Piše: Marija Dubravac

Preksinoć, u dubokom punoj dvorani VATROSLAV LISINSKI u Zagrebu, NAJBOLJI HRVATSKI TAMBURAŠI proslavili su svoju tridesetu obljetnicu plodnoga rada u čast Rodu i Bogu. Kako čuh od prijatelja, a možete vidjeti i na youtube, bio je to doživljaj koji se lako ne zaboravlja. Pitomi zvuci starih tambura i pjesama ispunjahu radošću svačiju dušu. Narodne nošnje, šlingeraji i otarci davahu poseban čar cijelom tom veličanstvenom skupu u kojemu je glasno kucalo srce  šestorice hrvatskih domoljuba – sinova ravnice. Jedan od tih dičnih sinova graničara je i naš Stanko Šarić, član HAZUD-a, tako skroman i jednostavan, a opet tako velik i voljen širom Lijepe naše Domovine.

ČESTITKA

Još pamtim davne godine i zvuke stare tambure,

I nježno grlo mlađano, srdašce rodu odano –

Rubine bijele seljačke, vesele oči momačke…

Pamtim nestašnu Anicu, kišu, kola, kabanicu

I djevojačke pendžere, kućar, ambar i fenjere.

Pamtim kad Tenu udaše, svate, tugu i čaše,

Dorate, konje gizdave, livade, brazde, šorove,

Rumene snaše slavonske, fijakere i svatove

I bujno klasje ravnice, garave cure Šokice –

Lozu, podrume, trijemove, pijane noći, drumove…

 

Pamtim slavonske avlije, šumu i cvjetne lenije,

Ganak, kućicu malenu i prvu ljubav nevjernu;

Sudbinu NDH države i one dane krvave –

Đeram i bisnog Sokola; Šimu, što plače od bola

Jer mu život snove razbio – a Sokol ga nije volio.

Sjećam se Zlatnih dukata – unuci hrabrih Hrvata,

Čuvari čardaka, granice i hrvatske nam budnice.

Glas milozvučni svud bruji, biglišu naši slavuji,

Velebitom im zvoni poj: ‘‘Vilo, Hrvat ostaje tvoj!

Bane, o bane, ustani, od zlotvora nas obrani.’’

Slušam hvalospijev Djevici, i Djetetu na slamici,

I milom Domu hrvatskom, Andriji, čordašu ‘‘bogatom’’.

To bilo osamdesetih i ratnih devedesetih

Kad gorio je Vukovar, kad u rat išo Graničar,

Kad žice Zlatnih dukata, blažile rane Hrvata.

Gle, voljom Boga velikog, u službi vjernog puka svog

Tamburaši nam ponosni trideset ljeta najbolji

Još pjesmom kite Domaju, još tambure ne sustaju!

Još grlo kliče snagom svom: Spremni za Dom! Za sveti Dom!

 

Čestitka naša nek slovi: HVALA VAM DIČNI SINOVI!

Domoljublje, Raspelo, stijeg, bili vam ukras žića sveg.

Koj’ će Stepincu slavu dat, izdajicom se neće zvat.

Tko Domovini pali krijes, ne plaši ga pakleni bijes.

Darovaste nam žrtve plod, lovor vam vijenac spleo Rod.

Marija Dubravac, Brisbane

ČESTITKA UZ TRIDESETU OBLJETNICU RADA NAJBOLJIH HRVATSKIH TAMBURAŠA