Razdvojenost djeteta i majke izaziva duboke i teške traume, duboke boli, patnje, usporava ili onemoguaćava emocionalni i psihološki razvoj.
Znaju li to ministrica Bernarda Juretić i djelatnici Centara za socijalnu skrb?
Očigledno ne znaju, jer je upravo po Prijedlogu Centra za socijalnu skrb Zadar i Rješenja o ovrsi NAD ŽIVIM BIĆIMA, dvoje maloljetne djece obitelji Božić, provedena ovrha u utorak u rano jutro. Janjičarska horda (valjda sa genetskim kodom zaostalim još iz 17. stoljeća) iznenada i na prepad provalila je u kuću Tomislave i Ante Božić iz Maslenica i otela njihovo dvoje djece.
Dok je baka smirivala dječaka, policajka je upala u sobu, uzela iz krevetića uspavanu djevojčicu, i polugolu je odnijela u automobil. A potom su se vratili po dječaka i istrgli ga iz bakinih ruku. Priča o sociolozima, psiholozima, o brizi i skrbi za djecu, o brizi za njihov odgoj, o nastojanju izbjegavanja trauma, i druge bajke koje plasiraju Centri za socijalnu skrbi i sudovi – ovdje su sve pale u vodu.
Hasanaginici je srce puklo od tuge za njenom djecom
Sigurno ste čuli za priču o „Hasanaginici“, o ženi, majci, poznatoj po ljubavi prema svojoj djeci, čije je srce prepuklo od tuge. Majku, ženu Hasanage, silom su odvojili od njezino petero djece i zabranili joj da bude sa njima, zabranili joj da ih odgaja.
Zašto u ovom tekstu podsjećam na tu tužnu epopeju, priču o neizmjernoj majčinoj ljubavi, iako ista datira iz 17. stoljeća?
Zato, jer se i danas događaju identične stvari, moderni janjičari pod imenom Centar za socijalnu skrb, sudstvo i policija – razdvojili su majku i troje dječice od pet, četiri i dvije godine. Sve su to učinili uz obrazloženje da djeca nisu imala povoljne uvjete za život “jer su spavali u sobi u kojoj se kuha i puši.”
Djelatnice Centra za socijalnu skrb i sudac Vranković Zoran sa Općinskog suda u Zadru vjerovatno su živjeli pod staklenim zvonom, iako je upravo generacija rođena 30-tih, 40-tih, 50-tih, pa i šezdesetih godina živjela, spavala, učila u jednoj sobi koju su dijelili sa svim ostalim članovima obitelji – i to u sobi u kojoj se spavalo, jelo, pa i pušilo. A odgojene su i brojne generacije pametnih i sposobnih ljudi, stručnih ljudi koji su završili fakultete, koji znaju cijeniti napredak u životu upravo zato jer su njihovi početni koraci u svijet bili teški i mukotrpni, iz jedne jedine sobe. Naročito su ti koraci teški bili za njihove majke koje su danonoćno radile i skrbile da bi njihova djeca imala bar osnovno, i da bi proživjela mirno djetinjstvo.
Preduvjet za to mirno djetinjstvo je MAJČINO KRILO.
Unatoč svim tegobama, siromaštvu, boli, patnji, brigama – svaka tegoba bila je daleko lakša djetetu za proživjeti onog trenutka kad sjedne u majčino krilo, kada majka rukom obriše suze, zagrli dijete, stisne ga u naručju. Svi znamo da u tim trenucima dijete se osjeća sigurno i zaštićeno.
Obitelji Božić oduzeli su pravo na roditeljstvo otimanjem djece iz njihova doma, a njihovoj djeci oduzeli su majku
Za svoj postupak imaju prema “običnom puku”, tzv. “narodnom” nekoliko nerazumljivih objašnjenja. Centar za socijalnu skrb Zadar tvrdi da se radi o obitelji koja je od početka zasnivanja bila pod nadzorom Centra. To navodno zato jer je majka bila maloljetna kada je rodila prvo dijete, a nakon toga rodila je još dvoje djece od kojih najmlađe nema niti dvije godine. Centar tvrdi „da je predložio izdvajanje djece iz obitelji zato “jer se majka kao 15-godišnjakinja skitala, pila alkohol, zato jer otac nema odgojnih kapaciteta, jer svi spavaju u istoj prostoriji u kojoj se kuha i puši…..“
Kakve su to gluposti?
