Marxisti – komunisti “antifašisti” u Hrvatskoj mrze vlastiti narod 70 godina iza rata, što je jedinstven slučaj u povijesti svih naroda u svijetu. Ne prihvaćaju pomirbu i ne odustaju od mržnje, a na mržnji se ne može graditi država nijednog naroda pa niti država Hrvata.
Može li država Republika Hrvatska obstojati i napredovati, ako u njoj vladaju Hrvati “antifašisti” koji mrze sve Hrvate koji nisu “antifašisti”- one koji su voljeli i branili NDH i ove Hrvate, one koji vole Hrvatske branitelje, one koji su obranili Hrvatsku od srbskofašističkog četničkog genocida 1991-1995/97.
Zato Hrvatska propada i radi obstanka i napredka mora primijeniti EU rezoluciju 1481 za lustraciju komunista.
U saborskoj raspravi o Zakonu protiv mržnje nismo čuli nijednom rječju, da treba staviti “Stop” na mržnju Hrvata, koji su volili i branili svoju ratnu državu NDH.
Nezavisna Država Hrvatska bila je onakova kakova je bila kao što su sve države u ratu i ona je u svojoj obrani i po nalogu Sila osovine, kojima je pripadala pravila zločine, koji su za osuditi. Dodajem unaprijed, da “dobronamjernike” tzv. “antifašiste” (marxiste = komuniste) poštedim od njihovih kritika, da sam ja Dragan Hazler pravi antifašist i pravi antikomunist pa mi to daje legitimaciju da mogu pisati, govoriti i vladati se istinom i pravednošću, koja stoluje u mojoj ljudskoj hrvatskoj savjesti. Dodajem: Po muškoj genetici trebao bih biti nacionalno manjinski Švicarac jer sam podrijetlom Švicarac u trećem koljenu, ali ja to neću. U najljepšoj državi svijeta Hrvatskoj biti nacionalnomanjinac, a ne Hrvat je propust da ne kažem kazna samom sebi ili čak zločin prema samom sebi. Ja sam samo Hrvat!
Nezavisna Država Hrvatska je bila država, koju je puninom svojih domoljubnih i državotvonih osjećaja prihvatio sav Hrvatski narod ili da budem još točniji: ratnu NDH je prihvatio najveći dio, više od 90% Hrvatskog naroda. Kroz čitavo vrijeme marksističke titovine vrijeđana je puninom mržnje Nezavisna Država Hrvatska, što znači – vrijeđan je govorom mržnje i sav Hrvatski narod, koji je u svojoj većini prihvaćao, vojnički branio i ljudski domoljubno volio svoju državu NDH i Hrvatsku vojsku – domobrane, mornare, oružnike i ustaše. Ovi su branili Hrvatski narod od marxističko-komunističkog genocida i od genocida srbskofašističkih četnika i njihovih pomagača… Najdomoljubnije im HVALA!
Na početku je izraženo, da su u Nezavisnoj državi Hrvatskoj vršeni žločini: protiv Srba, ponajviše u obrani od srbsko-četničkog klanja Hrvata, a protiv Židova i onda zvanih Cigana po nalogu Sila osovine, poglavito iz Berlina. Ovo sam napisao radi istine i radi osude.
Hrvatski narod nije izmislio niti patentirao ubijanje ljudi bez obzira na naciju, vjeru, rasu…
Odmah valja dodati, da se izbiju lažni dokazi “antifašista” i srbskih četničkih fašista, da je među ustašama bilo pojedinaca zločinaca – malne ravnih zločincima u redovima komunističkih “antifašista” i srbskih četničkih fašista Draže Mihailovića, Stevana Moljevića, prote SPC-a Momčila Đujića…
ALI, Hrvatska vojska domobrani, mornari, oružnici i ustaše kao vojno-obranbene formacije nisu bili zločinci, nego branitelji Hrvatskog naroda u ratnoj državi NDH. Ne može se radi šake zločinaca među ustašama i manje među drugim rodovima Hrvatske vojske potvarati zločinačkom državu Hrvatsku – NDH, njenu vojsku i sav Hrvatski narod, koji je tu državu volio i branio jer je ona branila Hrvatski narod.
Nažalost, ta mržnja na sve pod imenom NDH, kroz nju i izvan nje vladala je od samog početka proglašenja NDH, 10. Travnja 1941. kroz rat i poraće u Titovoj Jugoslaviji, nastavila u SRBSKOM genocidnom ratu na Hrvate i Hrvatsku 1991. do 1995/97. 2. svibnja sjećamo se smrti nedužnih hrvatskih oružnika, koje su u Borovu poubijali srbski zločinci, koje hrvatska terminologija naziva “pobunjenici”, a dosada je samo jedan srbski zločinac blago osuđen na tri godine zatvora.
