Umetak o Fašističko-komunističkom derneku u Srbu 27. srpnja 2014. godine

Prije najavljenog nastavka evo dvostruka kritika na Pupovčev srpski fašističko-četnički i komunistički “antifašistički” dernek u Srbu, koju pišem u rano jutro 27. srpnja 2014.

Prva kritika:

Kakova je to pravna i pravedna država Hrvatska, koja dozvoljava udruženi fašističko-komunistički dernek u Srbu, kojim je uoči 27. srpnja 1941. započeo fašistički srbsko-četnički genocid na Hrvatima i pridružili su mu se komunisti, iako su im srpski fašistički četnici ubili komunističkog vođu Marka Oreškovića?!

Druga malo složenija  kritika – uključuje i samokritiku:

Negativni odgovor MUP-a o zahtjevu Saveza za Hrvatsku za zabranu skupa u Srbu 27. srpnja 2014. godine u organizaciji SNV-a Milorada Pupovca, mogla se je očekivati.

Dobronamjerna kritika, koja slijedi odnosi se na Hrvatske braniteljske i srodne udruge (Savez za Hrvatsku), koji su tražili zabranu fašističko-četničkog i komunističkog skupa upozoravajući na neprihvatljivost proslave jednog čina koji je za posljedicu imao nekoliko tisuća ubijenih i protjeranih Hrvata i Nesrba u zapadnoj Lici i jugozapadnoj Bosni.

Ne gospodo Hrvatski branitelji!

Vi ste opet pogriješili kao i prošle godine. Vi ste trebali tražiti dozvolu za sudjelovanje na jubilarnom skupu u Srbu i sigurno biste dobili dozvolu. S dozvolom ste mogli nastupiti na dva načina:

1. Veljunski način u organizaciji Dragana Hazlera.  Zauzeti mjesto odžavanja fašističko-komunističkog derneka i rastjerati srbsku fašističko-četničku gamad i pridružene im komunističke zločince. U Veljunu su taj dernek vodili – četnički srbenda Milorad Pupovac i komunjara Josip Boljkovac. Prvi je bio nogiran, a drugi se je od straha usrao u gaće, što se znade iz pouzdanih izvora. Dernek im je propao i više ga ne održavaju u Veljunu.

2. Drugi način, kojeg ste s dozvolom mogli sprovesti je demokratski. Trebali ste doći u Srb i zauzeti svoje mjesto na dernečkom prostoru. Demokratskim načinom kao u parlamentu – dokumentarnom retorikom, bez uporabe sile trebali ste poraziti mračnjačke sljedbenike protuhrvatskih zločinaca – srpsko-fašističke četnike i po Marxu genocidne komuniste.

Vi Hrvatski branitelji i današnje pokoljenje Hrvata morate učiti od svojih, još živih djedova.

Što je to u sadržaju za jubilarne proslave u Srbu, svake godine 27. srpnja

To je kult klanja, ubijanja i  progon Hrvata i rušenje u ratu stvorene države Hrvatske – NDH.

Toliko uz  fašističko-komunistički dernek u Srbu, koji se redovito legalno održava dok  šačica od pola milijuna Hrvatskih branitelja negdje iz prikrajka uzvikuje protučetničke ili četničke komplimente srbendi Miloredu Pupovcu, kao branitelj Keleminac prošle godine: “Pupovče četniče!”

To je za fašističkog srbendu i četnika Milorada Pupovca kompliment.

Taj dernek u Srbu u svima fašističko četničkim i komunističkim varijantama trebalo zabraniti po EU Rezoluciji 1481, koju je ratificirao Hrvatski sabor.

Najveća sramota i poniženje za Hrvatske branitelje jest, da se u državi Hrvatskoj, koju su oni svojom krvlju, svojom hrabrošću, svojim domoljubljem i trudom izborili, održavaju ovakovi derneci i to od onih zločinaca pod petokrakom, protiv kojih su se Hrvatski branitelji borili.

Dakle, može se legalno zabranjivati u Hrvatskoj srbski četnički fašizam i komunizam samo treba nastupiti s određenim pravnim propisima RH, EU i UN.

Dovle uz srpskofašistički i komunistički jubilarni dernek – napisano prije održavanja toga četničkog-komunističkog derneka u Srbu.

Kako se je očekivalo udbaš Stjepan Mesić pokazao svoj komunistički antifašistički glas i crveno prljavi obraz kao guza od majmuna. Pridružio mu se srbenda – četnik Milorad Pupovac – glumački plačljiv kao i uvijek za pravim i puno više izmišljenim samo srpskim žrtvama, a da su kojim slučajem te žrtve žive, onda bi ih taj isti Milorad Pupovac lagao i okradao kao što čini sa živom srbskom nacionalnom manjinom u Hrvatskoj.

O održanom četničko-komunjarskom derneku  pisali su brojni pisatelji pa ne vidim potrebu da i ja pišem svoju kritiku pa ostajem pri zapisu prije toga sramnog derneka.

U Hrvatskoj  još uvijek neriješeno pitanje hrvatskih “Katynskih šuma”?

