Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice nastao je kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V.
Blagdan ima povijesnu pozadinu. U 16. stoljeću Europa se našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i prijetila cijeloj Europi. U nizu različitih poticaja na otpor papa Pio V. pozvao je godine 1569. kršćanski svijet i na molitvu svete krunice. Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta (u Korintskom zaljevu, u Grčkoj) u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria, pobijedila tursku silu. Na uspomenu velike pobjede papa dan 7. listopada proglašava blagdanom “Gospe od Pobjede”. Godine 1573. spomendan mijenja ime u “Blagdan svete Krunice”, odnosno “blagdan Kraljice od Krunice”. U krajevima gdje se krunica zove ružarij i blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija” ili slično.
Povijest krunice
Početkom 12. stoljeća na Zapadu širila se praksa recitiranja molitve “Zdravo Marijo”. Od te molitve bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja “Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen.
Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.) podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Oče naš. Nekako u isto vrijeme nastaje legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche.
Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava uzetih iz Biblije dolazi iz 15. stoljeća. Između godine 1410. i 1439., kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci bili su raspodijeljeni tako, da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih 6 Isusovo uskrsnuće , slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Osobito u 15. stoljeću ova će vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat.
Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja. Godine 1521. dominikanac Alberto da Castello sveo je ova otajstva na svega 15, na način da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe rado su prihvatila ovu pobožnost. U povodu dvadeset i pete obljetnice svojeg pontifikata 2002. g. papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla.
izvor; bitno.net
Svjedočanstvo hrvatskog branitelja
U Domovinskom ratu bio sam u Nijemcima kao dragovoljac postrojbe HOS-a.
Neprijatelj nam je upao u selo za vrijeme izvlačenja. Bilo nas je 35, a neprijateljskih vojnika je bilo oko 700. Za njihov broj smo saznali od jednog zarobljenog neprijatelsjkog vojnika JNA. Nažalost, morali smo napustiti selo, pa smo se izvlačili kroz kukuruze i došli smo na šljunkarski put između Nijemaca i Komletinaca. U mojoj grupi se izvuklo nas sedmorica. Zatekli smo jedan kamiončić TAM-a i par gardista. Sjeli smo otraga i izašli na cestu, misleći da su svi otišli i da smo ostali zadnji. Cesta je bila ravna, i bez zavoja na tom dijelu.
Dok smo se vozili ispred nas se stvorio tenk JNA i nanišanio nas. Svi smo poiskakali iz kamiona. Uhvatio sam se za krunicu koja mi je visjela oko vrata, i stisnuo je čvrsto vapeći za pomoć Oca, Sina i Duha svetoga i našu Gospu. Kada se sjetim tog događaja, i danas me prolaze trnci. Tenk je ispalio na nas, ali je promašio. Granata je pala u duboki kanal u blizini nas. Po nama je padala samo zemlja, a tenk smo pogodili i ubrzo se nad njim nadvio crni, gusti dim.
Sada, neka mi netko kaže da nema Boga i da Bog ne postoji! Majka Marija nas je čuvala i čula moje molitve i moj vapaj. Vjerujem u Sina Božijeg i svu silu Nebesku jer me Bog nikada nije ostavio! Mnogo puta sam bio ostavljen od svih, ali od Isusa i majke Marije nikada! Iako sam se jedno vrijeme udaljio od njihove ljubavi, i iako sam ih puno puta povrijedio svojim nedjelima; oni me nikada nisu ostavili. Uvijek su mi u pomoći, noću i danju. Eto, toliko od mene za sada. primite puno pozdrava i Božijeg blagoslova!
Svjedočanstvo u cijelosti preuzeto s Međugorje-info.