Pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu donešeno je Rješenje kojim se Prijedlog za ovrhu u ovršnoj stvari Posojilnica Bank Egen, OIB: 24250429800, Klagenfurt, Austrija, odbija kao neosnovan
Brojnim ovršenicima u Republici Hrvatskoj dobro su poznate muke koje godinama proživljavaju sa tzv. austrijskim zadrugama, koje su u ekonomski pohod po Hrvatskoj krenule sa svega 7,43 eura temeljnog kapitala, bez potrebnih odobrenja HNB-a za financijsko poslovanje, i bez registriranih podružnica u Republici Hrvatskoj, a potom su fuzijom sa Štajerskom Raiffeisenbank prerasle u banku, u kojoj su utopile isplaćene kredite i naplaćeni kapital.
Spajanjima sa većim austrijskim bankama većina zadruga promijenile su i pravnu osobnost, te su im promijenjeni i podaci na sudu za registar tvrtki – Zemaljskom sudu u Austriji. Do sada su, koliko nam je poznato, samo dva suca na hrvatskim sudovima zatražila provjeru pravne osobnosti austrijskih zadruga pred hrvatskim sudovima, jedan od njih je sudac Vjeran Blažeković sa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u predmetu Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen protiv Mirko Dukić, a drugi sudac je Ivan Matančević sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je doduše postupao po uputi Županijskog suda u Zagrebu.
01.ožujka 2017. godine sudac Ivan Matančević donio je Rješenje kojim se Prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen odbija kao neosnovan.
Ovršenika u ovom ovršnom postupku zastupa odvjetnica Ana Galoši Comisso iz Zagreba koja je već u niz ovršnih predmeta uspjela u ishođenju Rješenja za odgodu ovrhe, kao i u parničnom postupku u kojem je odbijena tužba PBZ American Express, a gdje je odvjetnica Galoši Comisso istaknula u žalbi, kako je nedopušteno da kartične kuće pribrajaju kamate na neplaćenu glavnicu, a potom na tako zbrojen dug kamate i glavnice zaračunavaju opet novu kamatu.
Posojilnica Bank eGen, Klagenfurt Austrija protiv ovršenika X.Y. iz Hrvatske podnijela je dana 12. prosinca 2014. godine Prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika, i to na temelju ovršnih isprava: Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog i potvrđenog dana 09. lipnja 2008. godine pred javnim bilježnikom Ilinkom Lisonek iz Zagreba, poslovni broj OV-11453/08 i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog dana 27. svibnja 2010. godine pred javnim bilježnikom Željkom Maroslavac iz Zagreba poslovni broj OU 297/10. Prijedlog za ovrhu nije osnovan – odlučio je sudac Ivan Matančević.
Naime, u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je naveo da je Sporazum poslovni broj OV-11453/08 sklopljen radi osiguranja tražbine koja je određena Ugovorom o kreditu s otplaćivanjem br. 1-02.459.725., a Sporazum poslovni broj OU-297/10 radi osiguranja tražbine koja je određena Ugovorom o kreditu s otplaćivanjem br. 2-02.459.725., te je uz prijedlog priložio ovršne isprave i navedene Ugovore o kreditu a na temelju kojih je Općinski građanski sud u Zagrebu po istom sucu donio Rješenje o ovrsi dana 12. prosinca 2014. godine. Na Rješenje o ovrsi je odvjetnica Ana Galoši Comisso uložila žalbu, te je to Rješenje ukinuto Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr 740/15 od 27. listopada 2015. godine. a predmet je vraćen na ponovni postupak radi utvrđenja odgovaraju li ovršne isprave odnosno podaci u istima, navodima u Prijedlogu za ovrhu.
Po uputi Županijskog suda u Zagrebu, prvostupanjski sud je izvršio uvid u Ugovore o kreditu iz kojih je vidljivo da je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine solemniziran pod poslovnim brojem OV-11453/08 dana 09. lipnja 2008. godine sklopljen radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu s otplaćivanjem broj 2.459.725 od 14.05.2008, a ne iz priležećeg Ugovora o kreditu s otplaćivanjem broj 1-02.459.725 sklopljen dana 09.06.2008. godine, kako je to u Prijedlogu za ovrhu naveo ovrhovoditelj.
Također je utvrđeno da se u spisu nalazi Sporazum o osiguranju novčane tražbine solemniziran pod poslovnim brojem OU-297/10 dana 29. svibnja 2010., sklopljen radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu s otplaćivanjem koji je sklopljen dana 27. svibnja 2010. godine, ali bez naznake poslovnog broja Ugovora o kreditu, uz kojeg prileži Ugovor o kreditu s otplaćivanjem broj 2-02.459.725 sklopljen dana 27.05.2010. godine.
Uvidom u ovršne isprave Sud je, prema uputi Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio da se Sporazumom br. OV-11453/08 osigurava tražbina iz Ugovora broj 2.459.725 od 14.05.2008., dakle iz Ugovora različitog poslovnog broja i datuma sklapanja od priloženog Ugovora o kreditu (broj 1-02.459.725 sklopljenog dana 19.06.2008.) te je utvrđeno i da se Sporazumom br. OU-297/10 osigurava tražbina iz Ugovora za kojeg uopće nije naveden poslovni broj već je samo naznačen datum sklapanja istog.
