Brojni hrvatski građani ušli su u nepovoljne kreditne aranžmane s austrijskom štedno-kreditnom zadrugom, koja je, prema svemu viđenom, ovdje poslovala nelegalno. Unatoč tome, ta zadruga i dalje provodi ovrhe nad građanima u Hrvatskoj.
No, Sabor bi uskoro trebao donijeti odluku o obustavi ovrha i deložacija onih koji su podizali kredite kod RBA zadruge.
O tome kako je pao u ralje jedne od austrijskih zadruga za Labirint nam je ispričao Ivan Kolac.
Poduzetnik iz Čakovca odlučio je podići kredit 2008. godine kako bi mogao pokrenuti posao. Pretražujući bankarske ponude, naletio je na promotore naizgled povoljnog kredita. Susreo se s učiteljicom Majom, koja se predstavila kao zastupnica Brandenburg banke te mu obećala lak put do novca.
Kamatna stopa – osam posto. Uz određeno jamstvo, dobiješ točno onoliko novca koliko ti treba. Uz to, nije trebao ići u Austriju, već je sve obavljao u Hrvatskoj. Procjenu njegove kuće koja je bila jamstvo za kredit obavljao je osobno direktor banke. Procijenio ju je na 56 000 eura, te odobrio kredit od 40 000 eura i hipoteku na kuću. Ivan je otišao k odvjetničkom paru koji ured ima u Varaždinu i bez prisutnosti predstavnika RBA, potpisao ugovor i ovjerio ga kod javnog bilježnika. Odvjetnička kuća mu je osigurala da ne mora ići odmah kod javnog bilježnika i da ne mora platiti javnog bilježnika nego je to sve bilo regulirano isplatnom novaca. Po novac je, pak, otišao u Austriju. U direktorovu uredu je poželio ispraviti iznos s 40 na 30 tisuća jer je naknadno procijenio da će mu to biti dovoljno. Međutim, tu je nastao prvi šok. Oni su od onog iznosa 40 000 uzeli 10%. 4000 su mi uzeli i pripremljeni iznos je bio za 36. A onda je on rekao da želi 30, pa su mi dali 26 tisuća eura.
Unatoč njegovom odbijanju da sam prenese novac u Hrvatsku zanajuć da je to prekršaj, u štedionici su mu rekli da je to uobičajen put i neka samo novce uzme i ne spominje na carini.
S novcem dobivenim na ruke u Austriji, platio je, kaže, porez u Hrvatskoj kako bi se sa svojom tvrtkom mogao prijaviti na natječaj. Međutim, natječaj nije dobio. I onda je sve krenulo nizbrdo. Izgubio je poslove, a kredit je ostao. Svaka tri mjeseca morao je plaćati oko 1000 eura. Čim nije došla na vrijeme uplata kredita, odmah se pisala zatezna kamata. Kojoj se 8 i pol dodavalo 5 posto. I onda se to pribrajalo dugu i onda se na taj dug računala zatezna kamata.
2011. je preskočio dva tri mjeseca, odmah je uslijedila tužba za ovrhu i blokada računa. U međuvremenu je otišao u mirovinu. I njegovu i mirovinu njegove žene uzimala je zadruga i ostajalo im je samo nekoliko stotina kuna za život. Dosad je otplatio više od 28 000 eura. Odvjetnički ured dao je nalog da se novac naplaćuje izravno od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na račun odvjetničkog ureda. I upravo je to prekršaj na temelju kojeg je moguće proglašenje ništetnosti ugovora.
Ono na što se poziva austrijska zadruga je da su klijenti iz Hrvatske potpisali ugovore na austrijskom teritoriju, i tako podliježu austrijskim zakonima.
Naši sugovornici tvrde da su svoje ugovore potpisali u Hrvatskoj. Hrvatska narodna banka zadužena je za nadzor nad zakonitošću rada isključivo onih kreditnih institucija (banaka, štednih banaka, kreditnih unija) koje su od nje dobile odobrenje za poslovanje na području Republike Hrvatske. Podatke o poslovanju kreditnih institucija licenciranih u Austriji, pa tako i zakonitosti njihovog poslovanja, smije objavljivati jedino nadležno tijelo iz Austrije. To je Österreichische Finanzmarktaufsicht (FMA).
I dok se Ivan Kolac na sudu bori kako bi dokazao ništetnost ugovora za kredit koji se čini neotplativim iz banke koja još posluje u Austriji, postoje i oni koji su kredit otplatili, a ovrhe im nakon niza godina stižu na kućne adrese i to zbog zadužnica za koje neki navodno nisu ni znali da postoje.
Propisan sadržaj se odnosi samo na ime prezime dužnika, adresu, vrijeme i mjesto izdavanja i maksimalan iznos na koji zadužnica može glasiti, ali sami iznos duga ispunjava sam vjerovik. Tako da je Raiffeisen zadruga imala mogućnost ispuniti sam iznos dugovanja.
Postoje pismeni zahtjevi prema DORH-u i USKOK-u da se radi protuzaknito poslovanje koje nema osnovno uporište u zakonu RH.
Odvjetnica Katarina Jukić upozorava da odgoda ovrhe nije trajno rješenje. Kada bi se ovršni postupci nastavili, oni su brzi, nekretnina bude prodana ispod tržišne vrijednosti, a parnični postupci kojima se utvrđuje ništetnost, kojima se utvrđuje da dug ne postoji ili da je neosnovano potraživanje u tom iznosu koji se traže, traju puno dulje. I u tome je problem, nekretnina kada prođe u vlasništvo trećeg ispod tržišne vrijednosti, tada ju je teško vratiti.
Ozbiljnost ovog problema shvatila je i politika. Riječ je o, navodno, dvadesetak tisuća građana koji traže rješenje u Hrvatskom saboru, a koje se najavljuje još od prošle godine. Sedamdesetak obitelji ostalo je bez nekretnina, slična sudbina čeka i Ivana i mnoge druge ako država nešto hitno ne poduzme, jer dug i kamate svakim danom sve su veći.