Aleksandar Vučić najavio je otvaranja arhiva UDBA-e bivše zemlje. “U interesu srpske sigurnosti je ovaj čin”, rekao je Vučić. Koliko je to opasno za momentalno stanje u Srbiji, govori slučaj hrvatske stvarnosti. Slučaj Perković i samo poniženje hrvatske javnosti, kao i EU institucija od strane udbaške mafije Hrvatske, je jasno opredijelio stav srbijanskih političara. Srbija propada istom mjerom kao i Hrvatska zbog umrežene udbaške ekipe, koja isisava novac. Razlog vučićevog bijesa je jednostavan, udbaši imaju novac, institucije i medije u svojim rukama. Razotkrivanjem njihove uloge u Jugoslaviji, konačno briše famu o jugoslavenskom bratstvu i jedinstvu. Jugoslavija je samo precrtana svjetska stvarnost, po kojoj osamdesetak ljudi u svijetu imaju bogatstvo mjerljivo u masi novca, kao polovica stanovnika zemlje. Takva je situacija i u okvirima bivše Jugoslavije, koja je imala preko 24 milijuna stanovnika. Dvjestotinjak obitelji sa područja Jugoslavije, kontrolira kapital bivše zemlje. Stanje duga i propasti država nastalih iz Jugoslavije alarmiralo je Vučića, koji se želi nametnuti kao lider regije. Realpolitičare teško može Vučić uvjeriti u svoju odlučnost u svezi ove ideje, otvaranja arhiva UDBA-e, ali sam politički čin je razbuktao strasti. Tko će prvi pohrliti Vučiću u zagrljaj? Hrvatska? Razlog velike brige za ulazak Srbije u EU je i opstojnost udbaške mreže u “regionu”. Ekonomske i političke. I kao za vraga, Vesna Pusić skače od sreće, jer “region” dolazi u zagrljaj balkaniziranoj Hrvatskoj u EU. Njemačka u 2. svjetskom ratu je stremila suradnji sa Srbijom, Hrvatska je bila tek rezervna opcija. Danas Njemačka bi otvaranjem arhiva dobila najviše. Začepila bi usta udbaškoj Hrvatskoj i konačno prisvojila Srbiju za sebe. Takav plan izgleda kao fatamorgana, zbog jakog utjecaja britanskih masona i sukladne ruske politike, ali sam pokušaj je vrijedan pažnje.

Vesna Pusić se već odavno zamjerila našoj javnosti neodmjerenim i glupim prosrpskim izjavama, zato nije čudna njezina velika sreća otvaranjem pregovora EU sa Srbijom. Zbližavanje regiona je pokrenula prijedlogom povlačenja tužbi za genocid, kao da je to povlačenje cijene krumpira na tržnici. Ona i mali vuk se dogovore i genocida nije bilo. Ona i Vučić se dogovore i država više nema. Samo “region”. Sve samo da se ne diraju arhivi UDBA-e. Previeš toga prljavog sadrže, a kontrola nad njima je u Beogradu. Svi ljudski životi su mjerljivi i mogu se prodavati za zaštitu udbaške elite. Genocid, silovanja, sve gnjusne stvari se daju oprati, ali laž udbaša mora ostati. Zato pusićkin smjer ne određuje pijetet prema žrtvi, već strah od istine. Sjetimo se odurne izjave Vesne Pusić, kako je silovanim ženama Vukovara mjesto u gay kolonama?! Toliko nepoštovanja može izreći samo netko nezainteresiran za Hrvatsku.

Vučiću će potrčati u zagrljaj Vesna Pusić u novom kompletiću i štiklicama, samo što je ipak pitanje; tko će- koga oduševiti?! Teško da će Vučić to primijetiti, ipak je ključ u njegovim rukama, što bi moglo narušiti oduševljenje Vesne Pusić srpskim kretanjem prema EU. Dodvoravanje Srbiji ima smisla, ako arhivi ne budu taknuti. U suprotnom Njemačka dobiva saveznika, a Hrvatska ostaje u grotlu udbaške mafije. Tada bi Hrvati mogli pjevati onu romsku pjesmicu iz srpskog filma “Ko to tamo peva”;

Švaba jaše, švaba jaše
crnog konja, crnog konja
potresa se sva Evropa
naša vojska napad čeka
spremila je malog topa
spremila je malog topa
joj, …