Slobodna zemlja, neka svatko slobodno govori, daje si prezimena kako hoće. Za tu slobodu koju uživa Ethemov sin, kao i sinovi mnogih očeva, general Praljak je podnio žrtvu. Mislim da bi ga general Praljak potpuno razumio jer je i sam pao kao žrtva instrumentaliziranja, instrumentaliziranja prava i pravde u političke svrhe.
Haaški sud za bivšu Jugoslaviju koji je (nebrigom) ubio generala Praljka, nastao je kao posljedica političkog “udruženog zločinačkog pothvata” umotanog u “međunarodno pravo” da kroji “pravdu” po mjeri velikih sila i njihovih tajnih službi.
To ne tvrdim ja. To tvrde “insajderi”. Evo samo par njih, radi malenog prostora koji imam, kako bi Ethemov sin koji govori o “instrumentaliziranju” bio cjelovito “informisan”.
Presporo, preskupo i nepravedno
Georges Abi-Saab-a, profesor međunarodnog prava, bio je jedan od prvih sudaca kojeg je Opća skupština UN-a, koji je osnivač ovog Suda, imenovala, a koji je vrlo brzo dao ostavku. Razlog “bizaran”: profesor Abi Saab je ostao zgranut kada je vidio kolike su ovlasti tužitelja, koliko je sukladno tome igara u politici optuživanja koju vode velike sile i njihove službe, da cijeli Tribunal nema nikakve veze s pravom i pravdom te da je opasno da se sudi po anglosaksonskom modelu.
Sve to je u intervjuu koji je dao Večernjaku prije dva desetljeća jednoj od najboljih poznavateljica ove problematike Višnji Starešini, sažeo u rečenici: “Ja sam dio studija proveo u SAD-u, poznajem taj sustav i osobno mu nisam sklon. Osobito ne na međunarodnom planu. Nalazim ga preteškim, a pravdu presporom, preskupom i nepravednom.”
Kako su, dakle, haaški tužitelji podizali optužnice? Po diktatu politike. Evo što kaže o tome desna ruka tužiteljice Carle del Ponte Florance Hartmann: “Vojni analitičari okupljeni u Military Analyst Teamu, MAT u žargonu Suda, bili su neizbježan put svakog pravnika ili istražitelja koji želi analizirati hijerarhijske strukture, secirati organizacijske sheme, identificirati one koji naređuju. Kao osjetljivo i zaštićeno mjesto u središtu sudskog stroja odmah pobuđuje lakomost velikih sila.
Ovaj zadatak, previše precizan i složen da bi se povjerio neiskusnom osoblju, dodijeljen je, sasvim logično stručnjacima. Amerikanci i Britanci požurili su se dati to visoko kvalificirano osoblje, koje omogućava nadziranje kaznenih strategija iz daljine.
Vojni analitičari koji su potekli iz najboljih obavještajnih službi i ostali vjerni svojim vladama, bili su bez sumnje među najkompetentnijim članovima ICTY-ja, ali su mu nametali pristranost. Godinama su obeshrabrivali svaki pokušaj progona pravih huškača etničkog čišćenja i utuvili većini u tužiteljstvu da Mladić i Karadžić djeluju na svoju ruku i da se ne može zamisliti dogovorna politika Beograda i Pala, sjedišta srpskih ekstremista u Bosni.”
Pokušali zataškati i Ovčaru
Treba li dodatni komentar? Da. Slobodan Milošević je umro nevin, Vojislav Šešelj je nevin, njegov isprdak koji je hodao po Hrvatskoj i govorio, huškao da je ovo Srbija, Aleksandar Vučić je predsjednik Srbije, Vojni vrh JNA i KOS-a je nevin, Ratko Mladić je bio privatni poduzetnik, smjer mesar, koji nije imao nikakve veze s Beogradom, Ratko Mladić nije uopće optužen za zločine i klanja po Hrvatskoj…, mogli bismo do jutra nabrajati sve “propuste” Haaškog suda, zapravo njegove zločinačke politike optuživanja.
Eto, takvom politikom optuživanja ni za Vukovar nitko nije presuđen, samo za Ovčaru, pri čemu treba dodati da su Ujedinjeni narodi, utemeljitelji ovog zloglasnog suda koji je osudio Praljka, opstruirali i pokušali zataškati, i srpski zločin na Ovčari. Naime, kada je Frits Kalshoven, profesor međunarodnog humanitarnog prava, kao čelnik UN-ove Komisije za istraživanje teških kršenja ljudskih prava, krenuo u iskapanja na Ovčari, u sustavu UN-a “nisu mogli pronaći” par desetaka tisuća dolara za troškove iskapanja!?
Lord Owen pak, koji je jedan među inima, koji je legalizirao srpska osvajanja i genocid nazvan kasnije Republika Srpska, te sudjelovao u podjeli BiH, vidimo sada na štetu najmalobrojnijeg naroda, Hrvata, otvoreno je zagovarao “imunitet za Miloševića i Karadžića”, kako je rekao J. Fox, američki diplomat.
Zato ne čudi ni da je procesu protiv oficira Armije BiH (Rasim Delić i drugi) u Haagu ovaj sramotni sud mudžahedine pristigle iz kampa Osame bin Ladena okarakterizirao kao branitelje BiH, a pripadnike HVO-a kao – okupacijsku vojsku!!!???
Kako je ova farsa od Haaškog suda, politički instrumentaliziranog prava i pravde, na kraju završila? “Zdravicom” istine generala Praljka: “Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!”
Amen!
Ivica Šola / Slobodna Dalmacija