Mržnja na državu Hrvatsku i Hrvate uz i bez predznaka “ustaše” vlada i danas kod srbske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i kod Srba “svuda i svagde”. Nažalost, mržnja na NDH i Hrvatsku vojsku vlada i kod hrvatskih komunista i njihovih potomaka jer su oni sljedbenici genocidnog Židova Karla Marxa.
Treba reći istinu i o marxističkim mrziteljima Hrvatske vojske Nezavisne Države Hrvatske
Dokumentarno je poznato iako se sve manje spominje da je Židov Karl Marx proglasio Hrvate odpadnim narodom, kojeg treba uništiti. Sljedbenici Marxa u Hrvatskoj su Titovi marxisti – komunisti veći dio partizana.
Marxist Tito je masovno ubijao Hrvate, napose Hrvatsku vojsku Ustaše i domobrane jer su ovi branili Hrvate, čime su vrijeđali njegovog učitelja Marxa.
Titovi marxisti, sprovodeći Marxovu teoriju o odpadnim Hrvatima poubijali su oko milijun Hrvata i prognali iz Hrvatske još dodatno više od milijun Hrvata.
Ustaše nisu bile niti dorasli šegrti Titovim marxistima – komunistima jer u obrani Hrvatske i zločinačkim metodama odgovorni su za smrt oko 80.000 ratnih žrtava.
Jedan od glavnih razloga komunističke mržnje na Hrvatsku vojsku, na Hrvatsku državu NDH i na Hrvatski narod je upravo u tome, što nisu uspjeli sprovesti u podpunosti Marxov genocid na Hrvatima.
Marxisti – komunisti “antifašisti” u Hrvatskoj mrze vlastiti narod 70 godina iza rata, što je jedinstven slučaj u povijesti svih naroda u svijetu. Ne prihvaćaju pomirbu i ne odustaju od mržnje, a na mržnji se ne može graditi država nijednog naroda pa niti država Hrvata.
Zgražajući se na takav međuhrvatski odnos “antifašista” i pripuza naspram Hrvata u Hrvatskoj, trebalo bi s razboritim pogledom na hrvatsku prošlost onakvu kakova je bila postaviti ovdje najozbiljnije pitanje:
U Drugom svjetskom ratu jedino Hrvatska vojska, poglavito ustaše i domobrani su se borili za Hrvatsku i za spas Hrvatskog naroda marxističko-komunističkog i od srbsko-četničkog genocida i svih drugih vojski, koje su se borile protiv Hrvata i Hrvatske.
Ustaše i domobrani bi trebali u svakom kraju, u selu i gradu imati veličanstvene spomenike zahvalnosti jer su oni spasili Hrvatski narod od svih neprijatelja, napose od srbskog četničkog klanja i marxističkih komunista. U Hrvatskoj je obratno: Srbski četnički koljači imaju spomenike poput onoga u Srbu, a njihove žrtve – nedužni Hrvati nemaju javne spomenike.
Evo samo jednog primjera, za kojega se mogu svi uvjeriti dokumentarnim dokazima. Srbski četnici iz Veljuna i okolnih srbskih sela su već 5. svibnja 1941. poklali mirnu 8-članu hrvatsku obitelj, mlinara na Korani Jose Mravunca. Vođa klanja Hrvata bio je veljunski prota Srbske pravoslavne crkve Branko Dobrosavljević. Četnički zločinci su odkriveni, točno identificirani i osuđeni na smrtnu kaznu od Pokretnog priekog suda NDH i smaknuti 9. svibnja 1941. Ovi četnički zločinci s deseterostruko uvećanim brojem imaju golemi spomenik u Veljunu pokraj glavne ceste D/1, kojeg je s hrvatskim novcem obnovio četnik Milorad Pupovac, ali poklani nedužni Hrvati nemaju javni spomenik.
Uviđajući tu potrebu, pisatelj ovih redaka sa svojim veteranima domobranima i ustašama podigli smo 2001. veliki spomen križ s raspetim Isusom posvećen nedužnim žrtvama obitelji Mravunac i drugim hrvatskim žrtvama četničkog i komunističkog terora u Hrvatskom Blagaju.
Ovaj članak posvećujem sjećanju na prve hrvatske žrtve srbskočetničkog fašističkog terora, 8-članoj obitelji Jose Mravunca poklanih od veljunskih četnika 5. svibnja 1941.
Slava im! – S nam su!