Kad „hrvatsko sportsko čudo“ prestane začuđivati i postane konstanta znak  je da se u hrvatskom sportu radi zaista dobro. Već desetljećima svjedočimo pojedinačnim bljeskovima nadarenih sportaša, koji nošeni vlastitim entuzijazmom i podrškom svojih najbližih, blistaju na svjetkoj razini. Janica i Ivica Kostelić, Goran Ivanišević, Blanka Vlašić, Sandra Perković, Zoran Primorac, Tamara Boroš i čitav niz velikih imena hrvatskog sporta primjer su uspjeha koji izrasta iz entuzijazma i talenta pojedinca.

Uspjeh pojedinca u pravilu pokreče sport u kojem je sportaš izrastao, bez obzira na to da li je njegov uspjeh oslonjen na podršku kluba i matičnog saveza ili je on rezultat osobne ambicije i ulaganja. Uspješan sportaš postaje uzor novim naraštajima i stvara se pozitivna klima koja osigurava minimum egzistencijalnih uvjeta stručnom kadru, čije postojanje je nužan preduvjet za izdizanje nekog sporta iznad razine pukog opstanka.

Primjer po primjer, sportaš po sportaš, koji su na taj način potvrdili sebe, a zatim i sport u kojem nastupaju, postali su pravilo, a ne iznimka.  Koristeći se trendovskim riječnikom, takav način razvoja sporta mogli bismo nazvati „hrvatski sportski know how“. Možda je pretenciozno tvrditi da smo mi Hrvati izmislili takav razvoj sporta, no ako u korelaciju stavimo parametre poput uspješnosti pojedinaca, raznovrsnost sportova, brojčanost stanovništva, platežnu moć, zasigurno smo u samom svjetskom vrhu uspješnosti.

Vrijeme je da učinimo i korak dalje, vrijeme je da sport krene u planirane iskorake. Hrvatski sport je na to spreman, a sportski talenti to očekuju. I u tom smislu postoje pozitivni primjeri, razboriti, organizirani i vrijedni ljudi ne čekaju da se stvari dogode, oni svoj uspjeh stvaraju. 

U listopadu 2013. godine mediji su se raspisali o „velikom iznenađenju“ i „povijesnom uspjehu“ hrvatske ženske juniorske judo reprezentacije nakon osvajanja ekipnog brončanog odličja sa svjetskom juniorskom prvenstvu. Iznenađenje svijetskim velesilama priredile su Barbara i Brigita Matić, Ivana Šutalo, Ana Kokeza, Maja Blagojević, Tena Šikić i Beata Guszak, koje su  pobjedama nad Velikom Britanijom, Kubom i Rusijom, te samo jednim porazom od svjetskih prvakinja Japana, započele pisati zlatna poglavlja u knjigu povijesti hrvatskog juda.

Površnom pratitelju sportskih zbivanja učiniti će se nepravednim što je možda nedovoljna pažnja posvećena zlatnom odličju Barbare Matić i bronci njezine mlađe sestre Brigite u pojedinačnoj konkurenciji. Upravo suprotno, nova svjetska prvakinja Barbara i njezina iznimno talentirana sestra, punu vrijednost imaju kao predvodnice briljantne generacije judašica. Njihov pojedinačni uspjeh koji nesumljivo ima karakteristiku povijesnog rezultata, rezonira u suglasju s ekipnim odličjem i postaje potvrda tvrdnje da nije riječ o pojedinačnom bljesku, već o stvaranju nečeg velikog. Riječ je o načinu strateškog planiranja koje može može biti uzorom čitavoj sportskoj zajednici.

Uspjeh ove generacije izgrađen je na sustavnom radu saveza, na stvaranju više uspješnih sportskih središta disperziranih diljem Hrvatske u kojima sazrijevaju mnogi dragulji hrvatskog juda. Usporedno s njihovim sazrijevanjem, vođeni njihovim primjerom i u zavjetrini njihovih rezultata, stvaraju se novi naraštaji malih judaša, neki novi klinci.

