To je u svojoj „Crkvenoj povijesti” zapisao otac crkvene povijesti Euzebije iz Cezareje. Za opsade Jeruzalema Šimun se vjerojatno sklonio u gradić Pellu, na drugoj strani rijeke Jordana, pa se kao Kristov rođak nije morao pojaviti u Rimu po naredbi careva Vespazijana i Domicijana.

Nakon povratka u Jeruzalem Crkva je pod njegovim vodstvom doživjela procvat, a on se pročuo svojim čudima i obraćenjima. Kao biskup djelovao je više od 40 godina. Za progona cara Trajana optužen je kao kršćanin i Davidov potomak. Oko godine 107. bio je dugo mučen, a potom raspet u Jeruzalemu ili okolici. Nazočni promatrači, među njima i rimski upravitelj Tiberije Klaudije Atik, čudili su se i divili hrabrosti i čvrstoj vjeri starca od 109 godina.

Sveti François-Régis Clet

Sveti François-Régis Clet, francuski misionar, lazarist i mučenik, rođen je 19. kolovoza 1748. u Grenobleu (provincija Dauphiné), kao trinaesto od petnaestero djece trgovca tkaninama i poljodjelca Césairea Cleta i njegove supruge Claudine Bourquy. Na krštenju je dobio ime velikog francuskog sveca i pučkog misionara, isusovca, svetog Franje (Françoisa) Régisa. Bio je odgojen u pobožnoj obitelji (jedan njegov brat postao je svećenik kartuzijanac, a jedna sestra redovnica karmelićanka). Školovao se u isusovačkom kolegiju u Grenobleu. Stupio je 6. ožujka 1769. u Družbu misionara svetog Vinka Paulskog (lazarista) u Lyonu, a završne zavjete položio je 1771. Za svećenika je zaređen 27. ožujka 1773., a zatim je postavljen za profesora moralne teologije u lazarističkom sjemeništu u Annecyju. Bio je izuzetno stručan i obrazovan predavač pa su ga zbog njegovog enciklopedijskog znanja prozvali „živom bibliotekom”. Pobožnog i razboritog duhovnika poglavari su izabrali 1786. za rektora u Annecyju, a 1788. za učitelja novaka u matičnoj kući u Parizu. Tu službu je obavljao do 1791., ali je oduvijek želio otići u misije i žrtvovati se za vjerničke duše. Čeznuo je za dalekom Kinom i napokon je 10. travnja 1791. otplovio u misije iz Lorienta (Bretagne). U Macao je stigao 15. listopada 1791. Najprije je djelovao u provinciji Jiangxi (jugoistočna Kina) kao prvi europski misionar. Nakon toga je od 1793. djelovao kao poglavar misionara u provincijama Huguang, Hubei i Hunan. Njegovo pastoralno područje prostiralo se na 270 tisuća kvadratnih milja. Triput je čudesno umakao strašnim progonima (1795., 1811. i 1818.), a za njegovu glavu raspisana je ucjena.

Naposljetku ga je za 1500 dolara izdao jedan kineski učitelj, otpadnik od vjere, pa su ga 6. lipnja 1819. uhvatili u malom selu Jinjiagangu, 4 kilometra od grada Nanyanga (južna Kina). Osam mjeseci su ga naokolo povlačili u okovima, od zatvora do zatvora, od sudišta do sudišta. U jednom zatvoru susreo je kineskog lazarista, oca Chena, koji mu je podijelio svete sakramente. Progonitelji se nimalo nisu obazirali na misionarevu poodmaklu dob, a njegova jakost u vjeri, postojanost i strpljivost u patnjama zadivili su i same krvnike. Nisu znali da je otac Clet svoju snagu nalazio u Kristu Gospodinu, s kojim se na osobit način suobličio u mukama. Osuđen je na smrt 1. siječnja 1820. Na kraju su ga mučitelji objesili svezanih ruku, nogu i vrata na križ. Suočeno sa smrću, mučenikovo lice sjajilo se nadzemaljskom radošću, premda se gušio u krvi.

Zlotvori su ga udavili konopcem na današnji dan, 18. veljače 1820., u Wuchangu, danas dijelu Wuhana, glavnog grada provincije Hubei (istočni dio središnje Kine). Njegovo tijelo uzeli su kineski kršćani i pokopali ga u Crvenoj planini. Tijelo mu je ekshumirano 1858. i preneseno u Francusku te počiva u kapeli matične kuće pariških lazarista. Blaženim ga je 1900. proglasio papa Leon XIII., a svetim 2000. papa Ivan Pavao II. Naročito ga štuju njegovi lazaristi te biskupije Annecy i Grenoble. Sveti François-Régis Clet, njegov život i smrt, bili su inspiracija svetom Jean-Gabrielu Perboyreu, također misionaru lazaristu, koji je u Kini umro mučeničkom smrću 1840. godin