Posljednji napadi na Brunu Esih koja se je usudila kandidirati za zagrebačku gradonačelnicu, bez odobrenja i potpore svoje matične stranke, najbolje pokazuju kome sve smeta Bruna. U prvom redu riječ je poznatim jugonostalgičarskim likovima, udbaškim elementima i njihovim sinovima, koji su se uživjeli u uloge antife, a u svim obilježjima imaju karakteristike mrzitelja svoje domovine, vjere, svega što se kiti sa crven -bijeli- plavi.
Hrvatski iseljenici svjesni su alarmantnog stanja u domaćoj politici koje nikada nije bilo gore i gdje se napada sve što ima nacionalni hrvatski predznak.
Takvi po jednoj mladoj, dosljednoj političarki Bruni Esih udaraju iz svih plotuna, pravi ujedinjeni proleterijat druga Stipe Mesića, Ive Josipovića, Milorada Pupovca, Nenada Zakošeka, Milanke Opačić, Bernarda druga Berislava, Vesne Teršelić, Brane Pofuka, Predraga Lucića, Bore Dežulovića i svih drugih dobro poznatih drugova i drugarica. Bruna koja je pokazala zavidnu razinu domoljublja i nacionalne svijesti postaje im sve veća opasnost jer bi kao nova gradonačelnika zločincu Titu bez dvojbe odmah oduzela maršalski trg u Zagrebu, isto kao što ga je i Kolinda pospremila sa Pantovčaka pa joj to ne mogu oprostiti.
Napadajući Brunu tako milo za drago vraćaju predsjednici Kolindi koju žele optužiti da nije predsjednica svih Hrvata, što je još jedna gnjusna podvala drugova Lignje i hrvatskih akademičara sa predznakom Sanu i neprežaljenom jugonostalgijom.
Zanimljivo je da tako ujedinjeni već godinama traže i uspijevaju dobiti potporu ljevičara u Njemačkoj, što dobro koriste da bi napadali HDZ, Crkvu i sve domoljubne inicijative.
Tako drugovi Nenad Zakošek, Stipe Mesić, Ivo Josipović, Teršelić, Vesna Pusić održavaju svoje tribine i predavanja po Njemačkoj, i ne tamo po nekim klubovima i buđacima, već u visokim uglednim njemačkim institutima, gdje šire svoje ideje o fašistoidnoj hrvatskoj desnici, pljuju po pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu i svoju političku konkurenciju proglašavaju populistima, sitnim huškačima, zatiračima ljudskih prava i sloboda. U svemu tome imaju veliku potporu hrvatske diplomacije koju u Berlinu vodi veleposlanik Ranko Vilović, veleposlanik kojega je postavio Zoran Milanović, dok su druge konzule po Njemačkoj: Slavka Novokmeta u Stuttgartu, Petra Uzorinca u Muenchenu, Vladimira Duvnjaka u Frankfurtu postavili Mesić, Josipović i Milanović, a kao konzul biser Zvonko Plečaš u Düsseldorfu je diplomata još od Titovog režima, veliki protivnik Franje Tuđmana i zajedno sa Mesićem provoditelj detuđmanizacije među hr diplomatima, a i u njemačkoj politici, gdje god da stigne.
Sa takvom diplomatskom potporom lažne antife poduprijete, zatim raznim drugim jugonoslalgičarima i udbaškim njuškalima Hrvatska se sramoti na svakom koraku u Njemačkoj, gdje se zatire istina o Domovinskom ratu i novijoj hrvatskoj povijesti, koja se iskrivljava raznim srpskim povijesnim analfabetama, dok HDZ šuti i gleda svoja posla. koja su im to posla kada ih ne zanima zauzimanje pozicija na njemačkom političkom i društvenom nebu, gdje se kroji politika EU.
Sa druge strane naš Hrvatski svjetski kongres koji “(ne)djeluje u Njemačkoj iz dana u dan sve više razočarava naše ljude jer niti jednom tim mrziteljima Hrvatske nije odgovorio. Posebno kada takvi likovi putem svojih novinara kao što je to bio zadnji slučaj Danijela Majića koji je napao na članove Hrvatske katoličke zajednice u Njemačkoj, a koji su molili protiv abortusa, stavljajući ih i u dio političkog konteksta desnoradikalaca, što je pokazatelj odakle vjetar puše, a treba im argumentirano uzvratiti i to demantirati u tim medijima.
Mnogi se ne mogu načuditi što rade ti “hrvatski” konzuli za kulturu po našim konzulatima u Njemačkoj kada na takve stvari ne reagiraju?
To najbolje možda i pokazuje koliko su se Mesić i Josipović za vrijeme svojega predsjednikovanja umrežili za raznim “socijaldemokratskim strukturama” koje im daju neviđenu potporu u njemačkim medijima, gdje demokrščanske stranke i stranke centra proglašavaju demokratski upitne i sa desnoradikalnim predznakom. To je poznata Mesićeva diskvalifikacija svega što je sa hrvatskim nacionalnim obilježjem, kojega automatski fašistoiziraju i kod Nijemaca postižu strašan efekt protiv svoje konkurencije, a normalno i na veliku štetu Hrvatske, zemlje koju su rasprodali u bescjenje. Hrvatski iseljenici kažu nam, kako su nedavno Mesić i Josipović najzaslužniji što je Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj odbio prikazati film JASENOVAC ISTINA Jakova Sedlara, kao i za bojkot Antuna Kikaša, koji je po većim njemačkim gradovima predstavljao svoj film Nisam se bojao umrijeti za Hrvatsku.
Veseli nas da svjesni takvoga stanja hrvatski iseljenici daju svoju veliku potporu Bruni Esih, a neki su spremni i financijski pomoći njezin politički uspon jer drže da doprinosi očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta i razvoja demokracije, zaštite hrvatskog gospodarstva i da je političarka koja ima kičmu, svoju riječ i ponos, a ne razni uvlakači, nabiguzice, poguranci.
Ali drugove smeta Bruna, smeta ih jedan dr. Zlatko Hasanbegović, dr. Andrija Hebrang, jer boje se istine, boje se Hudih jama i drugih stratišta hrvatskog naroda, koje bi im mogle zamagliti lik i djelo njihovog druga Tita, boje se da bi im usred mraka umjesto zvijezde petokratke i Trga maršala Tita u Zagrebu na čelu grada mogla zasvijetliti lijepa i pametna Bruna.
Drugovi stari shvatite ozbiljno: “Bruna to može, vremena se mjenjaju!!! Ali borite se fer i u interesu Hrvatske a ne blaćenja svoje zemlje i političkih nesitomišljenika.”
Šaljem vam srdačan pozdrav iz Hamburga
vaš LjUBOMIR ŠARAVANJA, prof.