Sudac Ivan Matančević utvrdio je da je sadržaj ovršne isprave (Sporazuma) različit i proturječan Ugovorima o kreditu, te da iz dokumentacije koja je dostavljena uz Prijedlog za ovrhu nije bilo moguće utvrditi da su tražbine koje su predmet ovršnog postupka iste tražbine koje su i predmet osiguranja u ovršnim ispravama, točnije – navodi ovrhovoditelja u Prijedlogu za ovrhu nisu u skladu sa dokumentacijom koju su priložili uz prijedlog, stoga je sud odlučio da se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen, OIB: 24250429800 Klagenfurt, Austrija – ODBIJA KAO NEOSNOVAN.
Igre s različitim brojevima ugovora o kreditu utvrđene su i u slučaju obitelji Goluban iz Zaboka
Ovo nije prvi slučaj u kojem je utvrđena manipulacija sa brojevima Ugovora, Sporazuma, u kojima je utvrđeno da Očitovanje nije isprava podobna za upis založnog prava u zemljišnim knjigama u korist zadruga, a da Ugovori o kreditu nisu ovršne isprave. Obitelj Goluban iz Zaboka dobila je uputu za plaćanje po “navodnom reprogramu”, a u kojem su ih uputili da plaćaju mjesečne rate na broj partije kredita različit od one u Ugovoru, pa im se dug zapravo nije niti smanjivao. Postoje i dokazi iz kojih je evidentno da su dužnici bili upućeni plaćati obveze po ugovoru o kreditu sklopljenim sa austrijskim zadrugama, na račune banaka koje su smještene u raznim poreznim oazama.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji ni Vladi, ni Saboru RH, ali ni sudovima ništa ne znači
Još uvijek se nameće pitanje iz kojeg razloga su suci hrvatskih sudova, u svojim dosadašnjim odlukama nerado primjenjivali odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim zakonom je u člancima 19.j. do 19.l. utvrđena ništetnost ugovora o kreditu sa međunarodnim obilježjem, kao i određena odgoda ovrhe do pravomoćne odluke parničnog postupka (tužbe radi utvrđenja ništetnosti), i do pravomoćne odluke u kaznenom postupku.
Iako je taj Zakon predložilo Ministarstvo financija a jednoglasno usvojio Sabor RH, sama Republika Hrvatska i njena izvršna, zakonodavna i sudbena vlast ne poštuju usvojeni zakon, ne primjenjuju ga, i opravdavaju svoje postupanje činjenicom da se zakoni u RH ne mogu i ne smiju primjenjivati retroaktivno.
Nije teško zaključiti da se i zakoni u Republici Hrvatskoj, baš kao i ostale političke odluke primjenjuju selektivno, prema potrebi, i ovisno o tome koji dio populacije „treba spašavati“.
Tako je u provedenim predstečajnim nagodbama bilo baš svega, obilje nezakonitih radnji, tražbina koje se temelje na krivotvorenim ugovorima o cesiji, na lažno prijavljenim tražbinama, a propale tajkune spašavale su offshore kompanije nepoznatih vlasnika koje su u okviru predstečajnih nagodbi ubrizgavale kapital radi navodnog oporavka propalih tvrtki, a za koji novac nije teško pogoditi iz kojeg izvora dolazi, kao i da postoji ozbiljna i osnovana sumnja da se zapravo radi o pranju novca.
Ostaje za vidjeti hoće li i Vlada RH, i Sabor RH jednako poštivati odredbe Ustava Republike Hrvatske, koji je temeljni zakon jedne države, i koji jamči prava svim građanima JEDNAKO POSTUPANJE, a brani DISKRIMINACIJU, obzirom da se za tvrtke koje imaju više od 8.000 zaposlenih i više od milijardu eura duga izrađuje novi, poseban zakon koji bi ih trebao spasiti.
U pogledu tog zakona, očekujemo objašnjenje Vlade Republike Hrvatske, kako to misli zakon primjenjivati retroaktivno, obzirom da su Agrokor, kao i još nekih 5-6 trgovačkih društava koja bi se možda mogla uklopiti u kategoriju koju je navela ministrica Dalić na prije nekoliko dana održanoj konferenciji za novinare, već prezaduženi, a da eventualno izglasani zakon tek treba stupiti na snagu.
Isto tako, očekujemo i u slučaju Agrokor primjenu izreke koju službenici Ministarstvo pravosuđa i aktualni ministar Ante Šprlje tako često ponavljaju: „Država nije dužna rješavati probleme onih građana RH koji su se sami doveli u stanje duga koje ne mogu i nisu u stanju podmirivati!“
Možda se i sa rezervnih klupa trgovačkih sudova pojavi i neki osobni stečajni upravitelj, koji će u skladu sa prethodnim javno danim uputama blokiranim i ovršenim građanima RH, a koji su nagovarani na osobni bankrot, dati uputu i prezaduženom tajkunu Ivici Todoriću, da svoje apetite i prohtjeve, kao i svoje životne potrebe ograniči na nekoliko stotina kuna mjesečno, i na život bez mobitela i ostalih „luksuza“.