Masakr u Katynu i sovjetsko uporno nijekanje odgovornosti bili su desetljećima razlog napetih odnosa izmedu Poljaka i Rusa. Tek 1992. godine tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin objelodanio je dokumente o pogubljenju poljskih ratnih zarobljenika.

Katynska šuma je jedno od tri mjesta na području bivšeg SSSR-a gdje je NKVD likvidirao 14.500 poljskih oficira i 11.000 civilnih zarobljenika. Sječa poljskih časnika koji su se našli u sovjetskom zarobljeništvu nakon što je na temelju pakta Ribbentrop-Molotov Crvena armija zauzela istočni dio Poljske, od samog je početka bila ovijena zavjerom šutnje. O masovnoj egzekuciji poljskih oficira u Katynskoj šumi, nedaleko od Smolenska u zapadnoj Rusiji, prvi su javili Nijemci tri godine kasnije.

Uz europske stručnjake u ispitivanju je sudjelovao i jedan Hrvat – Dr. Ljudevit Jurak, patolog i sudski medicinar. Kao renomirani stručnjak na području patološke anatomije i sudske medicine bio je od 12. do 15. srpnja 1943. pozvan da, kao član Međunarodnoga povjerenstva sastavljenog od 11 stručnjaka istraži masovne grobnice pronađene u zapadnoj Ukrajini. Za taj su zločin Nijemci optužili Sovjete, a Sovjeti Nijemce. O tome je dr. Ljudevit Jurak napisao članak: Skupni grobovi u Vinici.

Po uspostavi komunističke vlasti u Titovoj Jugoslaviji, po nalogu sovjetskog NKVD-a uhićen je 15. svibnja 1945. Dr. Ljudevit Jurak. Ponuđena mu je sloboda ako povuče svoj potpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva i izjavi da ga je dao pod prisilom. Kada je to Dr. Jurak odbio učiniti, presudom suda Komande grada Zagreba 9. lipnja 1945. zbog “djela ratnog zločinstva” osuđen je na smrt i smaknut.

Nakon istrage i izvješća Međunarodnog povjerenstva uslijedio je oštar demanti sovjetskih vlasti koje su zločin pripisale hitlerovskoj Njemačkoj. Iako su rezultati ispitivanja međunarodne liječničke komisije još iste godine bili jednoznačni, istina o zločinu bila je izuzetno neugodna za zapadne saveznike, i to u trenutku kad je Sovjetski savez podnosio glavni teret vojnih operacija protiv Hitlera.

Danas znade i to je službeno objavljeno u međunarodnu javnost, da su Sovjeti, a ne Nijemci počinitelji strašnog zločina u Katynu na 14.500 poljskih oficira i 11.000 civilnih zarobljenika.

Hrvatske “Katynske šume”

Zašto se u Hrvatskoj ne sprovedu stručna ispitivanja svih hrvatskih “Katynskih šuma”. S tim projektom se je započelo u Tuđmanovoj eri pod naslovom: Utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Predsjednik vlade RH i predsjednik komunističkoh SDP-a Ivica Ražan je zabranio rada Komisije za utvrživanje ratnih i poratnih žrtava.

Ne opravdavajući zločine na ljudima bez obzira na naciju počinjene od svih zaračenih strana na tlu Nezavisne države Hrvatske, ako je riječ o broju žrtava, onda se matematčkom točnošću može tvrditi da su komunisti počinili deseterosruko više žrtava na tlu NDH, nego zajedno sve druge vojske, koje su sudjelovale u ratu.

Iza komunista su najveći zločinci bili srbski fašistički četnici u savezu s talijanskim fašistima. Srpski četnici su likvidirali Hrvate i Nesrbe po Moljević/Mihailovićevom genocidnom planu.

Iza komunista (ubojica Hrvata po Marxovom plan i četnika po Moljević/Mihailovićevom planu) dolaze u niz svi drugi, uključujući Ustaše i domobrane.

Danas se mogu stručno ispitati svi počinitelji svih žrtava i svakoj od njih podariti pokojnički pijetet.

Ovo što rade sa svojim “pijetetima” komunistički i četnički zločinci je za svaku osudu. Jeli Republika Hrvatska pravna država samo na papiru ili ona nema niti malo “p” od prava i pravde.

Republika Hrvatska mora pred sve hrvatske “Katynske šume” staviti pravi predznak i ime počinitelja žrtava.  Zašto se ne ispitaju žrtve u Titovom Jasenovcu? Zašto se šuti o Čemernici, u kojoj su komunistički zločinci poubijali oko 2000 pretežno zarobljenih domobrana jer zarobljene ustaše su komunistički partizani  poubijali već u Austriji i u Sloveniji.

Zašto se ne izvrši u Republici Hrvatskoj barem službena rehabilitacija svih nedužnih žrtava, koje su počinili komunisti u ratu i po zaršetku rata?!

Republika Hrvatska mora pokazati svome narodu, Europskoj Uniji i cijelom svijetu da je pravna i pravedna država, koja osuđuje sve zločine na ljudima uključujući najbrojnije, koje su počinili komunisti.

Dragan Hazler – hrvatski djelatnik

Basel, 27. srpnja 2014.