Bog je prisutan, pa i onda kad ga ljudi izričito ne poznaju. Čovjek koji ljubi postaje više čovjek. Sada i u drugom životu. U to mnogi od nas sumnjaju. Ljubav, kažu neki, nije ništa drugo nego briga za samoga sebe kako bi rastao i primio nagradu ovdje i u nebu. Ne postoji prava i savršena ljubav prema drugima, misle mnogi.
Takvo razmišljanje nije posve ispravno. Bog je uistinu toliko Ljubav da se svatko koji ljubi približava njemu. To ipak ne znači da ne može biti prave ljubavi. Kroz prošlost je vidljivo da su veliki sveci nesebično darovali ljubav i izgubili pri tom iz vida vlastitu korist.
Ne mora li se ljubav ublažiti zdravim razumom?
Prava se ljubav ne ublažuje zdravim razumom, nego je on pomaže i ostvaruje. Zdrav razum koji traži najuspješnije čine da budemo drugima dobri, velika je pomoć ljubavi. On nam pomaže da se „poistovjetimo“ s drugima i da se stavimo u njihov položaj. On nam pomaže da postignemo ono što je nemoguće (pomirenje u dugotrajnim sukobima, pomoć u beznadnim slučajevima). On nam pomaže da ostvarimo ono što je, ljudski govoreći, ludo (da stavimo interese drugoga ispred svojih vlastitih). To je zbog toga što se stavljamo u njihov položaj i što njihove želje poistovjećujemo sa svojima.
„Zdrav razum“, međutim, koji samo od sebe polazi; „Ja (i moja obitelj) imam pravo, ja se ne mogu toga odreći“ ne može tuđe želje poistovjetiti sa svojima i ne može tražiti izlaz ondje gdje se sve čini nemogućim. Njegovo je načelo da prava ljubav počinje od samoga sebe, ali pri tome misli da se prava ljubav i zaustavlja na samome sebi. Posljedice toga su nemarnost nekih kršćana da pomognu jedni drugima i neprestani razdori u njihovim obiteljima.
Ljubiti znači izići iz sebe. Zbog toga takva ljubav mnogima „ne leži“. Mi je se bojimo. Bojimo se ljubiti Boga, bojimo se ljubiti ljude. Nismo više posve sigurni u sebe niti u svoj vlastiti život.
Uzvratiti dobro za zlo, stavlja odjednom naše ponašanje na novu i višu razinu. Nepoznata sila izbija na drugoga; „Postupajući tako, skupit ćeš razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu“. To je jedini način da se sruše ograde i da ljudi postanu spremni predati se drugima.
Svi smo mi početnici u ljubavi. Sebičnost i zlonamjernost prikrivanja unutarnjih nedostataka i nezrelosti čine nas takvima da još uvijek moramo naučiti sve. Ne možemo naučiti taj zadatak nekim smišljenim naporom već samo voljom i ljubavlju. Svaka pretjerana tjeskoba protivna je Evanđelju. Postoje putovi koji vode do ljubavi. To su putovi radosti, dobrog raspoloženja, dobrih odnosa, pa čak i zdravog natjecanja. Sve što otvara ljudsko srce može biti početak milosti.
Ljubav nam je darovana svima zajedno. Zajednički je moramo i ostvariti jer ljubav ne može zauvijek dolaziti samo od jedne strane. Sa svoje strane moramo sve učiniti. Uzvraćena ljubav, ljubav koja je nama iskazana, može postati snažnom pomoći.
Ljubav nam ne zadaje samo strah. Ona je i najdublja čežnja našeg bića i čežnja naše duše. Veliko je oslobođenje znati da je čitav naš život usmjeren prema tom jednom jedinom cilju, prema ljubavi. Bez nje, sve drugo nije spomena vrijedno.
hazud.hr