Datum objave: 08. siječanj 2016./Autor: Mr.sc.  Dragan Hazler

Naša hrvatska bolest jest u poremetnji kriterija. Velikosrbska ideologija i staljino-komunizam su uspjeli napraviti od velikog broja Hrvata svojevrsne duševne invalide s poremećenim rasuđivanjem o hrvatskim vrednotama. Dobro su zamijenili za zlo. Avnoj i Zavnoh nisu i ne mogu biti hrvatska dobra jer su demografski ubili Hrvatsku, prostorno su je osakatili, bogatstva dali na upravu Beogradu i ostatak ostataka Hrvatske gurnuli su u balkanske ralje velikosrbskog imperija zvanog SFRJ, u kojoj su Hrvate sveli na razinu negdašnje raje u Osmanlijskom carstvu, a Hrvatsku u status vilajeta ili srbskog pašaluka…

Može li zdravi hrvatski razum s NEPOREMEĆENIM kriterijem rasuđivanja dati PREDNOST hrvatskom vilajetu zvanom NRH u balkansko-srbskim (jugoslavenskim) raljama pred samostalnom i od Beograda NEZAVISNOM DRŽAVOM HRVATSKOM!?

Upravo u ovome je „alfa i omega“ za upitnost KRITERIJA hrvatskog rasuđivanja.

Naime, tuđinci svih vrsta, a napose veliko-Srbi i staljino-komunisti su poremetili nama Hrvatima, čak našem znanstvu i strukama kriterije za valoriziranje naših vrednota. Tako na primjer, pojedine povijesne događaje negiraju, stavljaju ih pod upitnik ili pod „možda?“, odnosno „predpostavlja se, moglo bi biti, nema sigurni podataka, navodno, prema nasigurnim podatcima, nagađa se, prema nepouzdanim izvorima, prema navodima od slabih povjesničara, bez sigurnog dokaza, prema nedokazanom mišljenju nekih povjesničara, prema neporovjerenim podatcima…“ Sva naša povijest je puna ovakovih prefiksa i uvodnih rečeničnih dijelova, kojima je svrha obezvrijediti neku povijestnu istinu.

Mi Hrvati smo dozvolili (ne ulazim ovdje u razloge!) da smo si u svemu, BAŠ U SVEMU poremetili kriterije o SEBI i o svemu SVOME.

Uzmimo primjer s obezvrjeđivanjem Breierovog i Maretićevog zapisa o Zvonimirovom osnutku Slunja – Slovinj Grada ili Slovin Grada i Crkve Svetog Trojstva s istoimenim samostanom 1070. godine. Zašto bi se obezvrjeđivalo taj postojeći podatak, kad Ferdo Šišić, prvorazredni hrvatski povjesničar na svojoj karti Hrvatske iz 1070. godine upisuje Slunj, Cetin, Bihać i Senj, a nema na toj karti većih gradova, koji su nastali kasnije kao npr. nema Gospića, Ogulina, Petrinje, Karlovca, Rijeke… Vidi Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara (Pretisak iz 1925. godine, Zagreb, NZ-MH, 1990). Analogan podatak švicarska povijest ne bi obezvrjeđivala tako kako ga obezvrjeđuje hrvatska povijest pisana podaničkim perom.

“Čula, rekla, kazala” povijest

Dakle, osnutak Slunja – Slovinja ili različito sinonimiziranog grada po Zvonimiru 1070. nije uopće upitan, ali treba tu istinu poremetiti s prefiksom: „Po nekima grad Slunj je utemeljio...“. Takve sintagme pretvaraju hrvatsku povijest u „Čula, rekla, kazala…“ Jer kako bi Slunj mogao utemeljiti nekakav „nepostojeći“ Zvonimir, kad se znade da je Slunj osnovao Srbin Šešelj 1991. pa ga je SAO KRAJINA nazvala Šešeljevo. Da je kojim slučajem to velikosrpsko kvislinško čudovište SAOK ostalo živjeti i državotvoriti poput genocidne Republike srpske, za 100 godina, još u tragovima preostali Hrvati s poremećenim kriterijem bi govorili, da je Šešeljevo osnovao Šešelj, na ostacima negdašnjeg rimsko-vlaškog Zluna ili Slunja ili Slovena (što je drugo ime za Srbe!), kojeg se je još zvalo Kvadrata, što očito podseća na srpskog pesnika Branka Radičevića, koji je spevao „Kvadrat(-a) nad hipotenuzom, to zna svako dete jednak je kvadratima nad obe katete“. Takvu „tvrdnju“ ne bi hrvatska povijest pisala „Po nekima…“.