40%, a možda i više mladeži u Hrvatskoj, ponajviše tzv. „zlatne mladeži“ skiće se s manje od petnaest, pije alkohohol, promiskuitetni su, a neki čak i konzumiraju opijate. Za velik broj sličnih slučajeva Centri za socijalnu skrb primali su i prijave susjeda, rođaka, prijatelja, ali uzalud, djeca iz nesređenih bogatih obitelji imaju očigledno pravo na obitelj, na majke i na očeve koji će punim novčanicima kupiti pravo na roditeljstvo.
Međutim, slažemo se, roditelji koji se izlažu brojnim ovisnostima vjerovatno imaju problema u odgoju djece, ali iz Rješenja Centra sa socijalnu skrb, vidljivo je da to ovdje nije bio slučaj.
Iz predmeta obitelji Božić iščitava se, da Centar u njihovom slučaju prevenira radi majčinog života u prošlosti??? Zar su ti ljudi iz Centra zaboravili na majčinski instinkt, na osjećaj koji u svakoj majci budi ljubav prema tom malom biću, djetetu koje žena nosi pod srcem i koji osjećaj ženu-majku pretvara u lavicu, spremnu položiti život za svoje dijete. Takav osjećaj nije jednak u 15 godišnje djevojke i zrele žene i majke. Majke poput drevne Hasanaginice! Ljudi se sa godinama mijenjaju, žene nakon majčinstva naročito. Razmišljanje i život jedne petnaestogodišnjakinje ne može se mjeriti sa razmišljanjima i jedne zrele žene i majke.
Obitelj Božić, sudeći prema Izvješću Centra za socijalnu skrb i obrazloženjima navedenim u njemu, kažnjena je oduzimanjem djece radi tri stvari: 1) radi majčine prošlost i činjenice da je mlada rodila, 2) radi siromaštva i činjenice da „svi spavaju u jednoj sobi u kojoj se kuha i puši“, i 3) i zato što su se krajem 2015. godine ozbiljno posvađali sa socijalnom radnicom koju su otjerali iz kuće.
Od tada kažu, kreću njihovi problemi.
Centar za socijalnu skrb Zadar dao je prijedlog Općinskom sudu u Zadru da se roditeljima djeca oduzmu i smjeste u Dom za nezbrinutu djecu, iako se u njihovim izvješćima nigdje ne navodi zlostavljanje djece ili ekstremno zanemarivanje, što su glavni razlozi zbog kojih se u praksi djeca izdvajaju iz obitelji.
Mjera izdvajanja najteža je i krajnja mjera koja se provodi samo kad ni jedna druga mjera ne daje rezultate. Upozorila je na to u ožujku i ministrica Bernardica Juretić, o čemu je pisao i portal HAZUD, tražeći od nadležnog Centra da preispita cijeli slučaj. Uzalud, očigledno je u ponovljenom postupku donešena jednaka odluka, i djecu obitelji Božić odlučili su nemilosrdno i grubo razdvojiti od roditelja. Ili nisu ni čekali na odluku u ponovljenom postupku?
Svi koji poznaju tu obitelj tvrde da su djeca sretna, zadovoljna, voljena, čista, u razvoju ne pokazuju nikakve poteškoće ni zaostatke. Otac radi i ima 3.600,00 kn primanja. Više godina je zaposlenik u istom poduzeću i ima redovna primanja. Djeca su iznimno povezana sa majkom i zbog razdvojenosti od roditelja teško se smiruju. Svakodnevno plaču, i naši izvori kažu da u Domu Sveta Terezija od malog Isusa gdje su djeca smještena, primjenjuju i neke ne baš uobičajene mjere za smirenje djece, što majku dovodi do potpunog očaja.
Nadzor koji je odredila ministrica Bernarda Juretić također je zakazao. U ovom slučaju je nedvojbeno trebao utvrditi radi li se o obitelji kojoj je doista trebalo oduzeti djecu ili obitelji kojoj je trebao ozbiljan socijalni rad i intenzivna stručna pomoć?
Što o oduzimanju djece od roditelja kažu stručnjaci i Deklaracija o pravima djeteta?
Prirodno je i logično da majka bude sa svojom djecom do njihove punoljetnosti, a i duže. Stručnjaci kažu „da je u roditeljstvu najvažnija ljubav prema djetetu. Majčinska ljubav i skrb je ono što dijete istinski treba, kako bi se osjećalo voljeno, jer to predstavlja namirivanje njegovih tzv. primarnih potreba.
