Datum objave: 10. ožujak 2014./Piše: Nada Landeka

Kao da su glavna lica sa stranice  knjige “Prijevare i krivotvorine” autora Briana Innesa  oživjela u Hrvatskoj i postala stvarna. Prijevare, pljačke, krivotvorine, zločini, žrtve – sve je to hrvatska stvarnost.   Pašk Kačinari  u svojem je dokazivanju pred sudom, sudskim vještačenjem potvrdio  da je Zagrebačka banka sudu dostavila kao dokaz krivotvoreni dokument. Kačinari je dokazao da se u borbi za istinu i u Hrvatskoj  ipak  može  uspjeti.

Vansudskim vještačenjem, izvan parnice kojom traži nadoknadu svojeg izgubljenog novca, točnije depozita iz 1990 godine,  i štete proizašle iz postupanja tužene Zagrebačke banke koja je izračunom porasla do vrtoglavog iznosa od 358.307.590,00 kn,  Kačinari je potvrdio  da se Zagrebačka banka u postupku pred hrvatskim sudom brani lažima i krivotvorinama. Depozit njegove tvrtke Paka international d.o.o. – preko noći je ispario i prema navodima Zagrebačke banke oni nemaju nikakvih obveza prema njemu. Unatoč originalnoj dokumentaciji koju tužitelj posjeduje, Zagrebačka banka je 2002 godine dostavila na Općinski sud u Zagrebu, u spis P-4090/02 (predmet za naknadu štete op.a.),  krivotvoreni dokument,  kojim dokazuje da Pašk Kačinari kao tužitelj nema NIKAKVA PRAVA. Ta riječ nikakva prava – čarobna je riječ hrvatskih institucija. Kakva riječ takav i postupak. Čarobnim štapićem, u samo jednom jedinom trenutku mogu vas izbrisati iz registra živih  pa otimati vaše novce bez ikakve zapreke. Ako vas živog proglase mrtvim, mogu nesmetano otimati i  vaše nekretnine – kakav se spor vodi pred sudom u Crikvenici, gdje živ čovjek godinama dokazuje da nije mrtav. Mrtav čovjek pak u Hrvatskoj može i uskrsnuti i platiti otkupninu za stan, kao što je to slučaj u sudskom predmetu  Drage Raspudića i dr. znanosti Mustafe Nušinovića koji tužbom dokazuje da je Drago Raspudić smetao u posjedu njegovu mrtvu punicu, a uz to  je, istom tom mrtvom čovjeku, bolje rečeno – ženi, novac  vraćen  na njezin račun. Što je s novcem bilo, punih 20 godina, i tko ga je podigao s računa mrtve žene,  to naša ažurna državna tijela do danas još ne znaju.

Iz slučaja Paška Kačinarija vidljivo je da banke, državne institucije i druga  javna tijela boluju od amnezije kada je novac i imovina hrvatskih građana u pitanju. U trenutku se dosjete – da vašeg novca nema, nemate nikava prava, da niste nikad niti postojali. To što vi sve to možete dokazati originalnom dokumentacijom, činjenicama, uplatama, ugovorima, pa i vansudskim vještačenjima,  to njih puno ne brine, jer preduvjet da sve to dokažete je da imate dovoljno snage, strpljenja, upornosti, i novca kojim ćete uspjeti dokazati svoje pravo i istinu.

