Što je pogled duše bistriji to su bliži novi horizonti , a što su novi horizonti bliži to je i ljubav veća i bliža srcu – Nažalost, crna je činjenica da se bezosjećajni, hladni i proračunati političari i suci često okružuju bedemom vlasti kako bi pobjegli od krika potrebitih . Ali na taj način oni sami sebe osuđuju na izolaciju, što je deblji i veći bedem vlasti to je i veća nesreća izoliranih, jer biti bez ljubavi, emocija i suosjećanja znači samovoljno zatočiti vlastiti život u tamnicu samoće.
Sramota je za političku elitu, čast izuzecima, da ima toliko puno potrebitih u malenoj divnoj zemlji Hrvatskoj, ne zbog vlastite lijenosti, već zbog bešćudnog sustava, koji je odraz bešćudnosti političke kaste i njihove vojske poltrona, kako u politici i instuticajama – tako i medijima.
Da…da…da …oni će uvijek umilno pjevušiti – neka institucije rade svoj posao, jer oni uvijek igraju na sigurno, a ako ponekad i kockaju onda ne kockaju svojim novcem već novcem poreznih obveznika.
Oni će pjevati ode humanosti da bi odmah potom pljunuli u lice humanosti . Oni će pjevati ode pravdi da bi odmah potom omotali crnom togom oči pravdi. Oni će pjevati ode radnicima da bi odmah potom te iste radnike zakonima osudili na robovlasništvo. Oni će reći da treba biti odgovoran da bi odmah potom izjavili bez imalo srama kako je normalno da Milanović ne dolazi na posao?
Da, pripadnici te političke kaste, poput Kujundžića, nazivaju u emisiji “Otvoreno” (HTV) onako s visoka potrebite ljude, koji nemaju za platiti participacije , “siromasima” ne shvaćajući da na taj način najviše vrijeđaju sami sebe. Kada političari ulaze u politiku siromašni ko’ crkveni miševi a izlaze iz politike besramno bogati dok je narod sve siromašniji, e onda je zaista licemjerno taj isti narod zvati siromahom. Uostalom, najveće siromaštvo je siromaštvo duha, kažu mudraci.
Sramota je svih političkih elita da oboljeli od teških bolesti moraju kopati po kantama za smeće u potrazi za bocama. Za ustavne suce, političku elitu, Ustav RH je izgleda zadnja rupa na svirali, jer u Ustavu lijepo piše:
- IZVORIŠNE OSNOVE
Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
– u stvaranju hrvatskih kneževina u VI I. stoljeću ;
– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;
– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću ;
– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije ;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712 ;
Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističicoga sustava i promjena medunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod, na prvim demokratskim izborima (godine 1990.) slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost i odlučnost za uspostavu Republike Hrvatske kao suverene države.
- TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska isocijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Dakle u članku 1. piše da je Hrvatska socijalna država. A zar političke elite ne krše Ustav ako teški oboljeli državljanin Hrvatske mora skupljati boce po kantama za smeće kako bi nahranio sebe i bolesnu ženu i dvoje dječice-dvoje malih anđela.
Ej političari i političarke, zar ste već zaboravili Suzu na Božićnom drvcu?..
I ovaj otac, kao i majka iz božićne priče su za mene heroji! I eto dok tiha većina šuti, čak i vrane glasno grakću: Sramota…Sramota!…Sramota! Ma skeptici će možda s pravom reći, ma nemaju ti oni obraza, pa tako niti osjećaja za stid, kao što to osjeća pošten suosjećajan čovjek, ali postoji kazna koju čak niti oni ne mogu potkupiti. Kletva koja prati sve pripadnike političke kaste (SDP,HDZ, HSS, HNS, IDS,SDSS, MOST, HDSSB, ŽIVI ZID, HSU, HSP, HČSP i tko zna koje li već stranke gladne vlasti…), i njihovu vojsku poltrona, koji život potrate na osobno bogaćenje, karijerizam, uhljebizam i vlast, dok narod sve više postaje siromašnim robom bez glasa i stava…Da…da… ma koliko god se politička kasta i vojska poltrona okružila bedemom vlasti ne može pobjeći od kletve, a ta kletva čuje se iz devetog kruga pakla: “Ono što ste vi bili smo i mi, a ono što smo mi biti ćete i vi.”