Te primarne potrebe su neophodne za djetetov psihološki i emocionalni razvoj, jednako kao i hrana za razvoj tijela. O ishrani djeteta puno znamo i posvećujemo joj veliku pažnju, ali se često propušta pobrinuti o saniranju problema zbog kojih se usporava njegov emocionalni i psihološki razvoj.
Većina problema s djecom i uzrok njihovih nepoželjnih ponašanja su posljedica nenamirenja djetetovih primarnih potreba od kojih je povezanost s majkom najveća. U određenim senzitivnim periodima dijete treba točno određenu interakciju s roditeljima koja je preduvjet odvijanja razvojnih procesa u njemu. Nedostatak te interakcije i nedostatna povezanost majke i djeteta je uzrok emocionalnog i psihološkog nesazrijevanja što se manifestira s problematičnim i nepoželjnim ponašanjima, kako u djetinjstvu tako kasnije i u odraslom periodu“ .
Razdvojenost djeteta i majke izaziva duboke i teške traume, duboke boli, patnje, usporava ili onemoguaćava emocionalni i psihološki razvoj.
Znaju li to ministrica Bernarda Juretić i djelatnici Centara za socijalnu skrb?
Očigledno ne znaju, jer je upravo po Prijedlogu Centra za socijalnu skrb Zadar i Rješenja o ovrsi NAD ŽIVIM BIĆIMA, dvoje maloljetne djece obitelji Božić, provedena ovrha u utorak u rano jutro. Janjičarska horda (valjda sa genetskim kodom zaostalim još iz 17. stoljeća) iznenada i na prepad provalila je u kuću Tomislave i Ante Božić iz Maslenica i otela njihovo dvoje djece.
Prema bakinoj priči, djecu su oteli polugolu i u polusnu, (u pidžamama), bez prava da ih majka smiri, da se pozdravi sa njima, da djeci objasni….. potpuno bez ikakvog prava….
Dok je baka smirivala dječaka, policajka je upala u sobu, uzela iz krevetića uspavanu djevojčicu, i polugolu je odnijela u automobil. A potom su se vratili po dječaka i istrgli ga iz bakinih ruku. Priča o sociolozima, psiholozima, o brizi i skrbi za djecu, o brizi njihov odgoj, o nastojanju izbjegavanja trauma, i druge bajke koje plasiraju Centri za socijalnu skrbi i sudovi – ovdje su sve pale u vodu.
Jednak slučaj zbio se nedavno gdje je „ovršeno dijete“ vriskalo pokušavajući se izboriti da ostane s ocem, nije željelo k majci, na kraju je dijete hospitalizirano s teškim traumama.
U slučaju Božić baka je dan poslije, vjerovatno tek postavši svjesna svega što se dogodilo pala u nesvjest, završila je u bolnici.
Institucije grubo i nemilosrdno provode egzukucije nad građanima, a ne provode skrb, to je više nego očigledno.
Slučaj obitelji Božić naravno nije jedini. Tko je predlagatelj Zakona kojim je propisano da se na ovakav način rješavaju problemi siromaštva i neimaštine, tvrdeći da je to najbolje rješenje za djecu, i koliko je takav zakon u skladu sa međunarodnim deklaracijama i konvencijama o ljudskim pravima i pravima djeteta?
Je li upad u nečiji dom postupanje utemeljeno na zakonu ili predstavlja zadiranje u dom i u privatnost, zadiranje u pravo zajamčeno Ustavom RH – na dom, na obitelj, na rad?
Tko će popraviti štetu nanešenu obitelji Božić i mnogim drugim obiteljima kojima su oteli djecu, ili kojima tek planiraju oteti – „zato jer nisu ravnomjerno raspoređivali sredstva“ , i zato jer „spavaju i istoj sobi u kojoj se kuha i puši?“
Malena Lana zamolila je mamu da zovne policiju da ju oslobode, baka Ika se na suze djevojčice slomila i pala u nesvjest, hospitalizirana je.
