Datum objave: 29. siječanj 2016./Piše: Dragan Hazler
Dobro postavljena diagnoza je početak uspješnog liječenja svake bolesti
U nas Hrvata je otežano liječenje brojnih bolesti, jer su bolesti zahvatile i ugnijezdile se u sve slojeve naroda, u državnike i političare pa i u crkvene dostojanstvenike. Počet ću od zadnje spomenutih.
Kroz čitavu našu povijest, koja nije bila lakša od ove sadašnjosti, Crkva je bila glavni čuvar, učitelj i predvodnik naroda ne samo na vjerskome polju, nego u svemu, a danas Crkvena hijerarhija kažnjava svećenike, koji se miješaju u vancrkvene djelatnosti, u politiku.
U tome je vjerojatno glavni razlog da “stoka sitnog zuba” s još nerastopljenom hostijom u ustima odlazi iz bogoslavlja glasovati za komuniste. U dva najkatoličkija grada u Hrvatskoj: u Rijeci i u Zagrebu vlada KPJ=SDP. Tako ga je Tito imenovao još 1943.
U doba moga djetinjstva u hrvatskome Slunju glavni političari su bili svećenici – dekani Dekanata slunjskog i župnici: vlč. Ivan Mikan, vlč. Dragutin Kukalj i vlč. Ivan Nikšić. Njihovo djelovanje u Crkvi i izvan Crkve je bilo od neprocjenjive važnosti, a današnji, inače odlični dekan i svećenik u slunjskoj Crkvi Presvetog Trojstva, vlč. Mile Pecić nije NIKADA došao niti blagosloviti spomenobilježje hrvatskome vitezu Juri Francetiću, koje je stajalo desetak metara od Župnog ureda. Da je kojim slučajem vlč. Peciću bilo dozvoljeno zaštititi to spomenoobilježje Svetome Jurju jer sam na spomenobilježje dao ugraditi dominantan mesingasti križ, nikada ga ne bi mogao srušiti Ivo Sanader u posluhu Slovenke, Vesne Teršelič, mrziteljice svega hrvatskoga.
Što vrijedi Hrvatskoj, da se 80% naroda izjašnjava katolicima, kad taj Narod ne prakticira katoličanstvo NI kroz CRKVU niti ga svećenici predvode u politici. To Vam je poznato pa ću Vas poštediti od daljnjih podataka.
Prema dostupnim statističkim podacima Hrvatska je u 2012 uvezla hrane za 2,5 milijarde dolara i drugih proizvoda za najmanje 10 milijardi dolara. Uvozimo 92% češnjaka, 67% lana, oko 50% mlijeka; svaki Hrvat pojede 13 kg uvozne svinjetine.
Neosporiva je odgovornost političara, ali ništa manje nije odgovornost niti Naroda. Iznešeni podatci su iz hrvatskih medija (dio iz Večernjaka)). Turisti u Hrvatskoj jedu uvozno povrće i voće, uvozno meso, spavaju na kineskoj posteljini, jelo im se priređuje na uvoznom plinu ili struji, kupuju uvozne suvenire, voze se po uvoznome asfaltu, s uvoznim benzinom… Jedino još koriste hrvatsku vodu, zrak i usluge. Hrvatska nema zarade od turizma!
Po mojem sudu za ovaj kompleksni promašaj s uvozom predmeta, koje možemo sami proizvoditi (barem najveći dio!) podjednako su krivi političari i “stoka sitnog zuba”. U Slunju moga djetinnstva svaka obitelj je bila država u državi – proizvodila je sve (osim strogo industrijskih, uglavnom metalnih proizvoda), a sada u užem Slunju, dokle dopire moja spoznaja, bave se povrtlarstvom i tek simbolično poljoprivredom samo 4 obitelji: Dvije obitelji Modrušan, obitelj Josipa Jurašina i obitelj †Nikole Hazlera). Svi ostani se snabdijevaju kod Šiptara i sajmenim danom od pretržaca uvoznog povrća, voća, mesa…
Dozvolite mi da u ovome pisanju ostanem na primjerima jer oni jasno govore. Dolazim 4 puta godišnje u Hrvatsku i osim kraćih boravaka kod moje djece u Zagrebu, provodim vrijeme u Topuskome. Tu ima tople ljekovite vode na pretek. Osim par kuća grijanih s tom vodom čitavo Topusko se grije na drva. Ovdje se otvara pisanje za roman: Topla (vruća) voda se mora rashlađivati prije, nego se ulijeva u rijeku Glinu, da ne uništi ribe. U Topuskome nema nijednoga staklenika za uzgoj povrća, a vruće vode na pretek. Topusko ima vrlo kvalitetna malne sva sportska igrališta, primjerice olimpijski bazen, teniska igrališta (otvorena i zatvorena), stolni tenis, mini-golf, košarku, odbojku, odlično nogometno igralište uz atletske potrebštine, šetnje i planinarenje. Hrvatski sportaši idu na pripremne treninge u Sloveniju. Tko je za to odgovoran?!
