Da, za Tebe i Tebe i Tebe, nema karte za ovaj odjel.

Za sve ostale – kupite kartu,  platite povjerenjem, čistim srcem.

Ne nosite prtljagu agresivnosti;

niti  one potisnute, niti bilo kakve  prigušene, 

ponesite samo svoju autentičnost.

Mjesta za sve ima.

Svako putovanje počinje s prvim korakom, kupnjom karte kako bi se smjeli voziti odredjenom dionicom puta ili cijelim putovanjem. Tu kartu plaćamo novcem kao plativim sredstvom. Životnu kartu plaćamo našom energijom. Sve je energija pa i novac.

Energija je neuništiva, ona se pretvara preoblikuje  iz jedne u drugu vrstu, formu, oblik. Novac je samo simbol te razmjene i služi da nešto dobijemo. Dakle, daj i dobij. Iz tog zaključujemo kako  je “ne daj a dobij”- nesklad i  neprirodnost.

Postoji zakon PLAĆANJA!   Uzmemo li nešto i gledamo li da ušićarimo ne poštujući ovaj zakon, on se naplaćuje sam. Vrlo jednostavno, sve je energija koja samo prelazi iz oblika u oblik.

Netko ne plaća vaš rad dovoljno, gleda svaku minutu da žicari za sebe. Dakle, ne poštuje zakon plaćanja ne poštujući vas. Zašto se kapitalistički mentalitet gospodarenja urušava? Sasvim jednostavno; on se naplaćuje sam!

Je li  netko ponio sa sobom vile, stanove, jahte i bankovne račune na onaj svijet?  Nije. Ostavio ih je svojim potomcima koji su tako nastavivši postali tjelesno, duhovno ili duševno bolesni ili nemaju potomaka ili im se događaju  nemogući udari sudbine. Zakon plaćanja naplaćuje se sam, pa kome se isplati, nek nastavi da žicari!

Zaista, puno njih poznajem koji sjednu u prvi vlak koji na stanici naiđe, i bez karte i bez cilja krenu bilo gdje.  Da,  tako ih sretnem i na svom putu. Postoje oni koje zaista želim i izbjeći, ali stalno me na mom putu pozdravljaju i zaustavljaju. Ne samo to – pa rekla bih i koče bespotrebnim mojim zaustavljanjem na nekim postajama.

Čovjek pomisli; postaja za odmor i obnavljanje duše s tim osobama,  a ispostavi se sasvim drugačije. To su ljudi koji glume kako su daroviti,  učeni, maštoviti, vrijedni, pa barem u puno toga bolji od drugih,  praveći se uvijek važni u nekom smislu. To su glumci – varalice samih sebe i drugih.

Dovode sebe i druge u opasne situacije jer Zakon plaćanja funkcionira u Univerzumu  kao što funkcioniraju stanice našeg organizma. Sve ima svoju predodređenost i čak i onda kad se čini da je kaos- postoje pravila koja dovode sve u sklad.

Treba imati samo dovoljnu svijest za takvo što sagledati, čistu savjest nad to se nagnuti i naravno srce napunjeno ljubavlju.  Tek tad  je moguće dobiti neku Božju Milost u obliku spoznaje.

Opet taj Zakon plaćanja. Energija se pretvara i iz misli, iz osjećaja poslanih frekvencija  u daljinu hvatajući rezonancu, šaljući je natrag.

Na taj načini mi  dobivamo spoznaju. Dakle, lako je zaključiti kako se kartama života ne smije odnositi sa površnosti ne poštujući Zakon plaćanja. Netko ti je dao ljubav, ti si to dopustio, uzeo i vrata zatvorio.

Razmisli o potezu! Zašto si uzeo kad ne možeš dati? Dobio si dragulj a ti ga,  igrajući se  s njim u ruci, bacio. Ti bi ga sad nazad ili bi ga opet unovčio, no  dragulj je nestao  zauvijek,  a ti ostao bez ičega.

Idemo dalje!  Stalno gledaš da od nekog nešto uzmeš, svejedno što ili kako. Bitno je samo UZETI. Onda se zaista još i čudiš sto si ostao bez ičeg!

Postoje i oni obrnuti koji umanjuju svoje sposobnosti. Oni su tu da nauče i tvoja su kušnja. Dokle god uče, za njih je u redu a poslije toga poluga Zakona plaćanja se pokreće. Oni mogu ostati iz nekog straha ili  otići sa novim znanjem dalje a ti i dalje ostaješ sam. Prepoznaj i spoznaj takve duše, oni su tvoja kušnja.

Zakon plaćanja djeluje milom ili silom, misli na svoj svaki potez. Kad god posegneš  za nečim i misliš da je to tvoje pravo uzeti jer drugi su to i od tebe uzeli, kad osjetiš agresivnost, na putu si kad nemaš kartu i kad ce te kondukter izbaciti iz nekog razloga s puta!

Kad se nađeš tako sjedeći na tračnicama ili stojiš ispred kolodvora razmišljajući na koji peron, mene molim te zaobiđi u širokom luku.

Kad osjetiš tjeskobu, prezir ili bijes, kad pokazuješ pohlepnost,oholost ili škrtost, ja nemam empatije za Tebe, ni Tebe, ni Tebe.

Kad je u Tebi i premalo vjere u Boga, zašto bih onda ja tebi vjerovala?

Emilija Herceg