Dr. Ivanišević uspio je u sporu protiv Zagrebačke banke pravomoćnom sudskom presudom dokazavši da je ista na nezakonit način obračunavala kamatu od 28 %.  Odlukom sutkinje naplata novčane tražbine sa računa Zagrebačke banke  – odgođena je do odluke drugostupanjskog suda.  Pašk Kačinari uspio je u dokazivanju protiv Zagrebačke banke dokazati da je  dokument koji je tužena dostavila 2002 godine u spis kao original, zapravo krivotvorina, i kako je to sudskom presudom opisano „nije istinit“. Sudionici Sporazuma o udruživanju sredstava, popularnog SAS-a uspjeli su pravomoćnim sudskim presudama dokazati da Grad Zagreb, kao ni Tržnice nisu vlasnici prostora koje građani koriste, a Grad Zagreb i Tržnice im ipak naplaćuju već plaćeni prostor.  Autor ovog teksta uspio je vansudskim vještačenjem dokazati da se pred Općinskim sudom u Dugom Selu,  u gruntovnici koja stanje mora prikazivati istinito i bez ikakve sumnje, vode čak dva različita z.k. uloška u dvije katastarske općine za jednu nekretninu,  te je tako moguće manevriranje i podizanje kredita u više banaka. Uspio je  dokazati i da z.k. čestica na koju su državne institucije odobrile kredit, a kasnije ga HBOR preuzeo cesijom, u trenutku plasmana kredita uopće nije postojala, kao što ni zemljište na kojem je zasnovano založno pravo temeljem te izmišljene čestice  nije bilo privatno već društveno.   Također je pravomoćnim sudskim rješenjem  dokazao da se nekretnina – njegovo osobno vlasništvo ovršuje temeljem krivotvorenog i nadopisanog sudskog rješenja,  da se plomba  na nekretninama bilježi  na temelju sudskog  rješenja dva mjeseca prije  nego li je to rješenje uopće donešeno.

I Renato Majnarić, dokazao je da su mu nekretnine, njegovo nasljedstvo,  otete ne samo  krivotvorenom sudskom dokumentacijom i namjerno promijenjenom z.k. česticom u zemljišnim knjigama, već je i dokazao da su dokumenti koji sve to dokazuju – nestali. Začudo, i ugovori o kupnji stana, koje je Drago Raspudić zatražio od javnih tijela, a koji ih moraju čuvati,  na kojima se nalazio krivotvoreni, zrcalno okrenuti pečat – nestao je.  Nestao je i pečat na ugovoru koji dokazuje da se radi o krivotvorini.

Zviždači, ili bolje rečeno, istjerivači pravde, moraju čuvati  svoju dokumentaciju poput zlatnih poluga.  Jer onog trenutka kada ne možete dokazati svoju istinu – spremni su vas poput vukova rastrgati.

U Hrvatskoj zakoni – koji propisuju inkriminiranost ovakovih djela i opisuju ih kao kaznena, ne vrijede.  Javna tijela, bankari i državni službenici nad građanima provode zločin.  Zašto kažemo zločin? Zato jer otimati tuđe, otkidati od nečijih usta da bi oni imali više – jest zločin.  Pred javnim tjelima, kao i pred bankama nema jednakosti kojom bi  jednaka prava bila zajamčena svim građanima.  Neuki i neupućeni, ljudi bez novaca gube sudske parnice i gube svoje domove.  Ne uspijevaju dokazati da im je dom oduzet temeljem krivotvorenog potpisa, krivotvorenog ugovora, ništetnog, lihvarskog, nezakonitog.  U postupcima pred sudovima vode se ovršni postupci  i parnični postupci ne poštujući zakon koji je na snazi. Oduzimaju se imovine šakom i kapom, provode se neustavni postupci i tajne deložacije.  Krade se. Otima se i pljačka, bez ikakve odgovornosti. Još uvijek.

Sve priče o poboljšanju stanja u pravosuđu prazna su obećanja, mrtvo slovo na papiru. Moderna bajka 21 stoljeća. Činjenice pokazuju sasvim drugačije stanje. Pašk Kačinari, Drago Raspudić, Renato Majnarić, Dubravko Podbojec, Nada Landeka i mnogi drugi – dokazali su da se u postupcima koje vode pred sudom – suprotna strana koristi krivotvorinama.  A sa svojim dokazima mogu samo mahati poput zastavicama na vjetru.  Zagrebačka banka, Hrvatske ceste, HBOR, razno razni doktori znanosti ne odgovaraju za kaznena djela krivotvorenja. Ne odgovaraju za zločin protiv čovječnosti iako svojim postupanjem uništavaju ne samo jednog čovjeka nego čitave obitelji.  Ne moraju pisati predsjedniku RH Ivi  Josipoviću da ih se abolira i da im se oprosti njihovo svjesno i namjerno varanje hrvatskih građana i otimanje njihove imovine.  Usprkos svom medijskom prozivanju, činjenici da ni ljudi nisu više neuki,  da se vijest i istina lako i brzo prošire, oni bez straha nastavljaju.