Kupajući se u otvorenome bazenu prošle godine, našla su se uz mene trojica Makedonaca. Pitam ih, da li nemaju bliže termalna kupališta? Odgovor: Mi smo dopremili povrće i voće za Petrinju, Glinu, Topusko i Gvozd pa se malo kupamo prije povratka u Makedoniju.
Zemlja u Banovini je čak plodnija od zemlje u Slavoniji, a Makedonija hrani voćem i povrćem prorijeđeno hrvatsko stanovništvo u Banovini. To je za suze, a ne samo za kritiku.
Poslužit ću naslovom jedne novele moga prijatelja †Petra Šegedina:
Svi smo mi odgovorni!
Političari su najodgovorniji jer bi oni trebali diktirati domaću proizvodnju i ograničavati nepotrebni uvoz. Time se otvara stotinjak tisuća sigurnih radnih mjesta.
Po mojem sudu, svekoliki Hrvatski narod narod treba (NEODGODIVO!!!):
HRVATSKI OPĆI PREPOROD!
To bi bila terapija i ozdravljenje za postavljenu diagnozu:
UNUTARNJA AGRESIJA NA HRVATSKU.
Nažalost, ima mnogo loših i protuhrvatskih pojava, događanja, ozakonjenja, ponašanja i djelovanja, koja su neshvatljiva za ljude, koji vjeruju da zdravo misle popu mene – naivca.
Nešto od toga ću ovdje iznijeti.
Mi Hrvati, osim kroatokanibalizma prema samima sebi nemamo drugih neprijatelja, nego Srbe i Talijane (možda zakamuflirano i Mađare), a kako se odnose politički nadležni Hrvati, Hrvatski branitelji, “stoka sitnog zuba” i Katolička crkva u Hrvata prema spomenutim neprijateljima i hrvatski mediji (“naši mediji”).
Iz bezbroj primjera podsjetit ću Vas samo na 1-3 primjera iz četiri spomenute hrvatske skupine:
- Nadležni im daju a) aboliciju i amnestiju, b) nadrava za nacionalne manjine, koja uključuju primanje novčane podpore i c) pravo na dvojezičnost, gdje im ima 1/3… Ovako nešto ne pozna nijedna pravna država u cijelome svijetu.
- “Stoka sitnog zuba” se s njima ženi/udaje, prijateljuje i podilazi im više, nego za Titovine…
- Hrvatski branitelji su prihvatili i zaljubili se u pojam Domovinski rat, a taj izraz je za nas porazan, a za zločinačke Srbe rehabilitirajući. Srbi u dijaspori govore: “U Hrvatskoj je vođen domovinski rat i mi smo doši da ga oružano smirimo”.
Nisu se borili Slavonci protiv Dalmatinaca niti Istrani protiv Ličana da rat bude DOMOVINSKI, nego smo se svi borili protiv genocidnih i agresivnih Srba. Nota bene!
Jedino, kako se možemo odužiti Srbiji za sva vremena jest, da “Domovinski rat” preimenujemo u “Srbski genocidni i okupacijski rat na Hrvatsku”.
U zapadno europskim lexiconima i medijima rat u Hrvatskoj se naziva Građanski rat.
Dakle, ima li bolje i racionalnije pouke i postupka, nego Domovinski (čak bez obranbeni!) rat nazvati: Srbski genocidni i agresivni rat na Hrvatsku. Ta bi im kazna ostala u povijesti za sva vremena, a Hrvati bi imali satisfakciju.
- Katolička crkva u Hrvata im je dala nekoliko crkvenih zgrada, među njima najstarija crkva Svetog Nikole u Puli. Osobno sam vidio i čuo kako prota SPC govori njemačkim turistima, da su Srbi večno ovde i da to potvrđuje ovaj srbski Hram. Hrvatska će će im dozvoliti izgradnju Srbskog hrama SPC u zidinama Dioklecijanove palače. Dozvolila im je gradnju Srbske gimnazije u najhrvatskijem dijelu Zagreba – na Svetome Duhu. U ekumenskim HTV-emisijama podilazi se protama SPC-a kao da su božanstva. Koliko je ovo pametno, neka drugi prosuđuju.
- Iz HTV izvora znadem, da u HRT/HTV ima 35% Srba. Nikakvo čudo da se svaki pojam Hrvatska substituira sa “Zemlja” i “Regija”, a svaki pridjev “hrvatski-a” se zamjenjuje s “Vaš gledatelji, naši gledatelji…”
Hrvatska i Hrvati su u krizi svih vrsta i oblika. Opće loše stanje još više ugrožava Europska Unija i opće gašenje proizvodnje svih oblika, osim slugančenje europskoj gospodi.
Po moje sudu, Hrvatske treba:
“HRVATSKI OPĆI PREPOROD”