Darko Petričić: Suce se ostavlja da rade prema svojoj logici i savjesti što se često pretvara u zlouporabe položaja i ovlasti, korupciju i samovolju.

Sprega politike i pravosuđa u Hrvatskoj je dugotrajna i neraskidiva. Ovu činjenicu ističem zbog toga stoga što je u Hrvatskoj nemoguće čuti da je u bilo kojem slučaju, bilo koji sud – Ustavni ili Vrhovni, ikada poništio rezultate predsjedničkih, parlamentarnih ili lokalnih izbora. Dakle, sudovi uvijek potvrđuju rezultate izbora koji se utvrde nakon glasanja i „prebrojavanja“ glasova, bez obzira na utvđene brojne nepravilnosti. Kasnije se politika odužuje sucima i sudovima na taj način ne dira suce i sudove u njihovoj samostalnosti, nezavisnosti i autonomiji. Suce se ostavlja da rade prema svojoj logici i savjesti koje se često pretvaraju u zlouporabe položaja i ovlasti, korupciju i samovolju.

Izbori su, dakle, prvi slučaj kada se sklapa tzv. „đavolji ugovor“  između politike i pravosuđa, i ta veza traje do kraj političkog mandata jedne vlade, a nakon toga, sve kreće ispočetka. Naravno da je takvu praksu potrebno što prije prekinuti i iskorijeniti zauvijek.

Uvodno mi je namjera istaknuti nekoliko katastrofalnih apsurda vezanih uz hrvatsko pravosuđe koji egzistiraju preko dvadeset godina, a nitko se do sada na njih nije osvrtao niti je učinjeno bilo što da se oni promijene:

• Kako je moguće da parnični postupak na Općinskom sudu, konkretno u Zagrebu, traje preko 18 godina;
• Kako je moguće da se osobe koje se žale na rad sudaca ili političara zatvaraju u ludnice i oduzima im se radna sposobnost;
• Kako je moguće da se suci bave politikom i daju političke izjave i sastaju se sa strankam protiv kojih se vode kazneni postupci i istrage;
• Kako je moguće da suci nisu odgovorni za pogrešne sudske odluke i rješenja koje su donijeli i za štetu koja je tom priliom nastala za stranku u postupku;
• Kako je moguće da se protiv sudaca ne može pokrenuti sudski ni kazneni postupak ukoliko je taj sudac prekršio zakon;
• Kako je moguće da se ne mogu smijeniti korumpirani suci;
• Kako je moguće da sudac može odbaciti sve dokazne prijedloge i svjedoke jedne strane u sporu, a prihvatiti sve dokazne prijedloge druge strane;
• Kako je moguće da se na Općinskom sudu u Zagrebu, kao i na ostalim sudovima u Hrvatskoj ne može dobiti spor protiv nijedne banke;
• Kako je moguće da politika daje sucima i sudovima preporuke da se ne donose i objavljuju presude protiv Republike Hrvatske koje bi za posljedicu imale trošak državnog budžeta;
• Kako je moguće da pisanje i objava presude traje preko 4 godine nakon okončanja sudskog postupka;
• Kako je moguće da se iznošenje obrane limitira na 2 ili 10 minuta;
• Kako je moguće da Državno odvjetništvo selektivno određuje protiv koga će se pokrenuti postupak i protiv koga se neće pokretati postupak;
• Kako je moguće da se prizna upis prava vlasništva u zemljišne knjige na temelju lažnih iskaza i krivotvorene dokumentacije, a izgovor je da je postupak upisa vlasništva bio zakonit;
• Kako je moguće da, bez sankcija, postoji sprega sudaca, odvjetnika i katastra koji na temelju krivotvorenih dokumenata oduzimaju nečiju zemlju i vlasništvo;
• Kako je moguće da MUP ne provodi pravomoćnu sudsku presudu već se oglušuju na nju i u potpunosti ju ignorira;
• Kako je moguće da na hrvatskim sudovima ne postoje stenogrami i tonsko snimanje sudskih rasprava, nego se zapisnici diktiraju prema bilješkama sjećanjima i samovolji sudaca;
• Kako je moguće da Državno sudbeno vijeće ne reagira na slučajeve kada se suci ulove u laži;
• Kako je moguće da se suci i odvjetnici u raspravama koriste dokazanim falsifikatima, a za to ne slijede nikakve sankcije;
• Kako je moguće da Državno odvjetništvo ne reagira na kaznene prijave i oglušuje se više godina na brojne požurnice;

Ovo su samo neke od najbolnijih apsurda u hrvatskom pravosuđu o kojima je potrebno raspravljati i koje je pod hitno potrebno promijeniti kako bi se stvorile konture nečega što političari i mediji vole zvati „pravna država“.

Novinar Darko Petričić, urednik i suautor knjige „Pravosudna i policijska mafija“