Ima i bezazlenih pristupa pojedinim stavkama u Monografiji: „Točna godina izgradnje grada je nepoznata, ali smješta se u 14. stoljeće, a zašto ne u 7. stoljeće, ako već baratamo nepoznatim godinama, a imamo na prostoru Slunja jedno od 12 najstarijih hrvatskih plemena Kurjakoviće i po njima naselje Slunja Kurjavac. U 14. stoljeću poznate su tu već crkveno-biskupske vizitacije (1334).

Velikosrbska ideologija (nisu bili bolji ni tuđinci – hrvatski gospodari prije Srba!) je znanstveno stvorila UPITNE, MOGUĆE, NEGATIVNE, itd. pristupe i kriterije vrednovanja svega što je hrvatsko, a mi kao podčinjeni smo te kriterije prihvaćali. Moglo bi se s pravom govoriti o velikosrbskom leksikonu „hrvatskih upitnika, negativnosti, mana, nedostataka, pogrješaka…“, a mi Hrvati smo sve te tuđinske kriterije ili mnogo njih o nama prihvatili.

U taj velikosrbski i staljino-komunistički leksikon univerzalne i strategijske borbe protiv svega, što na ovaj ili onaj način spada u omalovažavanje hrvatskih starina jest nabijanje hrvatskom narodu razne komplekse manje vrijednosti, komplekse krivnje za nešto u čemu narod nije krivac (ALI GA SE POTVARA!), komplekse trajnog ispričavanja nekome za nešto, kompleks odricanja od svojih svojstava, kompleks sramote samih Hrvata pred sobom.

Mi bismo mogli i sami napisati o sebi LEKSIKON pa i bogate enciklopedije svih NAMETNUTIH krivnja, ovih i onih grijeha, ovakvih ili onakvih pogrješaka itd. kroz koje nam se totalno remeti kriterij o našim vrijednostima  i pravi nas se robovima samim sebi i drugima, a rob je neslobodan i ne može misliti razborito kao slobodan čovjek. Na taj način se Hrvate drži u pokornosti.

Mi se stalno ispričavamo, ispovijedamo, stalno se kajemo i već nas prsa bole od povijestnog ponavljanja „Mea culpa, mea maxima culpa“.

Od pokore ili samopokore već smo si gorko pretvorili u slatko. Još samo: Oprosti mi Bože, što sam Hrvat.

Nametnuti kompleksi su studiozno smišljeno strateško oružje protiv Hrvata.

Mi zaista trebamo SVOJ UNUTRAŠNJI PREPOROD. Nas se vara i zavarava kao što zavodnik vara naivnu djevojku. Ponavljam, već ne znam po koji put: POREMETILI SU NAM KRITERIJE U NAMA O NAMA!

Pogledajmo si samo o kakvim sitnicama si hrvatski narod od razine „kmeta“ do znanstvenika i političara razbija glavu: Je li ispravna kao PRVA crvena ili bijela boja u grbu, a ako kojim slučajem hrvatski grb dođe u zastavu, onda je to ustaška zastava.. Hrvatski sabor donosi ustavni zakon da izbaci „državni“ iz sintagme Hrvatski državni sabor. Taj isti Sabor obznanjuje Zakon o zabrani upotrebe sintagme „Hrvatska akademija“ i namijenjuje ju samo za HAZU ex JAZU. Jedna Njemačka ima barem 10 akademija znanosti  i pred svima je atributna oznaka „Njemačka…“. Taj isti Sabor mijenja datume za praznike i ukida razinu tisućgodišnjem kršćanskom blagdanu Sveta tri kralja…

Ne znam što reći pa ću se poslužiti izrekom, koja upravo ovih dana luta po hrvatskoj javnosti: Čim više se mi Hrvati činimo janjcima, naći će se više vukova, koji će nas popapati.

Najgore je to, što je velikosrbska i dodatno staljinističko-komunistička protuhrvatska ideologija uspjela poremetiti kriterije kod hrvatskih intelektualaca i znanstvenika.

Hrvatski povjesničar Bogdan Krizman (nije on jedini!!!) naziva hrvatske emigrante zločincima, a o onima, koji su uvjetovali hrvatsku emigraciju od 1929. naovamo piše kao o velikim državnicima, istaknutim političarima…

„Bože, ako jesi – gdje si…?“ (L.V. – Solferino)