Već nekoliko godina u Hrvatskoj traje borba građana protiv kreditnih ureda, štedno kreditnih zadruga, protiv tzv. “investitora-stranaca” i protiv nezakonitog postupanja banaka. Njihovim kriminalnim radnjama suprotstavili su se građani, udruge, pa čak i poneki suci.
Ministarstvo financija javno se očitovalo tijekom 2013. godine, iako neko posebno očitovanje nije bilo ni potrebno, da su ugovori o kreditima, sklopljeni izvan zakona sa tzv. „kreditnim uredima“ (koji to očigledno nisu bili) zatim ugovori sa štedno-kreditnim zadrugama koje nisu imale dozvole za rad na području RH, (koje su mahom kršile zakon), ništavni i nezakoniti.
USKOK je pokrenuo istražni postupak, podignuta je optužnica pod brojem K-US-139/12, temeljem čl. 333/1 KZ-a, te zbog kaznenog djela protiv imovine iz čl. 233/st. 1 i 2, a postupak nastavljen pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem KOV-US-3/14. Dio tih tzv. investitora, djelatnika kreditnih ureda pritvoreno je, dio je pušten na slobodu, postupak traje a građani trpe. Imovina koja je bila jamstvo po tim nezakonitim kreditima, kuće, stanovi, žiro računi, ovršeni su. Pred hrvatskim sudovima vode se dvostrani postupci – jedni za ništetnost ugovora o kreditu, i drugi paralelni s ovim – ovršni, radi prodaje njihove imovine. Odluke od suda do suda, od suca do suca, razlikuju se. Pred sudovima u Zadru, Osijeku, Varaždinu – sudovi su donijeli prvo odluku u ovršnom postupku, o odgodi ovrhe do okončanja parničnog postupka po tužbi radi ništetnosti, a potom u parničnom postupku i presude o ništetnosti ugovora o kreditu.
Pred sudovima u Zagrebu i Zaprešiću sudska praksa očigledno nije jednaka kao u drugim gradovima RH. Uvažavajući svu neovisnost sudova i sudaca, nitko razuman ne može ne primijetiti da bi, bar kad se o ljudskim sudbinama odlučuje, zakon trebao biti jednak za sve, pa bi takve, jednake, trebale biti i sudske odluke. Umjesto toga, sutra 11.03.2014. g. u rano jutro, već u devet sati zakazane su dvije dražbe pred dva različita suda. Jedna po sucu Bojanu Bugarinu, pred Općinskim sudom u Zagrebu broj Ovr-556/12-19, ovrhovoditelj Radoslav Frančić, čovjek koji je bio pritvoren zbog sumnji u počinjenje kaznenog djela protiv imovine, i protiv kojeg traje kazneni a i sudski postupak, ovršenik – njegova žrtva. Isplaćeni dug 40.000,00 kn, Frančićevo potraživanje u ovršnom postupku temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak a potom i dražba je 62.000,00 kn. Nekretnina procijenjena na 700.000,00 kn. Sutra je druga dražba, nekretninu prodaje sudac Bojan Bugarin. Koji za sada ne mari za pismena u kojima ga se upućuje na činjenicu da žrtva vodi paralelno postupak u kojem dokazuje ništetnost ugovora, da je žrtva podnijela pravovremeno i kazneni postupak pred USKOK-om. Sudac koji usprkos svim navedenim činjenicama, kao i usprkos činjenici da je to jedini dom, i da sam Ustav RH, kao i da je u nekoliko već ranije donešenih odluka pred Ustavnim sudom propisano da se nekretnina visoke vrijednosti ne može prodati za tako neznatan dug, ipak ustraje na prodaji nekretnina putem javne dražbe.
Ovršnim zakonom propisane su i druge mogućnosti namirenja ovrhovoditeljevog potraživanja. U postupcima sa kreditnim uredima, štedno-kreditnim zadrugama, i tzv. investitorima, ovršenik se ne može dogovoriti o drugim mogućnostima jer ovrhovoditelj s njim ne komunicira. Umjesto njega svakodnevno se javljaju nepoznate osobe iz call centara, iz Srbije, Švedske, Slovenije – nastavljaju teror nad hrvatskim građanima. Zastrašuju ih i prijete im da će ostati bez svojih domova. Sada, kada se vratimo unazad analizom izjava djelatnika Ministarstva financija, tadašnjeg pomoćnika ministra financija – Branka Šegona – njihove javno izrečene izjave zvučale su kao čista lakrdija. Građani RH i nadalje su nezaštićeni, nitko ih u ovoj Državi očigledno ne želi zaštititi. Ni USKOK, ni DORH, ni sud, ni Ministarstvo financija koje je očigledno nesavjesno i sa propustima obavljalo svoje poslove. Nisu kontrolirali pravne i fizičke osobe koje su plasirale novac na nezakonit način na području Hrvatske. Ne kontroliraju ih niti sada. Milijarde i miljarde kn ustežu se sa računa građana RH, s osnove ovrha koje su pokrenule tvrtke fantomi, po nalozima tih – također fantomskih kreditnih ureda.