Povijest ne započinje od jednog sportaša, od jedne generacije, pa tako i ovoj generaciji judašica predhode uspješne i talentirane djevojke. One su svojim radom, rezultatima i iskustvom krčile put generaciji koja se već sada sprema preuzeti ili čak polako preuzima tron i u seniorskoj konkurenciji. Zahvaljujući impresivnoj sinergiji čitave judo zajednice i iznimnoj povezanosti judašica svih gereracija, na taj je način već sada stvorena snažna izabrana seniorska vrsta čiji ugled se širi svijetom i od koje se u budućnosti puno očekuje. 

Povod ovom tekstu i potvrda iznesenim tvrdnjama je novi velik uspjeh spomenutih juniorki, postignut u seniorskoj konkurenciji. U Zagrebu je održano seniorsko prvenstvo Hrvatske, dok su četiri hrvatske predstavnice branile naše boje na Grand prix turniru u dalekoj Gruziji.

Juniorke, junakinje naše priče, okitile su se seniorskim medaljama velikog sjaja. Ulogu predvodnice opet je preuzela najveća zvijezda ove zlatne generacije judašica Barbara Matić, osvajanjem zlatnog odličja na Grand prix natjecanju u Tibilisiju.  Dvije godine mlađa sestra Bigita, drugi veliki biser hrvatske juniorske reprezentacije iz splitske obitelji Matić, a u obiteljsku vitrinu trofeja, iz Gruzije je donijela brončano odličje. 

U isto je vrijeme u Zagrebu održano seniorsko prvenstvo Hrvatske na kojem su nastupile preostale članice naše svjetske juniorske brončane vrste. Sve su redom suvereno zaposjele tronove u svojim težinskim kategorijama i u seniorskoj konkurenciji. Ivana Šutalo i Tena Šikić neprikosloveno su prošetale borilištima, a posebno je interesantno bilo gledati kako se reprezentativne kolegice Ana Kokeza i Maja Blagojević u finalu kategorije u kojoj obje nastupaju, bore za raspodjelu srebra i zlata. Ovaj je puta pobijedila Ana, a Maja je bila prinuđena zadovoljiti se seniorskim srebrom.  Jedino je Beata Guszak morala prihvatiti pobjedu nekome tko dolazi izvan juniorske izabrane vrste, a iznimno značajno je to što je taj naslov preuzeo novi dragulj hrvatskog juda, još mlađa Tihea Topolovac. 

Zbog zdravstvenih razloga priliku za obranu svojeg suvereniteta na seniorskim borilištima nisu imale olimpijka Marijana Mišković i vodeća judašica s EJU (Europska judo unija) liste Andrea Bekić, no uskoro ćemo i njih vidjeti na borilištima. Kada ovom pregrštu talenata pridodamo i već dokazane uspješne seniorke Ivanu Maranić (3.mjesto, Grand prix, Tibilisi), Andreju Đaković (5.mjesto, Grand prix, Tibilisi) i Mariju Žaglin (seniorsku prvakinju hrvatske -70kg) postaje sasvim jasno da Hrvatska već sada ima i jaku seniorsku judašku žensku vrstu. 

Temu o konceptu sustavnog građenja uspješnih sportskih kolektiva, a zatim i pojedinaca koji u pojedinačnom sportu briljiraju i iskaću u prvi plan, treba završiti priznanjem trenerima i svima koji stoje iza njih u hrvatskom judo savezu i klubovima. Često se po družnosnicima raznih saveza nabacuje drvljem i kamenjem, no ljudi koji vode hrvatski judo svojim samozatajnim, predanim i konstruktivnim radom u sjeni sportaša zaslužuju sve riječi hvale.

Hrvatski judo je učinio velik iskorak, a sada od ljudi koji su taj projekt osmislili, a zatim uspješno pokrenuli, očekujemo da ustraju na tom putu. 

Voljeli bismo da drugi sportovi slijede ovaj uspješan primjer, a dok se to ne dogodi oslanjati ćemo se na „hrvatski sportski know how“, pojedinačni bljesak pojedinca koji sportu daje poticaj za rad. I jedan i drugi put daju rezultate, no način na koji radi judo zajednica primjer je uspješnosti, a takve prijere treba slijediti. 

I dalje ćemo pratiti uspjehe judašica i judaša. Neka oni rade svoj posao, neka se bore za naše boje i neka se još puno puta začuje njihov poklik HRVATSKA  IZNAD  SVIH, kako su uzviknule brončane judašice nakon osvajanja svojeg prvog povijesnog odličja.

autor; Jakov Horvat