Prisustvo toj fešti dala mi je poleta da malo bolje razmislim o sebi, ljudima oko sebe i da se zapitam:”Što mogu ja učiniti?”

Ne znam koliki od nas si postave to pitanje:”Što mogu ja učiniti ?”  U stvari postoji samo jedan odgovor – Sve što činimo, činimo iz ljubavi!

Naša duša čini sve u ljubavi,  a ljubav je u naša srca zalivena. Srce je  središte duše, mjesto gdje su sve naše odluke. Imamo mogućnost izbora uvijek. Izabrati dobro ili loše.

Rodili smo se, imamo život koji živimo kako tko, ali isto sunce grije one dobre i one loše. Dobili smo dar bez da smo ga zaslužili, bez obračuna, bez očekivanja.  Ako imamo ljubav u sebi, onda imamo ljubav bez očekivanja. U Bibliji Djela 20,35 stoji pisano:”….mnogo je blaženije davati nego li uzimati!   Na tim riječima djelom počiva moralni zakon. 

Blaženstvo je davati. Ne postoji ni jedno ljudsko biće koji se ne veseli nekom daru, poklonu ( pažnja, lijepa riječ,vrijeme, materijalni dar) Posebno djeca i stariji ljudi željni pažnje jasno iskazuju tu radost.

Na istim  principima temelji se i brak. Zajednica muža i žene.

Kada se sklopi brak  na temeljima   ljubavi taj brak ostaje trajno.  Ljubav je vječna. Ona nikada ne prestaje, ni  kod groba.  Kada  se brak sklopi radi   interesa bez obzira kakovih vrsta, a to je već moralno pitanje,  taj brak se brzo raspadne. Nema interesa, nema  ljubavi, nema braka.

Čest je takav slučaj u našem vremenu, kada su ljudi izgubili  svoju, ljudskost, moralnost, kada vlada gluma, a ne istina.

Nedugo sam čula izreku “zamrznuta ljubav”. Nikada prije nisam znala za takvo što. Smatrala sam ljubavi ima ili nema, što znači da se ljubav zamrzne, kome ona treba, što je to.?  Tada mi je čisto slučajno, a slučajnosti ne postoje, došao mail s temom o zamrznutoj ljubavi.

Pisalo je: ” Čovjek koji govori da je svoju ljubav zaledio, znači da je  svoju dušu zaledio. Umjesto pozitivnih osjećaja ljubavi gaji negativne osjećaje. Takav čovjek je mrtav čovjek, on ne živi, ni duhovno i tjelesno. Mržnja umjesto ljubavi. To je isto kao voda, možemo ju zalediti, ona dobije samo drugo agregatno stanje, nije tekuća, već kruta. Međutim, ako se led stavi na toplinu, sunce, ponovo postaje voda. Isto tako, ako “zaleđena ljubav” dobije dovoljno topline, zaleđena  ljubav ponovo postaje ona  prava.

“Blaženije je davati nego uzimati”

U odgoju naše djece također smo svjedoci postupaka koji dolaze iz krivog odgoja. Umjesto da djeci dajemo ljubav, učimo ih o ljubavi Božjoj i među ljudima, mi im govorimo o pravima:” To možeš očekivati,….Na to imaš pravo…” Istina, škola za roditelje još  ne postoji i svatko radi ono što misli da je najbolje za svoje dijete.  Jesmo li se zapitali:” Kada sam mu rekao/la koliko mi znači? Koliko ga volim?”Koliko vremena provodim sa  svojim djetetom? Je li to vrijeme kvalitetno utrošeno? “Ili samo trčimo za zaradom i svojim interesima, a kada  odgoj izmakne kontroli krivi su nam svi osim nas.  Svakodnevno smo svjedoci posljedica odgoja ulice, elektroskog medija. Djeci se  ne odlazi u školu, nestaje interes za učenje, knjige se sve manje čitaju, priče se više ne pričaju.. Nema ljubavi.

Živjeti u zajednici je lijepo, ali u zajednici gdje vlada sloga, ljubav, davanje a ne samo primanje, uzimanje.  Živjeti u ljubavi je jedini put koji nas vodi k Bogu, koji vode jedan drugoga, da sve što  se čini, se čini u ljubavi, ne iz interesa. To vrijedi za one  koji u njega vjeruju,  i za  one koji nemaju vjeru u sebi je ljepše živjeti u skladu.  Sve što činimo, činimo dobro, jer ako činimo dobro  to je  konsekvenca naše ljubavi prema Bogu i bližnjima. Onda nema mjesta razočaranju i tuzi.

Druga je stvar naših očekivanja – smatranja da onaj drugi pokraj nas treba  znati  naše želje, naše  nade, očekivanja.

Ako radimo iz ljubavi i kroz ljubav: ” Blaženije je davati nego uzimati”, vodi nas bliže  Bogu (za one vjerne), a usrećuje naše bližnje, partnera, djecu, obitelj, prijatelje. Ljubav je jednostavnije primati nego dati.

Svjedoci smo svakodnevno u posljednje vrijeme rastavama, svađama, netrpeljivosti, lažima, krivim optuživanjima,nasilju. Je li to iz ljubavi?  Svjedoci smo kako lošim međuljudskim odnosima tako i  prirodnim katastrofama. Kakvi su to znaci ? Zbog čega stradavaju ljudi?Postavlja se pitanje:” Jesam  li ja /ti dovoljno ljubio/la? Da li dovoljno ljubim ? Koliko nas se zahvaljuje za darove koje svakodnevno primamo?    Mi još ne ljubimo dovoljno, jer da imamo ljubavi takve situacije  se ne bi događale. Ljubav je vječna i ništa ne prestaje kod groba.

A sada sa ljubavi na djelo !  Neka samo ljubav vlada!

Autor; Karmela Lauc