Baka svjedoči o događajima u kući prilikom provedbe ovrhe nad djecom. Policajac koji je otimao unuka iz bakinih ruku, podrugljivo ju je zapitao: „A za čim ti plačeš!“
Nakon što je majka Tomislava zamolila policajku PP Obrovac da nazove oca koji je bio na poslu, da se otac oprosti sa djecom i pokuša ih malo smiriti, policajka Iva Maruna odgovorila je:
„Što će im otac?“
Tko će baki vratiti zdravlje i mir?
Tko će smiriti očajnu majku?
Tko će jamčiti, iz državnog vrha, iz Ministarstava, iz Centara za socijalnu skrb da su ovakve njihove odluke upravo najbolje za otetu djecu i za njihovo „sretno“ djetinjstvo, te da upravo te njihove odluke neće djeci prouzročiti teške traume, i na kraju, tko će namiriti štetu zbog puknuća nečijeg srca od tuge, baš poput Hasanaginice, žene i majke čija ljubav prema djeci živi opisana već stoljećima u epopeji i prenosi se s koljena na koljeno?
Autor: Nada Landeka
******************************************************************************
Međunarodni propisi iz Konvencije i Deklaracije o pravima djeteta
ZLOUPOTREBA I ZANEMARIVANJE RODITELJSKOG PRAVA
Roditelj može zloupotrebljavati ili grubo zanemarivati roditeljske dužnosti. U tim slučajevima roditelj se lišava roditeljskog prava.
Šta znači zloupotreba roditeljskog prava?
Zloupotreba roditeljskog prava postoji ako roditelj:
- fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dijete
- izrabljuje dijete prisiljavajući ga na pretjeran rad ili na rad koji ugrožava djetetovo zdravlje, moral ili njegovo/njeno pravo na obrazovanje, odnosno na rad koji je zabranjen zakonom
- podstiče dijete na vršenje kaznenih djela
- razvija loše navike, sklonosti i sl.
Kada roditelj grubo zanemaruje roditeljske dužnosti?
Grubo zanemarivanje roditeljske dužnosti postoji ako roditelj:
- napusti dijete ili se uopće ne srkbi o osnovnim životnim potrebama djeteta s kojim živi
- izbjegava uzdržavati dijete ili održavati kontakte sa djetetom s kojim ne živi
- ako s namjerom i neopravdano izbjegava stvoriti uvjete za zajednički život s djetetom koje se nalazi u ustanovi za skrb o nezbrinutoj djeci
KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
Članak 5. Radi osiguranja odgovarajućeg usmjeravanja i vođenja djeteta u korištenju prava priznatih ovom Konvencijom, a u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta, države stranke poštivat će odgovornosti, prava i dužnosti roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba zakonski odgovornih za dijete, ili, ako je potrebno, članova proširene obitelji ili zajednice kako to nalažu mjesni običaji.
Članak 9. 1. Države stranke osigurat će da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta. Takva odluka može biti naročito potrebna u posebnim slučajevima, kao što su zloporaba roditeljskog položaja ili zanemarivanje djeteta, ili pak kad roditelji žive odvojeno, a mora se donijeti odluka o mjestu djetetova prebivališta. 2. U svakom postupku koji se vodi u skladu sa stavkom 1. ovog članka, svim zainteresiranim stranama mora se omogućti sudjelovanje i izjašnjavanje. 3. Državne stranke poštivat će pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit.
Članak 18. st.1.. Države stranke učinit će sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga. 2. U cilju jamčenja i promicanja prava utvrđenih u ovoj Konvenciji, države stranke pružit će odgovarajuću pomoć roditeljima i zakonskim skrbnicima kako bi oni mogli ispuniti svoju dužnost prema djetetu, te jačati ustanove i službe za dječju zaštitu i skrb. 3. Države stranke iskoristit će sve odgovarajuće mjere da djeca zaposlenih roditelja mogu uživati zaštitu i skrb ustanova i službi koje im u tom smislu stoje na raspolaganju.
Čanak 19. 1. Države stranke poduzet će sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštite dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, dok o njemu brine roditelj(i), zakonski skrbnik(ci) ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjerena. 2. Mjere zaštite po potrebi moraju obuhvatiti djelotvorne postupke uvođenja socijalnih programa za pružanje potrebne pomoći djetetu i onima koji o njemu brinu te za druge oblike prevencije i utvrđivanja, izvješćivanja, ukazivanja, istraživanja, postupanja i praćenja slučajeva zlostavljanja djeteta koji su gore opisani i, bude li potrebno, za uključivanje suda.