I pošteno je zaključiti da malodušnost, defetizam i depresiju oko sebe šire ponajviše oni koji su plaćeni da sustav bude human, napredan i pravedan– političari lijevi, srednji i desni. Naravno da ne dižem gore palac za anarhiju i ne daj Bože diktaturu, već apeliram da političari i političarke služe svojoj svrsi-da kao u naprednim kapitalističkim društvima poput Finske, Kanade, Njemačke , Norveške ….rade za opće dobro. Da se poštuje Ustav RH, u kojem lijepo piše da je sloboda govora i pisanja osnovno ljudsko pravo u državi Hrvatskoj, i da političari nisu vlast već vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a to znači da su političari administracija koja kao servis služi narodu, to bi već jednom trebali zapamtiti novinari i novinarke, ponajviše na javnoj HRT.
Kao štovatelj tog divnog nam života uvijek dižem palac gore za optimizam. Jer vjernik bez optimizma je isto što i svjetiljka bez ulja. Stoga još jednom vrijedi ponoviti onima koji se okružiše bedemom vlasti, baš kao i onima izvan bedema vlasti : U ovoj Novoj godini – 2017, budimo bolji ljudi, ne okrećimo glave od potrebitih! Da, Budimo poput Brune Rodman, djelimo dobrotu oko sebe. Da prijatelji, znati da si nekome pomogao ispunjava čovjeka unutarnjim skladom. Pomoći potrebitom znači da si položio najvažniji životni ispit, znači da si u areni života položio zakletvu svih zakletvi-biti čovjeku čovjek! Eto svjetlosti na dlanu života, i tada ti je život ispunjen srećom; opjevanom srećom što u tmini postade svjetionik mnogim izgubljenim dušama.
Da prijatelju neznani i daleki, ljubav je tako divna i plemenita roda, nema tog novca, vlasti i slave koje čovjeku može podariti unutarnji sklad i mir kao ljubav.
Prijatelju
U snenoj noći gledah u zvijezdu.
Ko’ ptica bez jata
ne želim samoću
zvati samoćom,
jer ima negdje daleko još ptica bez jata.
Da prijatelju,
ne trebamo se vidjeti,
da bi se poznavali.
Jer ni samoću ne vidiš,
a poznaješ je;
Kad te hoće samoća
ti pogledaj u zvijezdu
i znati ćeš da nisi sam,
jer mnogi je pogled njezin prijatelj;
Kad prolaziš kraj cvijeta
znaj da ti je i on prijatelj
jer nisi stao na njega;
Kad vidiš pticu u krleci
ti je pusti na slobodu,
jer ona najlijepše pjeva
dad je slobodna;
Da prijatelju,
prijateljstvo je poput slobode,
neograničeno i bezgranično.
Ko’ svemir u ljudskim mislima;
Kad ti kapne kišna kap na dlan
znaj da je mnogima pala na dlan,
ko’ prijatelj mlad;
Kad ti tuga pokuca na vrata srca
govoreći o nepravdi u svijetu
znaj da nisi sam,
jer i meni bije srce
k’o tebi;
Kad ti vjetar šapuće o svojih
tisuću ljeta lutanja
i samotovanja
ti znaj da nisi sam
jer i meni isto šapuće.
Da prijatelju daleki,
samoća nije ružna
ako nije nužna,
kao što ni prijateljstvo
nije prijateljstvo
ako je nužno.
Divno je prijateljstvo
kada ga povezuje spontanost
ko’ pticu sloboda;
Divno je prijateljstvo
kad ga povezuje svemir
i priroda;
Da prijatelju daleki,
ne trebamo se vidjeti
da bi se poznavali,
jer ako se ne vidimo za života
sigurno će se naše duše sresti
na bijelim nebeskim ravnicama.
©Walter William Safar