Iako hrvatski građani blagodati slobode i mira uživaju već gotovo dva desetljeća, za one koji su ih oslobodili, hrvatske branitelje, mira nema. Poigravanje njihovim mirovinama i statusima, te uznemiravanje ćirilicom pred njihovim kućama, sada se nastavlja na najnevjerojatniji način: njihovim progonom i sumnjama najniže vrste o tome kako su pri obrani svoga grada počinili ratni zločin. Konkretno, riječ je o pripadnicima satnije vojne policije ATILA, 204. vukovarske brigade, a razgovarali smo s jednim od zapovjednika koji su se morali odazvati na informativni razgovor, Dragom Adžagom:
– Da, odazvao sam se na poziv u PU Vukovarsko-srijemsku u Vinkovcima. Primajući poziv pomislio sam da me zovu zbog pojašnjenja nekih od navoda iz mojih informacija koje sam pisao kao djelatnik MORH-a kada sam imao saznanja o zločinu koji su počinili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i JNA u agresiji na Vukovar i RH. Međutim, kada su mi rekli zašto sam pozvan, zašokirao sam se – doznajemo od zapovjednika slavnih, vukovarskih Atila.
– Kazali su mi da tema našeg razgovora neće biti zločin koji je počinio agresor, nego pripadnici vojne policije iz Borovog naselja. Pravi šok uslijedio je kada su mi rekli da su postupili po prijavi neke žene iz Srbije čijeg smo muža navodno “prisilno mobilizirali i koji je nakon toga ubijen”. Ja se sada pitam, kud ovo ide? – razočarano nam i s nevjericom objašnjava ratni veteran koji ne razumije kako je moguće da naše vlasti postupaju s takvom lakoćom na ovakve prijave kakve zapravo može podnijeti bilo tko.
– Riječ je o ženi koja duže vrijeme u Srbiji živi s bivšim pripadnikom paravojnih postrojbi, a koji je sudjelovao u napadu na Vukovar. Sada ona, nakon toliko godina, tvrdi da je njezin pokojni suprug na silu odveden u rat i ubijen. Mobilizirali nisu ni Ivo, ni Pero, ni Mato, nego Republika Hrvatska! Svi radno sposobni muškarci, ali i žene, bili su mobilizirani, pa tako vjerojatno i njezin suprug, ako uopće jest. Osim toga… ubijen? Ja vidim da većina ljudi i dalje nema jasnu predodžbu da se u Vukovaru gazilo po leševima. I da, ginulo se. I Srbi su ginuli. Nisu mi, međutim, jasne dvije stvari. Ne razumijem zašto nije išla redovnim putem kojim bi se njezinom pokojnom mužu priznao status branitelja. To su neki učinili i ostvarili to pravo. Moj osobni stav je da je njezin motiv financijske prirode te je “izvagala” da će ovakvom tužbom dobiti više novca. Dakle, novac kao glavni pokretač tužbe. Druga stvar koja me zapravo najviše iznenađuje jest lakoća kojom je prihvaćen i uzet u obzir iskaz ove žene… Dakle, sva moja istraživanja o ratnim zločinima od strane pripadnika srpske paravojske godinama se ignoriraju, a ovako nešto suludo se shvaća ozbiljno – kazao nam je bivši “Atila” koji misli da su on i ostali pripadnici postrojbe koji su dobili poziv na obavijesni razgovor, žrtve patološke mržnje.
– Želim naglasiti kako je razgovor s policijom bio korektan, iako… Loš je osjećaj kad moraš nekom činovniku objašnjavati o svom ratnom putu. On me gleda i sluša, ali vidim da ne razumije. Jednostavno, nije to prošao. Sjedim u policiji i ispred sebe gledam dosjee, moj i mojih suboraca. Tako da, mi branitelji nakon svega, umjesto da nas se nagradi, moramo se pravdati. Vukovar svi rado nazivaju herojem… Ma, koji grad heroj? To je grad duhova prošlosti, ulica natopljenih krvlju i jauka ubijenih. Napaćen je to grad, a ne heroj. Heroji su oni koji su ga branili, a nas se progoni – rekao je Drago Agadža i odlučio završiti porukom:
– Gospodo dužnosnici zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, učinite nešto za Vukovar i nas njegove branitelje i stanovnike. Pokažite da cijenite naš doprinos i žrtvu u obrani i stvaranju RH. Prestanite nam nametati ćirilicu i ostalo čemu smo 1991. godine i po cijenu života rekli NE. Prestanite nas sumnjičiti, ispitivati i provjeravati. Bolje, odanije i časnije ratnike nije imala ni jedna država u svijetu. Ako nam to ne želite priznati, a po svemu sudeći ne želite, budite barem toliko senzibilni pa nas pustite da mirno starimo. Hrvatski narod cijeni što smo učinili i pretrpjeli za obranu i stvaranje RH i to je nama dovoljno. Kao znak dubokog poštivanja svega što su pripadnici satnije vojne policije učinili i dali u obrani Vukovara, ovaj iskaz završit ću još jednim isticanjem našeg kodnog, ratnog imena ATILA – da se nikada ne zaboravi.
izvor; dnevno.hr