Ministarstvu financija je, od strane Udruge Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, upućen zahtjev kojim se traži da po njihovom prijedlogu Hrvatski Sabor po hitnom postupku donese jedinstvenu odluku kojom će zaštititi građane. Godinu i pol dana predugo, čeka se odluka ministra pravosuđa, ministra financija, predsjednika Ive Josipovića. Građani u međuvremenu proživljavaju noćne more, strahuju od poziva iz nepoznatih call centara, strahuju od pritisaka i iznuda koje se na njih vrše, od prijetnji da će preko noći ostati bez svojih domova i biti iseljeni prijekim sudom. Strahuju od zakazanih ročišta na kojima se rasprodaje njihova vrijedna imovina za neznatan dug, i od tajnih deložacija kakvima im se prijete. Sudac Bojan Bugarin po tome je postao prepoznatljiv.
Zagrebačka banka, sutra također ima zakazano ročište pred Općinskim sudom u Zaprešiću. Ovršuje se kuća u Zaprešiću u kojoj živi stara baka. Dug u visokom iznosu kredita isplaćen je gotovo u cijelosti,a prema zadnjem izlistanju Zagrebačke banke od prije deset dana, preostao je neotplaćeni dug u iznosu od 7.500,00 eur-a glavnice. Ovršenica već godinu dana, sustavno nudi Banci da deponira na sud 10.000,00 eur-a kako bi se glavnica u potpunosti zatvorila, što Banka sustavno ignorira. Ovršenica je pisala sudu, Banci, hodočastila u jednu i drugu instituciju, tražila pomoć, savjet, tražila rješenje. No rješenja nema. Banka ustraje na prodaji kuće u kojoj je većinski dio kredita otplaćen, a preostao je dug koji i nije smio narasti do visine od 7.500,00 eur-a ako se uzme u obzir da već godinu i pol dana ovršenica doslovno „na koljenima“ moli za dogovor. No dogovor izostaje. Banka želi nekretninu, ne želi novac.
Osiromašene banke i „investitori“ primjenjuju metode kamatarenja kojim do nekretnine odnosno do vrijednosti kojim povećavaju svoje bilance žele doći pod svaku cijenu. Isplaćujući već godinama nerentabilne kredite podobnima i prijateljima, dovode svoju likvidnost u pitanje, a koju liječe naplatom u nekretninama nad svima koji nemaju takvih veza. Procjenjujući potom nekretnine na visoke vrijednosti umjetno stvaraju potraživanja kojom u svojoj bilanci prikrivaju loše plasmane i povećavaju dobit koju tad dijele zaslužnima.
Nekretnine su im dragocjenost kojim liječe svu svoju nesposobnost i gramzivost.
Zato ne mare za zakone niti za propise. I sutra će možda najmanje dvoje građana ostati bez svojih domova. I sutra će se možda, opet, po tko zna koji put, preko leđa građana prelomiti nepoštivanje zakona. Da se zakon poštuje, onda nikada do tih ročišta sutra ne bi došlo. Tko je u ovoj Državi nadležan da pokrene ovo pitanje umjesto da ga gura pod tepih? Iskrivljuju se činjenice. Tvrdi se da su građani sami odgovorni i krivi za situacije u koje su se doveli. A tko je odgovoran ako građani nisu zaštićeni? Ako im se za dug od 30.000,00 kn račun blokira zadužnicom ispunjenom na iznos od 500.000,00 kn? Ako im se nekretnina, stan ili kuća u kojima živi mnogočlana obitelj vrijednosti od 700.000,00 kn prodaje za dug od 30.000,00 kn? Tko je kriv što će ostati bez doma, ako svi znaju da su ugovori kojima su sebe i svoju imovinu doveli u takvu situaciju nezakoniti i ništetni – a opet se otvoreno dozvoljava, sucima, kreditnim uredima, investitorima i ostalim „lovcima u mutnom“ da ovršuju imovinu ovršenika ne poštujući pri tom odredbe Ovršnog zakona kojim je propisano da se mogu predložiti i druga- za ovršenika povoljnija sredstva ovrhe. Kao i da se ovrha može odgoditi dok se ne odluči o nekom drugom njihovom pravu, u ovom slučaju o ništetnosti ugovora o kreditu!
Da li će Vlada RH, Država Hrvatska otvoriti oči i konačno progledati onog trenutka, kada u pučkim kuhinjama budu nepregledne kolone građana. Kada na tisuće i tisuće socijalnih slučajeva padne na teret Državi i proračuna? Da li će, i ako će, u kojem će to onda trenutku – Vlada RH, i Država staviti interese građana Republike Hrvatske ispred interesa mafijaša?
Autor; N.L.


