Potraga za ubojicom  mladog Luke Jovanovića koji je nedavno poginuo u  prometnoj nesreći u Srbiji, kojeg je pregazio  vozač  “mini countrymana”   dovela  je policijske istražitelje ne samo do otkrića vezanih uz istragu oko  ubojstva, već i do mnogih drugih značajnih  spoznaja.  Naime, zbog potrage za Jovanovićevim ubojicom  istražitelji su detaljno  izvršili  pregled i provjere  svih 112 “mini countrymana”   koje trenutno voze građani Srbije. Istraga je pokazala da je skoro svaki peti – ukraden! 

Većina ovakvih automobila  nestali su iz Austrije, potom Italije, Švicarske, javljaju  srpski mediji.  Cestama Srbije, međutim, ne prometuju  samo ukradeni “miniji“, već i vozila drugih marki.

Operativci beogradske policije došli su do čvrstih saznanja o organiziranim ekipama koje su se bavile legalizacijom takvih automobila – izradom  krivotvorenih registarskih tablica, krivotvorenjem prometnih  dozvola, prekucavanjem brojeva šasije i motora…

“Tijekom rutinskih pregleda “countrymana“, koji prometuju  po Beogradu, od četiri vozila tri su bila ukradena”, navode u MUP Srbije. “Ljudi su kupovali “minije“, a da nisu mogli znati da zapravo kupuju  nelegalno vozilo. Mnogima je odgovaralo da  zbog poreznih obveza  ne prebacuju odmah  automobile na svoje ime, jer je skupo, pa voze na punomoć, a upravo se  u tome kriju najveće zamke”.

Kako je Marko Milićev, osumnjičen da je 25. srpnja  na Brankovom mostu automobilom pokosio i usmrtio Jovanovića, došao do ukradenog “countrymana“, još istražuju. Sumnja se da je i sam dio ekipe koja se bavi krađom i preprodajom takvih vozila, ali se ta informacija tek provjerava.

Policiju je zanimalo i kako je Milićev nesmetano vozio automobil sa stranim tablicama po Srbiji. Srpski „Zakon o bezbednosti u saobraćaju“, dozvoljava da njihov  državljanin upravlja vozilom sa stranim registarskim oznakama, ali samo ako dokaže da ima prijavljeno privremeno prebivalište u drugoj državi, odnosno radnu dozvolu u EU. Nagađa se da je Milićev, koji je još uvijek  u bijegu, i takav papir krivotvorio,   kako bi mogao voziti bez  problema.

Prema podacima Interpola i Europola, centri auto-mafije na Balkanu su Sarajevo, Banjaluka, Bijeljina, Podgorica, Priština, Sofija, Skoplje, Beograd, Novi Sad, Šabac, Split i Zagreb. Na osnovu zahtjeva europskih osiguravajućih kuća, na prostorima bivše Jugoslavije  traži se oko 130.000 vozila ukradenih u poslednjih nekoliko godina u zapadnoj Evropi.

“Countryman“, kojim je usmrćen Jovanović, imao je talijanske oznake EL – 024 – KH. Milićev je, kako sumnjaju, koristio lažne talijanske  dokumente,  a navodno je, u  pretincu  automobila imao i njemačke papire. On je jedno vrijeme boravio u toj zapadnoeuropskoj zemlji, gde je bio osuđivan zbog provala i krađa.

Srpski istražitelji istražuju  i da li je “mini“, koji je vozio Milićev, dio većeg “kontingenta“ ukradenih vozila koji je iz zapadne Europe završio u Srbiji i drugim balkanskim zemljama.

Nekoliko je metoda po kojima organizirane ekipe kradu automobile, a potom ih sa “opranim“ papirima šalju dalje. Takve  automobile  najviše vole domaći kriminalci i njihovi suradnici, jer kad počine kaznena djela, na taj način im se puno teže ulazi u trag.

Prema neslužbenim informacijama, skupocjeni automobil koji je ukraden  u stranoj državi odmah završi u nekoj od ilegalnih radionica ili garaža u toj zemlji. Tu dobije “nove“ dokumente  i oznake, a poslije nekog vremena “legalno“ se uvozi  u drugu državu.

“Na primjer, ako je auto ukraden u Beču, kao što je Milićev  “countryman“, on se jedno vrijeme drži u “skloništu“, a onda se krivotvorenom dokumentacijom prevozi  do Beograda.  Tu ga preprodaju. Obično skupocjeni automobili  imaju strane tablice i voze se sa punomoći”.

Vlasnika ukradenog automobila u zapadnoj Europi, nestanak njegovog ljubimca ne “boli“ mnogo. Većina takvih vozila je kasko osigurana pa vlasnik naplati štetu od osiguravajuće kuće i od isplaćene odštete  može  jako brzo opet kupiti isti ili sličan automobil.  Potragu za ukradenim vozilima pokreću  obično osiguravajuće kuće, koje su poslije isplate premije, postali vlasnici ukradenih vozila.