Ugovor Drage Raspudića nestao je, ugovor Paška Kačinarija nestao je, ugovori i dokumenti Renata Majnarića – nestali su, za očekivati je da će ubrzo nestati i spis Nade Landeka u kaznenom predmetu protiv sudaca Općinskog suda u Dugom Selu i Hrvatske banke za obnovu i razvitak,  koji se trenutno nalazi u USKOK-u i na Županijskom sudu u kojem spisu je opisana jeziva petnaestogodišnja priča koja opisuje nesposobnost hrvatskih sudaca i spremnost  banaka na otimanje željenog bez obzira na posljedice. Jer posljedica ni nema. Javni službenici i javna tijela mogu otimati bez zadrške. Dovoljno je da im se nešto svidi. Banke su godinama propadale, trag novcu se gubio, ljudi su ostali izmajmunirani, pravi ih se glupima, i pričaju im se priče kako se nije moglo poslovati. Za Boga miloga, Banke posluju novcem građana – žive od tih građana, i onda ih još k tome pokradu.  Jedan talijanski tvorničar, prije nekoliko godina rekao je hrvatskom poduzetniku koji ga je u poznatom stilu pokušao prevariti; „Ti si lud, grizeš ruku koja te hrani!“. Banke su godinama pokradale hrvatske građane, grizle ruku koja ih hrani, godinama manipulirale uplatama, isplatama, obračunima opomena, kamata, obračunom kamate na kamatu, otimanjem nekretnina u punoj vrijednosti za puno manji dug.  Bez posljedice, iako zakon propisuje kao kazneno djelo i stjecanje bez osnove. A tko će provesti taj zakon?

Čovjek bi očekivao da poučeni iskustvom, neće više krasti. Da će naglašavanje potrebe primjene zakona i zakonitosti, pravde i jednakosti, instistiranje Europe na redu, otimače i pljačkaše naučiti pameti. A ono sve gore. Pred jednim od općinskih sudova, svježa zabilježba plombe, na privatnoj nekretnini a plomba u korist Države. Provodi se parcelacija tuđe zemlje.  Zato jer je to od državnog interesa. Nitko vas ne pita, dozvoljavate li vi to, imate li vi kao vlasnik neki interes jači od državnog,  nitko vam ne daje ništa za pravo, niti vi kao građanin prava imate.

Država si je uzela za pravo razvlastiti imovinu svega što oni procijene da je od državnog interesa. Takvom  odredbom diskriminira svoje građane. Država je sama sebi dala pravo primjerice, rušiti kuće, uzimati zemlju seljaka ili bilo kog građanina ove zemlje, samo zato što je to u interesu države. Ako se vaša kuća npr.  nalazi na mjestu gdje država ima u planu  izgraditi novu cestu, oni imaju pravo vašu kuću srušiti ili ju preuzeti, a vas isplatiti prema svojoj odluci, ili vas čak nisu dužni niti isplatiti.

REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o uzela si je pravo na posjedovanje i raspolaganje svom imovinom u RH.  Ako im nedostaje sredstava u proračunu ugrabiti će s vašeg računa.  Za svoje pogrešne odluke i štetu koju počini državni  dužnosnici nikom ne odgovaraju.  Građanin ne odlučuje o ničem. Danas imate nešto, sutra je to tek vizija. Novac u bankama nestaje, računi vam se ovršuju bez vašeg pitanja i znanja, zemljište vam  se oduzima. Vi ste kao građanin u svojim pravima na čistoj nuli. Nemate pravo čak niti na rad i na primanja iz rada, i to su vam uskratili, iako Ustav jamči svakom građaninu ove zemlje pravo na obitelj, dom, vlasništvo, rad i primanja iz rada.

Da,  eto, konačno se i ja osobno slažem  sa izjavom zamjenice  Županijske državne odvjetnice gdjom Dianom Pervan koja je umjesto utvrđivanja krivotvorina  od strane sudskih djelatnika u kaznenom postupku utvrdila, da oštećeni nema nikakvih prava.

U ovoj Državi prevladava pravo jačeg. Ali vremena se polako mijenjaju. Pašk Kačinari, a i mnogi drugi borci za istinu,  dokazuju da pravo ima i onaj tko je uporan i ustrajan u dokazivanju istine!