/za 55-tu obljetnicu odlaska/

Blaženi kardinale moj,

Pedesetpet je godina prošlo.

Pedesetpet ljeta i pedesetpet zima,

Pedesetpet proljeća, pedesetpet jeseni.

A sve to bijaše, kao jedan tren.

Tren nade.

Nade za ponovno viđenje.

I uspomene teku,

Teku, kao mirna blažena rijeka,

Teku kao govor Tvoj,

Teku kao misli Tvoje.

I ulijevaju se,

Ulijevaju se u duše naše.

NE, Ti otišao nisi,

Vječno ćeš biti tu,

Vječno ćeš biti uz svoj narod,

Narod HRVATSKI.

I kada nas više ne će biti,

Biti će tad neki drugi,

Biti će naša djeca, naši unuci,

A Ti, Ti i tad bit ćeš tu,

U njihovim mislima,

U njihovom srcu.

Vječni ostat’ će Spomen,

Spomen na Tvoje riječi,

Spomen na Tvoja djela,

Spomen na Tvoj LIK.

Mirno spavaj voljeni kardinale,

Al’ budno pazi na narod svoj,

Na narod svoj HRVATSKI.

I za blagoslov mi Te molimo,

Za blagoslov zemlje naše,

Zemlje HRVATSKE.

I smjerno mi čekamo,

Čekamo ponovni sastanak s Tobom,

U dolini vječnog mira,

U dolini vječne ljubavi.

Na oblaku bijelom, na oblaku NADE.

Nade za BOLJU HRVATSKU.

                                              Vladimir Biondić