Ukradeni automobil, za kratko vrijeme  prevali nekoliko tisuća kilometara i preko određenih centara na Balkanu, često završi na Bliskom istoku (Turska, Iran, Sirija…), gde se opet preproda sa krivotvorenom  dokumentacijom. Do Srbije, automobili nestali sa ulica zapadne Europe, najčešće stižu uhodanim trasama preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Bugarske…

U Bosni i Hercegovini auto-mafija cvjeta na otpadu

Ukradene automobile u BiH policija u svojim akcijama najčešće nalazi  na auto-otpadima.  U policiji BiH kažu da istragu oko ukradenih automobila u  BiH dodatno otežava povezanost auto-mafije s vlasnicima automobilskih otpada i onima koji trguju rabljenim  vozilima, a takvih firmi je oko 200 u BiH.

Samo u Europi godišnje bude ukradeno  oko 1,2 miliona automobila, od čega  organizirane kriminalne grupe ostvaruju zaradu veću od osam milijardi eura. Uglavnom je riječ o međunarodno povezanim grupama, što dodatno otežava njihovo otkrivanje i razbijanje.

Međutim, kako napreduje tehnologija tako su  i „gusari“ koji kradu automobile svakim danom mudriji i obučeniji, stoga auto-otpadi u posljednje vrijeme nisu tako velike karike u lancu krađe vozila kao što su nekada bili, jer se sve manje vozila rastavlja u dijelove,  već se većinom preprodaju sa krivotvorenom dokumentacijom.  Unatoč novim metodama preprodaje ukradenih automobila sa “sređenom dokumentacijom”, još uvijek  ih veliki broj završi i na auto-otpadima.

“Vozilima koja su  ukradena, pogotovo novijim,  uglavnom se  prerađuju brojevi motora i šasije te se kasnije voze na različita tržišta, nekada brodom prema Africi, a nekada prema Rusiji”, kažu u MUP Bosne i Hercegovine.

Pored toga, ukradena vozila „uređena“ na području  Bosne i Hercegovine  često završavaju i na tržištima Albanije, Crne Gore i Kosova.

U posljednje vrijeme su jako velike kontrole kažu u Carini  BiH.  Službe su povezane s Interpolom,   mali je broj kupaca takvih automobila, a sve to utječe i na cijenu ukradenih vozila kao i na pad zarade od prodaje.

Smatra se da ukradeni automobili često završavaju na otpadima u BiH, tvrde iz  Policije,  jer u BiH još uvijek nisu uvedeni kvalitetni propisi kojim se regulira poslovanje  auto-otpada. Sve zemlje Balkana morale bi donijeti Pravilnike za poslovanje sa rabljenim automobilima,  koji  bi morao biti  usklađen sa europskim propisima i koji puno detaljnije regulira rad auto-otpada.

Prema posljednjim podacima, tek nešto više od 11 posto poduzeća u BiH,  koja se bave auto-otpadom radi legalno, što znači da ostala, čak i da se uvedu novi i oštriji propisi,  teško mogu dokazati porijeklo vozila i dijelova koje prodaju jer ih nitko niti neće kontrolirati.

Da tvrdnje o vezama auto-mafije i vlasnika automobilskih otpada nisu bez osnova pokazalo je više provedenih  policijskih akcija  u kojima su upravo na takvim mjestima pronađena  ukradena vozila ili njihovi dijelovi. No gotovo svi  vlasnici legalnih auto-otpada tvrde da posluju po zakonu i da nemaju veze sa ukradenim vozilima, te da su često izloženi raznim kontrolama i inspekcijama, dok nelegalni i neprijavljeni  auto-otpadi nemaju nikakvih kontrola i nesmetano prodaju što god požele.

Europski propisi

Na auto-otpadima u Europskoj uniji ne smije se trgovati rabljenim rezervnim dijelovima,  već to rade registrirana trgovačka društva, čime se staje na kraj rastavljanju ukradenih automobila  na otpadima radi preprodaje  dijelova koji bi se odmah na auto-otpadu i prodavali.

Vlasnici otpada u Europi moraju imati propisanu opremu za rad, bez koje im poslovanje nije dozvoljeno.

Zakonska regulativa  EU propisuje da auto-otpadi mogu  poslovati isključivo  na nepropusnoj betonskoj podlozi, kako otrovne materije ne bi mogle dolaziti u dodir sa zemljom i vodom. Pročišćivači za  pročišćavanje otpadnih voda, garaže za demontažu, zatvorena skladišta  rabljenih  i zamašćenih dijelova, mašine za siječenje  i usitnjavanje metala, preše, sistemi za zaštitu od požara i eksplozija dio su standardne opreme  europskih auto-otpada.

Autor; S. Penić